Tragičan slučaj Modrića i Lovrena: Postoji li išta gore od toga kad se šampion ponizi i svede na razinu sluge uličnog nasilnika?
Svjedočimo gadnom razdoblju kroz koje prolazi hrvatsko društvo
Dejan Lovren valjda nije mogao smisliti neinteligentniji izgovor za promjenu iskaza na suđenju Zdravku Mamiću. Podsjetimo, Liverpoolov je stoper Uskokovim istražiteljima prvo bio priznao, s priličnom preciznošću, da su ugovori između njega i Zdravka Mamića bili antidatirani. Prekjučer, pred sucem u Osijeku, Lovren je promijenio svjedočenje, ustvrdivši kako je iskaz, koji teško tereti Mamića, Uskoku dao zato što mu je dijete bilo bolesno, a istražitelji su se, uz to, prema njemu loše ponašali.
E sada, kako, pobogu, povezati bolest djeteta s iskazom o antidatiranju višemilijunskog ugovora? Je li Lovren izgubio pojam o vremenu, pa mu se, eto, pričinilo da ga je Mamić natjerao na naknadno potpisivanje ugovora o podjeli novca? Ili se siroti branič na suđenju u Osijeku nije uspio baš ničeg drugog sjetiti, pa je odlučio uvaliti čak i svoje dijete u teški kriminalni kontekst?
Nemaju ni snage ni volje ne slušati zapovijedi
Slučaj Luke Modrića u stanovitom smislu još je teži: Modrić, naime, nije ni pokušao potražiti opravdanje za sasvim različiti iskaz u Uskoku i pred sudom. Dapače, najbolji europski vezni igrač ponašao se kao da ga se sve to uopće ne tiče, te je, usput, uvrijeđeno, preko sportskih novinara slao poruke da će razmisliti hoće li ikad više igrati za hrvatsku reprezentaciju.
Usporedbe radi, Neymar Junior igrao je uredno za brazilsku reprezentaciju, dok su mu brazilske vlasti bile zamrznule veći dio imovine zbog poreznog spora.
Luka Modrić jedan je od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena.
Dejan Lovren vrlo je dobar obrambeni igrač sa solidnom međunarodnom karijerom. Obojica su se unatrag nekoliko mjeseci, u slučaju suđenja Zdravku Mamiću, prokazali kao notorni lašci, ali tome se ne treba čuditi.
Dinamov je vlasnik stvorio njihove karijere, pa oni, naprosto, nemaju ni snage ni volje, da ne bi slušali Mamićeve zapovijedi.
Stvarni, dugoročni, Modrićev i Lovrenov problem
Osim toga, Modrićeve i Lovrenove laži pred sudom s vremenom će se zaboraviti: vjerojatnije prije nego kasnije, jer hrvatsko društvo, na neki perverzan način, cijeni ne samo programatske lažove, nego, još više, provjerene kriminalce: pogledajmo koliko je političara s optužnicama trijumfiralo na svibanjskim lokalnim izborima.
Stvarni, dugoročni, Modrićev i Lovrenov problem nisu, dakle, tek laži pred sudom (ako zbog tog ne završe u zatvoru, što je malo vjerojatno), ni posljedice njihovih sudskih avantura na njihove karijere. Stvarni problem Luke Modrića i Dejana Lovrena puno je dublji. Radi se osobnim tragedijama gotovo ontološkog ranga.
Povezani s najnižim dnom hrvatskog društva
Luka Modrić i Dejan Lovren spadaju među one rijetke hrvatske građane koji su u svom poslu među najboljima u svijetu, i koji su taj status zaradili prije svega golemim talentom, krvavim radom i žestokom samodisciplinom. Oni, ne zbog svog novca, nego zbog svoje visoke profesionalne definicije, spadaju među najuspješnije hrvatske građane, među one koji čine uzak vrh gornjeg ešalona hrvatskog društva.
Istodobno, međutim, Modrić i Lovren, mijenjajući iskaze na suđenju Zdravku Mamiću pokazali su da su, zapravo, neodvojivo povezani s najnižim dnom hrvatskog društva: sa samim srcem nasilja, kriminala i prostote. Postoji li bilo što gore, nego kad se olimpionik mora poniziti i svesti na razinu sluge uličnog nasilnika? A to je baš onaj ustupak, na koji su Modrić i Lovren pristali, kad su odlučili svjesno lagati pred sudom u Mamićevu korist.
I od tada, Modrić i Lovren više ne pripadaju samo sportskim, nego, nužno, crnim kronikama i to onom njihovom najmučnijem talogu. Najtragičnije od svega jest što njih dvojica vjerojatno nisu imali snage da onemoguće tu dramatičnu promjenu vlastitog konteksta djelovanja. Što zorno svjedoči ne samo o Mamićevoj realnoj moći nad svojim igračima, nego i o gadnom razdoblju kroz koje prolazi hrvatsko društvo.