Transseksualna vojnikinja koja je dala važne dokumente Wikileaksu jučer je puštena iz zatvora. Ovo je njena priča
Chelsea Manning izašla je iz zatvora nakon 7 godina, osuđena je na 35
Chelsea Manning jučer je izašla iz zatvora nakon što je odslužila tjedan dana manje od sedam godina u zatvorskim ustanovama u Kuvajtu, Quenticu i Fort Leavenworthu. “Osuđena je na 35 godina zatvora jer je tajne vojne dokumente objavila putem WikiLeaksa, a puštena je 28 godina prije kraja kazne jer ju je bivši predsjednik Obama, u jednim od svojih posljednjih činova, pomilovao.”Nakon par nervoznih mjeseci iščekivanja, napokon je stigao ovaj dan. Veselim se toliko toga. Što god je ispred mene, puno je važnije od prošlosti. Moram odlučiti o puno stvari tvari, što je uzbudljivo, pomalo zbunjujuće , zabavno i novo za mene”, napisala je u priopćenju.
Razina izolacije varirala je od zatvora do zatvora, no određene restrikcije bile su konstanta. Za vrijeme cijele kazne Manning nije imala pristup internetu i nije se smjela sastajati ni sa kime koga je poznavala vani. U nekim ustanovama nije smjela imati papir niti pravu odjeću, piše Verge u svom velikom tekstu o Manning. Iako je u pritvoru manje-više od kada svijet zna za nju, Manning je postala globalna figura. Posteri s natpisima ‘Free Chelsea’ često se mogu vidjeti na gay paradama. Njena je priča prikazana u jednoj operi i barem pola tuceta kazališnih komada. Javnost će je danas po prvi puta moći vidjeti kao osobu, a ne kao simbol.
Chelsea je rođena kao Bradley Manning
Nitko zapravo ne zna što očekivati. Nitko ne zna kakva je Chelsea Manning osoba, niti kako zapravo sada izgleda. Kako posljednjih sedam godina nije mogla govoriti sama, priča o Chelsea Manning rekonstruirana je kroz stare prijatelje, javne dokumente i davno napuštenu Facebook stranicu. Manning danas ima 29 godina, a rođena je kao dječak; Bradley Manning. Ljudi koji su je poznavali u djetinjstvu opisuju je kao pametno, nervozno dijete u nestabilnoj obitelji, zatočeno na farmi u sjevernoj Oklahomi. Roditelji su joj bili alkoholičari. Bila je neovisnija nego što su ljudi u njenom gradu navikli. Dizali su obrve kada bi s vršnjacima pokušavala razgovarati o filozofiji morala.
“Vi biste nešto rekli, a ona bi imala mišljenje koje bi bilo potpuno neuobičajeno za dijete njenih godina”, ispričao je jedan učitelj novinaru Denveru Nicksu jednom od najdetaljnijih tekstova o njenom djetinjstvu. Napustila je Oklahomu kada su joj se roditelji razveli i lutala između Walesa, Chicaga i Marylanda. Njezina bitka sa seksualnim identitetom počela je dok je živjela u Walesu. Završila je školu i radila niz loših poslova prije no što se 2007., sa 19 godina, priključila vojsci. Ako se Chelsea osjećala zatočenom u svom civilnom životu, vojska je taj osjećaj samo pogoršala. Jedva je prošla kroz osnovnu obuku, a 2009. poslana je u Irak. Mačizam vojske bio je okrutan prema svakome tko je bio nešto manji i feminiziraniji od ostatka jedinice. Nekim je prijateljima u Oklahomi priznala da je gay, ali to u vojsci jednostavno nije dolazilo u obzir. Postajala je sve svjesnija svoje rodne disforije i nije se imala kome obratiti.
Trenutak kad je pronašla videe s napadima
Njene su frustracije u jednom trenutku isplivale na površinu. Napisala je mail jednom od svojih nadređenih. Naslovila ga je s “Moj problem”. Unutar maila priložila je danas slavnu fotografiju sebe s dugom kosom i šminkom. “Moj problem i njegovo konstantno prikrivanje su me toliko izmorili da su mi doslovno konstantno na pameti, zbog čega se osjećam kao da je cijeli moj život jedan ružan san iz kojeg se ne mogu probuditi”, napisala je. Isti ju je nadređeni kasnije našao kolonulu u jednoj ostavi. U stolici pored nje bile su urezane riječi “Ja želim”. Za vrijeme boravka u vojsci ispostavilo se da je Manning prilično dobra s kompjuterima. Bila je dio disfunkcuionalne jedinice i brzo se razočarala u vojsku i rat.
Istražujući Pentagonovu tajnu mrežu SIPRNet, pronašla je video napada helikoptera nad Bagdadom u kojem su ubijena dva Reutersova reportera. Pronašla je i još jedan dokument sa zračnim napadom u kojem je ubijeno stotinjak civila u afganistanskom selu Granai. Videe, zajedno sa stotinama tisuća dokumenata sa svog radnog kompjutera, spremila je na CD, označila ga s Lady Gaga i ponijela sa sobom na dopust u SAD. Kontaktirala je Washington Post i New York Times. Nisu bili zainteresirani. Dokumente je zatim poslala Wikileaksu i, bez da zna jesu li ih ikada primili, otputovala natrag u Irak.
‘Kako sam mogla misliti da ću promijeniti svijet?’
Je li Juliana Assangea kontaktirala iz principa ili očaja? Pojavila su se oba objašnjenja, prezentirana s različitim ciljevima. Predstavljena je kao idealist kako bi okupila podršku javnosti, dok je pred sudom predstavljena kao naivna i pokajnica. Pravni ju je tim na suđenju predstavio kao pokajnicu kojoj je teško podnijeti posljedice onoga što je učinila. “Kada sada promatram svoje odluke, pitam se kako sam mogla vjerovati da mogu promijeniti svijet”, rekla je na sudu. Uhvaćena je nakon što je o tome što je učinila razgovarala s hakerom Adrianom Lamom, koji ju je prokazao. Transkripti njenih dopisivanja a Lamom pokazuju kako bi oba prikaza Manning, i kao heroine i kao očajnice, mogla biti bar djelomično točna.
“Napravila sam ogromnu pogrešku”, kaže u jednom trenutku transkripta, a onda se u drugom okreće politici. “Osjećam, iz nekog bizarnog razloga, da je važno da ovo izađe”. Nekih sat i pol vremena kasnije, ponovno se kaje. “Potpuno sam jebeno uništena”. Manning je suđenje čekala tri godine. Prvu je godinu pritvora provela izolirana u bazi Quantico. Potpuno odrezana od ostatka svijeta, nije imala pravo na neke osnovne stvari poput prave odjeće i obuće. Dok je bila pod prismotrom zbog rizika od samoubojstva, nije smjela imati ni naočale. Cijeli se njen svijet smanjio na veličinu ćelije.
Manning se povukla, a drugi su preuzeli
Vani, svijet je krenuo dalje. Par mjeseci nakon njena uhićenja, posljednja američka borbena brigada povučena je iz Iraka. Godinu dana nakon što je Manning napustila Quantico, broj žrtava američkih napada dronovima popeo se na 3000. Na Havajima analitičar NSA-a Edward Snowden gledao je video materijale napada dronovima i počeo planirati odgovor. Studija Pentagona iz istog razdoblja pokazala je lanac zapovijedi koji je odobrio one napade, a koje je objavio zviždač koji nikada nije bio imenovan.
WikiLeaks je pronalazio nove nevolje i stvarao nove neprijatelje. Sad, kada je Manning sklonjena, fokus je prešao na Assangea. Kako je taj foksu na Assangea rastao, Manning je sve više ostajala u pozadini. Kada je izašao film o WikiLeaksu, Manning je imala samo epizodnu ulogu. Drugi su nastavili tamo gdje je Manning stala. Šest mjeseci nakon njena uhićenja, Anonymousi su ukrali emailove globalne obavještajne kompanije Stratfor i kroz naredne godine objavili pet milijuna razmjena. Manning je na suđenju rekla da ne može zamisliti da bi curenja mogla promijenti svijet, ali zviždači koji su došli nakon nje vidjeli su da taktika pali. Slijedili su put koji je ona otvorila, iako nije bilo nikakvog načina da znaju odobrava li ona njihove postupke. Balans moći se mijenja. Prije sedam godina, sve je izgledalo kao borba hrabrih hakera protiv zlog imperija, no rat informacija sve je teže dokučiti, toliko da je legitimno pitanje jesu li Anonymousi i dalje David u toj borbi.
Po prvi puta ćemo je vidjeti kao stvarnu osobu
Manning, po svemu sudeći, više ne želi sudjelovati u toj borbi. Skupine koje je podržavaju prikupile su 100.000 dolara, koje bi joj trebale poslužiti da stane na noge kada izađe iz zatvora. No, nakon dva pokušaja samoubojstva prošle godine, teško je procijeniti koliku je traumu proživjela u Leavenworthu. U nekom trenutku u budućnosti, Manning će se možda uključiti u borbu za prava transeksualaca, ali u prvo će vrijeme njen fokus sigurno biti na oporavku. “Treba proći kroz fazu prilagodbe. Nakon puštanja, neće raditi baš puno toga”, rekla je Naomi Colvin, koja radi s timom za podršku Chelsea Manning. Prilagodbu će morati proći i javnost.
Manning je percipirana kao mučenica, više kao simbol, a ne kao stvarna osoba. Možda uopće neće prihvatiti ulogu koja joj je nametnuta, a možda je prihvati na načine koji se još ne mogu ni predvidjeti. Sama Manning je u svojoj izjavi dala naslutiti da piše kraj poglavlja. “Zahvalna sam ljudima koji su me održali na životu. Predsjedniku Obami, mom pravnom timu i ljudima koji me podržavaju. Nadam se da ću naučiti lekcije iz svega što mi se dogodilo, ljubavi koja mi je pokazana i da ću raditi kako bih poboljšala živote drugih. Po prvi puta mogu vidjeti svoju budućnost kao Chelsea”, napisala je.
First steps of freedom!! 😄https://t.co/kPPWV5epwa#ChelseaIsFree pic.twitter.com/0R5pXqA1VN
— Chelsea E. Manning (@xychelsea) May 17, 2017