Pokušava li se Trump približiti Rusiji jer mu smeta par zemalja kojima ne može ništa bez male pomoći Moskve

Što će Putin tražiti zauzvrat?

Za Washington je temeljno pitanje što će Putin tražiti zauzvrat ako se prikloni Trumpovoj novoj strategiji. Moskva će, nema sumnje, istaknuti vrlo visoku cijenu, pogotovu ako se malo više distancira od Kine. Pitanje je međutim može li Trump ponuditi takve ustupke Rusiji u Europi i na Bliskom istoku koji bi zadovoljili Vladimira Putina, ali istodobno bi doveli do potpunog novog odnosa snaga i partnerstva u svijetu. “Ako Kremlj smanji isporuke oružja Iranu, za očekivati je značajno ublažavanje sankcija”, objasnio je Dimitri Simes, američki ekspert za Rusiju i predsjednik Centra za nacionalne interese u Washingtonu. Američki vojni stručnjaci i analitičari suglasni su da su za SAD kratkoročno najveća opasnost terorističke skupine poput ISIS-a i Al- Qaide, no budući će Iran kad-tad razviti vlastito nuklearni oružje ta zemlja “predstavlja daleko najznačajniji dugoročni sigurnosni izazov za SAD i njegove saveznike”.

Michael Pregent, znanstveni suradnik Instituta Hudson i bivši američki obavještajni časnik u Iraku tvrdi za Business Insider da su Iranci vrlo strpljivi i da promišljaju isključivo strateški i dugoročno. “Nama 15 godina izgleda dugo, ali za njih nije. Oni znaju da će za petnaestak godina proizvoditi vlastito nuklearno naoružanje te da će postati dominantna sila na Bliskom istoku”. A to će, procjenjuje se u Washingtonu, do temelja ugroziti ne samo mir u regiji i sigurnost Izraela i Saudijske Arabije, najvećih partnera SAD-a na Bliskom Istoku, nego i njihovu opstojnost.

Moć i utjecaj Irana sve više će rasti

Michael Singh, bivši direktor u Vijeću za nacionalnu sigurnost zadužen za Bliski Istok te suradnik Instituta za bliskoistočnu politiku u Washingtonu upozorava pak kako će moć i utjecaj Irana sve više rasti kako će razvijati svoje nuklearne kapacitete, dok će sposobnost SAD da se suprotstavi Iranu sve više slabiti. Zbog toga, slažu se jastrebovi u novoj Trumpovoj administraciji, treba odmah reagirati i vratiti sankcije protiv Irana te tako usporiti jačanje njegovog gospodarstva. Ako to ne bude dovoljno ne treba se libiti ni vojne intervencije te raketama i bombama uništiti iranske nuklearne kapacitete.

No, upozoravaju vojni analitičari i stručnjaci, nije problem samo iranski nuklearni program, jednako takvu opasnost predstavlja njegova prijetnja cybersecurityiju te činjenica da je, kako je to definirao ministar obrane James Mattis, Iran najveća država na svijetu koja sponzorira terorizam. Teheran je, tvrdi Pentagon, politički pokrovitelj te glavni opskrbljivač vojnom opremom raznih terorističkih pokreta poput Hezbollaha i šijitskih milicija u Libanonu i Siriji, Hamasa u Palestini te Huti pobunjenika u Jemenu. “S obzirom da Hezbollah ima bliske veze s Iranom te da je poznat po svom terorističkom djelovanju, postoji realna opasnost da se njegove terorističke ćelije, u slučaju sukoba između Irana i SAD-a ili Izraela, aktiviraju u SAD-u”, upozoravaju u Pentagonu.

Nove sankcije zbog balističkog projektila

Da će Iran biti doista najozbiljniji problem za SAD pokazuje i to što je prije nekoliko dana, prkoseći upozorenjima Washingtona, lansirao balistički projektil dugog dometa. Nakon toga su Amerikanci odmah uveli sankcije protiv 25 pojedinaca i tvrtki iz Irana, Kine i Ujedinjenih Emirata, koje su povezane s iranskim nuklearnim programom i nabavkom konvencionalnog naoružanja. Zanimljivo je da se na udaru sankcija nije našla niti jedna tvrtka ili pojedinac iz Rusije iako ta zemlja najviše opskrbljuje Iran naoružanjem, pa i onim najsofisticiranijim, poput proturaketnog sustava S-300.

Međutim, Teheran se nije dao impresionirati novim sankcijama pa je odmah odgovorio velikom vojnom vježbom na kojoj testira svoje raketne i radarske sustave. U prioćenju koje je potpisao brigadir Amir Ali Hajizadeh, komandant elitnih zračnih snaga, stoji da će islamska Revolucionarna garda znati obraniti iransku naciju od svih vrsta opasnosti te da “ako neprijatelj počini bilo koju pogrešku, naši će mu projektili sletjeti na glavu.” Bilo je to više nego jasna poruka Izraelu i SAD-u. Nije jasno kako će Trumpova administracija odgovoriti na novu provokaciju Teherana.

Oslabljivanje ekonomske moći Teherana

Izrael doživljava iransko nuklearno oružje kao najveću i najizravniju prijetnju vlastitoj sigurnosti. Tel Aviv upozorava da Iran razvija i testira rakete dizajnirane za nošenje nuklearnog oružja koje imaju dometa do Izraela. Iranski dužnosnici, međutim, tvrde da njihov raketni sustav ima isključivo obrambene zadatke te da zbog toga ne krše rezolucije UN-a. SAD novim sankcijama želi odvratiti strane tvrtke od ulaganja u iranske naftne kapacitete te tako oslabiti ekonomsku moć Teherana. Istodobno je Ali Kardor, predsjednik iranske državne nafte kompanije, najavio da će njegova zemlja, unatoč dogovoru OPEC-a o smanjenju proizvodnje, povećati svoju proizvodnju s dosadašnjih 3,7 na 4 milijuna barela dnevno.

Američki ministar obrane James Mattis odabrao je Južnu Koreju i Japan za prve države koje je posjetio kako bi poslao jasnu poruku Kini i Sjevernoj Koreji, da su Seul i Tokio najveći i najvažniji saveznici SAD-a. Mattis je nakon razgovora istaknuo da će SAD, Južna Koreja i Japan poduzeti sve da zajednički zaustave “ekspanzionističke težnje Kine te nuklearne ambicije Sjeverne Koreje”. Više tvrdolinijaša iz administracije Donalda Trumpa, među kojima su i ministar obrane James Mattis, kojeg u američkim medijima i vojnim krugovima prati nadimak “bijesan pas” te predsjednik senatskog odbora za vanjsku politiku Bob Corker, zagovaraju preventivno bombardiranje Sjeverne Koreje kako bi se diktatora Kim Jong Una spriječilo da nastavi razvijati atomsko naoružanje. To je opcija koja se razmatra u Washingtonu nakon što je Pyongyang najavio da je spreman testirati interkontinentalnu balističku raketu (ICBM) u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta.

Jačanje zajedničke obrane protiv S. Koreje

Šef senatskog odbora za vanjsku politiku Bob Corker nazvao je Sjevernu Koreju “jednim od najvažnijih sigurnosnih izazova” za SAD. “Moramo početi razmišljati izvan dosadašnjih strategija prema Sjevernoj Koreji”, zaključo je Corker. Američki ministar obrane James Mattis upozorio je pak kako bi svaki napad na SAD ili saveznike, pogotovo uporabom nuklearnog oružja, dočekao učinkovit i neobranjiv odgovor. Još 2000. Trump je zapisao da je protiv atomskog rata, ali ako pregovori ne uspiju, “zalažem se za precizan napad na te odmetnike prije nego oni počnu predstavljati stvarnu prijetnju”.

Sjeverna Koreja rasporedila je duž demilitarizirane zone na granici s Južnom Korejom veliki broj artiljerijskog oružja te višecjevnih bacača raketa koji za samo nekoliko sati mogu ubiti najmanje 600.000 ljudi na jugu, procjenjuje se u Pentagonu i Seulu. Južnokorejski ministar obrane Han Min Koo i njegov američki kolega James Mattis potvrdili su odlučnost za jačanje zajedničke obrane te poduzimanje konvencionalnih i nuklearnih mjera protiv Sjeverne Koreje, ali još nisu odlučili hoće li na skorim zajedničkim vojnim vježbama sudjelovati bombarderi s nuklearnim bombama te nosači zrakoplova. No, dogovoreno je da se nastavi s pripremama za raspoređivanje visoko sofisticiranog raketnog sustava Terminal High Altitude Area Defense (THAAD).

Kim Jong Un se pritajio, čeka razvoj događaja

Dok se Peking žestoko protivi uvođenju tog naoružanja jer njegovi moćni radarski sustavi dosežu duboko do sjeveroistočne Kine te mogu registrirati sve kineske vojne pokrete, posebice na Južnokineskom moru, dotle u Sjevernoj Koreji vlad muk. Od kada je Trump postao predsjednik diktator Kim Jong Un nije se oglasio niti mu pada na pamet prijetiti Washingtonu. Za razliku od Irana koji je lansirao raketu dugog dometa, Kim Jong Un očito se boji reakcije Donalda Trumpa pa se pritajio i uplašen čeka razvoj događaja. Na konferenciji za novinare u petak, glasnogovornik kineskog ministarstva Lu Kang izjavio je da se Kina odlučno protivi raspoređivanju tog sustava jer “njegova implementacija potkopava stratešku ravnotežu te ugrožava sigurnost i strateške interese zemalja u regiji, uključujući i Kinu.”

Peking je, također, zaprijetio da će uvođenje tog sustava imati posljedice po ekonomsku suradnju Kine i Južne Koreje. U petak je javno reagirao i ruski veleposlanik u Južnoj Koreji Alexander Timonin koji je upozorio da Moskva neće imati “drugog izbora nego donijeti određene zaključke ako se u toj zemlji instalira raketni sustav THAAD” jasno aludirajući da bi to moglo ugroziti bilateralnu gospodarska suradnju između dvije zemlje. Nakon posjeta Južnoj Koreji, ministar obrane James Mattis odletio je u Japan gdje je istaknuo predanost SAD-a obrani Japana te pozvao na jačanje zajedničkih obrambenih sposobnosti. Mattis se založio da Tokio snosi veći dio troškova boravka američkih trupa u Japanu te je istaknuo da je premijer Shinzo Abe na pravom putu kada je počeo povećavati proračun za obranu, premda on sada iznosi tek 1 posto ukupnog državnog budžeta.

Kina bi mogla ojačati suradnju sa Sjevernom Korejom

Potom je Mattis užasnuo Peking izjavom da Kina svojim ponašanjem u Južnokineskom moru “uništava povjerenje naroda u regiji” te da je Washington odlučan braniti pravo Japana da drži pod svojom upravom sporno otočje Diaoyu ili Senkaku na Pacifiku. Pet nenaseljenih otoka nalazi između Kine, Tajvana i Okinave i bili su pod američkom upravom do 1972. kada su ih oni predali Japanu, premda Kina tvrdi da su oni dio njenog suverenog teritorija. Kineski glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Lu Kang odmah je prozvao SAD tvrdeći da takvim stajalištem ugrožava mir i stabilnost u istočnoj Aziji.

Istodobno Washington otvoreno traži od Pekinga da zaoštri svoj odnos i pojača sankcije protiv Sjeverne Koreje što je, nakon istupa ministra Mattisa u Seulu i Tokiju, teško očekivati. Prije će se dogoditi suprotno: da će Kina, u inat Trumpu, ojačati suradnju sa Sjevernom Korejom kako bi izvršila dodatni pritisak na SAD, Japan i Južnu Koreju. Kim Hyun Wook, profesor na Korejskoj diplomatskoj akademiji (KNDA), upozorava da će u takvim okolnostima Kina “nastojati jačati savezništvo s Rusijom kako bi se spriječilo SAD da intervenira u Aziji.” A baš je to ono što želi spriječiti administracija Donalda Trumpa. Zbog toga je spremna platiti vrlo visoku cijenu tog aranžmana, čega se, s pravom, najviše pribojavaju u Europskoj uniji, Njemačkoj, Francuskoj, baltičkim državama, Poljskoj te jugoistočnoj Europi.