Trump je obećavao da će Ameriku ponovno napraviti velikom. Na kraju bi moglo ispasti sasvim suprotno
Economist piše o posljedicama Trumpove vanjske politike
Prije gotovo stotinu godina, Amerika je bila spremna poslati vojne trupe u Europu da se bore u ratu koji zapravo i nije bio u kratkoročnom interesu zemlje. Pedeset tisuća njih je umrlo, više nego što je to bio slučaj u Vijetnamu i Koreji. I upravo tada se pojavio argument koji vrijedi još i danas: ima li Amerika veliki interes u održavanju globalne stabilnosti i prosperiteta? Ili bi trebala čuvati svoju krv i pustiti da ostatak svijeta ide k vragu?
Nakon nekoliko mjeseci Trumpova predsjedavanja Amerikom jasno je da je slogan Trumpove kampanje “Amerika na prvom mjestu” značio ovo potonje, piše Economist. Trump želi snažniju vojsku, ali isto tako smatra da je pružanje pomoći saveznicima SAD-a jednostavno gubljenje vremena. Vjeruje i da su multilateralne institucije u kojima zemlje pokušavaju surađivati koštale Ameriku veliku količinu novca i života u 20- stoljeću. Za Trumpa su one loša varijanta za Ameriku.
Teške Trumpove zablude
Trump u svom proračunu predlaže smanjenje sredstava za State Department i trošenje na inozemnu pomoć za 28 posto. Isto tako, predlaže velike rezove za doprinos Amerike u UN-u i Svjetskoj banci, uključujući i povlačenje svih sredstava u vezi s bilo kakvim klimatskim promjenama. Tijekom posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Washingtonu predsjednik je bio dosta hladan prema njoj, a nakon njezina odlska, javno je kritizirao Njemačku jer ne troši više novca za svoju obranu.
Odbio je povući tužbu da ga je Velika Britanija, još jedan postojani saveznik, špijunirala, iako za to nema dokaze. Osim toga i američka Agencija za nacionalnu sigurnost je rekla kako bi, da je do toga špijuniranja došlo, a nije, to bilo “epski glupo”. Nit koja prolazi kroz sveobuhvatni dizajn Trumpove strategije temelji se na dvije pretpostavke; prva je da Amerika ne može priuštiti troškove pomoći i diplomacije. Druga je da multilateralne institucije čine Ameriku slabijom. I obje su teške zablude, nastavlja Economist.
Prepuštanje uloge primata
Nema nikakve sumnje da je novac koji se troši na pomoć i diplomaciju izgubljen. No, rezanje tih iznosa za samo 1 posto može učiniti veliku štetu. Potpore za siromašne zemlje da postanu bogatije zapravo jamče stabilnost. Na primjer, američka pomoć iračkim saveznicima da poraze teroriste Islamske države jamči da terorističke skupine neće ojačati i proširiti se. Trumpov ministar obrane general James Mattis jednom je dobro postavio stvari: “Ako ne financirate State Department u potpunosti, onda ja moram kupiti više streljiva u konačnici.”
Multilateralne institucije poput UN-a, Svjetske trgovinske organizacije, MMF-a i Svjetske banke povremeno ograničavaju Ameriku, ali u globalu poboljšavaju njen utjecaj. Za početak, većina ih ima sjedište u Americi, i da koštaju Ameriku prilično. No, to joj daje iznimnu vlast nad globalnim pravilima u mnogim područjima, od trgovine do sigurnosti. Napuštanje toga neće donijeti bolji posao za Ameriku. To bi značilo prepuštanje uloge lidera Kini i smanjenje američkih saveznika; rezultat napuštanje uloge primata oslabila bi Ameriku, zaključuje Economist.