Trump u zadnje vrijeme stalno prijeti da će napasti Koreju no ovo je 8 razloga zašto su vrlo mali izgledi da se to dogodi

Trump pokušava zastrašiti Kim Jong-una, ali zapravo pledira za mirno rješenje

ZADNJA IZMJENA: Apr 19, 2017
Foto: Profimedia, Zuma Press - News

Premda američki predsjednik Donald Trump i njegovi najbliži suradnici neprekidno ponavljaju kako su za obuzdavanje nuklearnog programa Sjeverne Koreje sve opcije na stolu, pa i vojna, u ovom trenutku upravo je vojna intervencija protiv te države najmanje izgledno rješenje. Iako su SAD izvele iznenađujući raketni napad na Siriju te bacile najveću konvencionalnu bombu na svijetu na pobunjenike u Afganistanu, šaljući time nedvosmislenu poruku Pjongjangu, diktator Kim Jong-un i dalje igra na kartu cijelog niza ograničavajućih čimbenika koji priječe Donalda Trumpa, njegove političke savjetnike i vojne stratege da se doista odluče na vojnu akciju protiv Sjeverne Koreje.

Ponajprije zbog toga što Sjeverna Koreja u vojnom i organizacijskom smislu nije ni Irak ni Sirija pa zbog toga vojna akcija protiv te zemlje nosi sa sobom neizmjerno puno veće rizike i opasnosti. Osim toga, duž granice između Južne i Sjeverne Koreje stacionirano je 25.000 američkih vojnika, koji bi se, u slučaju ratnog sukoba, našli na izravnom udaru sjevernokorejske artiljerije pa i pješadije. To bi, u samo nekoliko sati, izazvalo goleme gubitke na američkoj strani: stručnjaci procjenjuju da bi poginule tisuće vojnika, što bi, dakako, imalo dramatične posljedice ne samo na moral vojske već i na raspoloženje američkog javnog mijenja.

Najveći dio korejskih projektila je pod zemljom

Druga je enigma jesu li, odnosno koliko je atomskih bombi, koje Sjeverna Koreja nesumnjivo ima, u operativnoj uporabi. Premda Pjongjang još nije usavršio interkontinentalne balističke projektile, pa nema opasnosti da nuklearne bojeve glave dosegnu teritorij SAD-a, rakete srednjeg dometa bez problema mogu pogađati ciljeve u Južnoj Koreji, pa i u priobalju Japana. Nema sumnje da bi u slučaju američkog napada, u najkraćem roku bili u najvećoj mjeri onesposobljeni i uništeni vanjski raketni poligoni i dio artiljerijskog sustava Sjeverne Koreje. No, valja imati na umu da je najveći dio projektila i vojnih posada smješten u tunelima duboko pod zemljom pa bi ih bilo teško do kraja uništiti.

Istodobno, dodatni je problem što u posljednje vrijeme sjevernokorejska vojska izbacuje projektile s pokretnih raketnih rampi pa je gotovo nemoguće utvrditi baš sve njihove lokacije. I na kraju, Sjeverna Koreja raspolaže s više podmornica s kojih se lansiraju balističke rakete srednjeg dometa. I njih, dakako, nije jednostavno locirati tim više što Pjongjang ima barem pedesetak podmorica sposobnih za nošenje takvih pojektila pa nije nimalo lako utvrditi koje su od njih naoružane balističkim raketama. Dakle, nemoguće je očekivati da će se u prvom udaru, ma koliko god velikog intenziteta bio, uništiti cijeli raketni i artiljerijski potencijal Sjeverne Koreje. A u tomu se onda krije pogibeljna opasnost po Južnu Koreju i Japan.

Najmističnija i najzatvorenija zemlja svijeta

Isto tako, ispod i u blizini svih rezidencija u kojima žive najviši sjevernokorejski vojni, partijski i državni dužnosnici na čelu s Kim Jong-unom, iskopani su nebrojni tuneli desetine metara ispod zemlje. Stoga je vrlo teško očekivati da se može na brzinu uništiti cijelo državno, partijsko i vojno vodstvo. Naime, do sada nijedna strana obavještajna služba nije imala špijune niti na srednjoj razini, a kamoli pri samom državnom ili vojnom vrhu, tako da nema nikakvih pouzdanih informacija o tomu gdje živi i gdje se kreće Kim Jong-un i njegova kamarila, a još manje kakvi su odnosi među njima. Naprosto, ta najmističnija i najzatvorenija zemlja na svijetu, potpuna je nepoznanica za obavještajne službe SAD-a, Južne Koreje, Japana pa i Kine. A u takvim je uvjetima onda vrlo teško planirati efikasnu vojnu operaciju.

Sjeverna Koreja je zemlja u kojoj milijuni vojnika i stanovnika desetljećima grade tunele po cijeloj zemlji, a u njihovo umijeće može se uvjeriti svatko tko ima prilike posjetiti jedan od četiri tunela koje su otkrili južnokorejski vojnici i koji su sagrađeni ispod demilitarizirane zone. Ti tuneli trebali su poslužiti Sjevernoj Koreji za invaziju na jug zemlje. Procjenjuje se da su sa sjeverne strane ti tuneli dugački između 40 i 50 kilometara, dok su na južnoj strani otkriveni nekoliko stotina metara od demilitarizirane zone koja je široka oko 2,5 kilometara. Tuneli su sagrađeni 73 metra ispod razine zemlje, visoki su 1,95 metra, a široki dva metra. Procjenjuje se da se oko 30.000 vojnika s teškim naoružanjem može vrlo brzo prebaciti sa sjevera na jug.

Dimenzije tunela su doista impresivne

Osim što impresioniraju dimenzije tunela, još više zadivljuje to što su oni prolaze kroz područje granitnog kamenja koje je iznimno teško probijati. Za obilaska tunela mogu se vidjeti bezbrojne rupe u kamenju u kojima je bio montiran eksploziv. No, najveći je problem što južnokorejski vojni stručnjaci procjenjuju da postoji sasvim sigurno još nekoliko takvih tunela, najmanje pet. Oni nisu otkriveni i kroz njih bi se specijalne jedinice sjevernokrejske vojske mogle vrlo brzo i lako ubaciti u Seul koji je udaljen svega četrdesetak kilometara od granice.

A koliko je to blizu i kakvo ozračje tu vlada najbolje se može vidjeti kad se iz glavnog grada Južne Koreje krene prema najpoznatijoj graničnoj točci Panmunjeomu, gdje je potpisan sporazum o završetku Korejskog rata. Granica je udaljena samo četrdesetak kilometara od središta Seula, a odmah po izlasku iz prigradskih dijelova grada, pojavljuju se prve vojne promatračnice, mitraljeska gnijezda i vojnici pod punom vojnom opremom. Kako se približava granici tako je prostor između autoputa i rijeke Han, koji je na nekim mjestima širok tek nekoliko desetaka metara i opasan je bodljikvom žicom, pretvara u pravu vojnu utvrdu.

Zbog te blizine 10 milijunski Seul praktički se ne može braniti od raketnog i artiljerijskog napada. Uz 160 kilometara dugu granicu i 2,5 kilometara ničije zemlje, prepune minskih polja, zapreka i bodljikave žice, raspoređeno je više od 21.000 sjevernorejskih topova. Sam Gardiner, umirovljeni pukovnik američkih zračnih snaga, ocijenio je nedavno u intervjuu za Atlantic magazin, kako SAD “ne može zaštititi Seul, barem za prvih 24 sata rata, a možda čak i za 48 sati”. Neke procjene govore da bi i u slučaju najkraćeg američkog udara na Sjever, poginulo na stotine tisuća građana Seula. Svi američki predsjednici razrađivali su planove za napad na Sjevernu Koreju, ali nitko se nije odvažio započeti rat.

U slučaju napada Seul bi bio ozbiljno ugrožen

Predsjednik Bill Clinton ozbiljno je 1994. pripremao planove za napad na atomski reaktor u Yongbyonuno, no na kraju je zaključio je kako bi to izazvalo sukob kakvom svijet nije svjedočio od zadnjeg Korejskog rata te da je Vijetnamski rat bio tek obračun niskog intenziteta u odnosu na ono što bi se događalo u Sjevernoj Koreji. Kad je riječ o moralnim vrlinama i manama vojske Sjeverne Koreje to je jednaka enigma kao i sve ostalo u toj nesretnoj zemlji.

Bilo bi, dakako, pogrešno suditi o kvaliteti sjevernokorejske armije po elitnim jedinicama koje marširaju po vojnim paradama ili nastupaju na velikim javnim priredbama. Riječ je o posebno odabranim armijskim profesionalcima kojima je jedini posao uvježbavati javne nastupe. Oni su dobro plaćeni i uživaju razne privilegije u hrani i smještaju.

Međutim, oni ne predstavljaju ni izdaleka pravu sliku stanja u sjevernokorejskoj vojsci. Naime, za boravka u Pjongjangu uvjerili smo se kako obični vojnici, kojih ima po ulicama kao nigdje drugdje na svijetu, izgledaju više nego jadno i izgubljeno. Nose stare, zapuštene odore, dok se istodobno na svakom koraku u gradu mogu vidjeti vojna vozila i kamioni kako stoje u kvaru, a oko njih vojnici koji ih pokušavaju popraviti. Već na prvi pogled jasno da od te sirotinje i prastare opreme ne može biti motiviranih ratnika.

Tri ključne države protive se bilokakvoj akciji

Stoga je realno da bi se, u slučaju ozbiljnog sukoba, i ta vojska raspala za nekoliko dana poput armada svih bivših socijalističkih država. No, problem je što bi ipak, barem u prvi mah, prije nego li bi se urušila, dospjela nanijeti goleme gubitke u ljudstvu i neprocjenjive štete Južnoj Koreji pa i Japanu. I to je razlogom zašto su se do sada svi američki predsjednici skanjivali poduzeti vojne akcije protiv Sjeverne Koreje premda je ona realna opasnost ne samo za svoje susjede već i za cijelu Aziju.

Za SAD je problem i to što se tri ključne države, Južna Koreja i Japan, najbliži saveznici SAD-a, te Kina, oštro protive bilo kakvoj vojnoj akciji protiv režima u Pjongjangu. Južna Koreja bila bi sasvim sigurno najveća žrtva takvog sukoba, naneseni bi joj bili golemi gubici u ljudstvu i materijalnim dobrima, od čega se ne bi oporavila deseteljećima. Svi kandidati na predsjedničkim izborima koji će se održati početkom svibnja u kampanji se žestoko protive vojnoj intervenciji protiv Sjevera.

Amerikancima je najveći problem Kina

I Japan se zalaže za mirno rješenje bojeći se da bi se dijelovi njegove obale mogli naći na udaru sjevernokorejskih raketa, a ne isključuju ni mogućnost da se na njih sruči i poneka atomska bomba. A što to znači Japanci su osjetili na svojoj koži nakon bačenih atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki. Za Amerikance je ipak najteži problem Kina. Peking se protivi američkom napadu iz cijelog niza razloga. Ponajprije, po završetku krvavog Korejskog rata u kojemu je poginulo 58. 127 Južnokorejanaca, 215. 000 Sjevernokorejanaca, 114.000 Kineza i 35. 516 Amerikanaca, u kojemu je nestalo oko 210.000, a ranjeno oko 800.00 ljudi, 27. srpnja 1953. potpisano je primirje između Washingtona i Pekinga. Taj je sporazum i dalje na snazi pa kad bi SAD krenule u napad, prekršile međunarodni ugovor koji je potvrđen i od strane Ujedinjenih naroda.

Kinesko-sjevernokorejsko savezništvo iskovano u Korejskom ratu zapečaćeno je 1961., kada su dvije države potpisale ugovor o prijateljstvu, suradnji i uzajamnom pomaganju. Među ostalim, u tom ugovoru, koji je dva put produživan, stoji da su obje države obvezne pružiti svu vojnu pomoć u slučaju napada izvana. Taj je sporazum još na snazi i vrijedi do 2021. godine. Kina se ne protivi samo vojnoj intervenciji nego i bilo kakvom kaosu ili urušavanju režima u Pjongjngu. Boji se, naime, da bi ju u tom slučaju pogodio val od nekoliko milijuna izbjeglica što bi stvorilo goleme ekonomske i političke probleme. Osim toga, uzimajući u obzir geopolitičke odnose, Sjeverna Koreja je za Peking tampon zona koja štiti kinesku granicu od mogućeg prodora američke, japanske ili južnokorejske vojske. Stoga je za Peking, premda više nema bliske odnose s Pjongjangom, nezavisnost Sjeverne Koreje od vitalnog značaja.

Kim jong-un ne odustaje od provokacija

Sve su to razlozi zbog čega predsjednik Trump, iako vodi politiku maksimalnog pritiska i zastrašivanja Kim Jong-una, ali i Pekinga, istodobno pledira za mirno rješenje. Dio vanjskopolitičkih analitičara tvrdi da Trump vodi visoko-sofisticiranu dvosmislenu taktiku kako bi s jedne strane zadovoljio svoje jastrebove, a s druge strane prislio Peking i Pjongjang na pregovore i popuštanje. Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Donalda Trumpa general H. R. McMaster izjavio je s jedne strane kako se poduzimaju sve mjere za brzi vojni udar, ali je istodobno dodao kako je cilj mirnim putem riješiti problem nuklearnog naoružanja Sjeverne Koreje. Američki potpredsjednik Mike Pence izjavio je za posjeta Južnoj Koreji kako su “sve opcije su na stolu da bi se osigurala stabilnost i mir građanima ove zemlje”.

Također je više puta podvukao kako SAD želi osigurati miran razvoj, sigurnost i stabilnost Južne Koreje, što, dakako, isključuje vojnu akciju protiv Sjevera. Uostalom, otkriće da je nosač zrakoplova Carl Vinson, zajedno s pratećom flotilom, 5.000 kilometara udaljen od Korejskog poluotoka, premda se tvrdilo da je u blizini Sjeverne Koreju, kako bi ju odvratio od atomskog pokusa, pokazuje da još uvijek ima puno kontradiktornosti, nedosljednosti i neusklađenosti u američkoj vanjskoj politici. Istodobno, Kim Jong-un, unatoč svim prijetnjama, ne odustaje od provokacija. Nakon završetka vojne parade, sudionicima je prikazan najnoviji video koji prikazuje simulaciju raketnog napada na SAD. Snimka prikazuje laniranje balističke rakete, njen prelazak preko Atlantika te udara na neidentificirani američki grad.

Mladen Pleše
Novinar
304 članka Više o autoru