Tusk bi sutra u Zagrebu trebao postati novi šef Europskih pučana. Kakva je budućnost te stranke?

Pučani će dobiti novog šefa, živopisnog Donalda Tuska, što bi moglo otvoriti nove tenzije u odnosu s Viktorom Orbanom

European Council President Donald Tusk (C) speaks with Belgium's Prime minister Charles Michel (R) as he arrives for a European Union Summit at European Union Headquarters in Brussels on October 18, 2019. (Photo by Kenzo TRIBOUILLARD / AFP)
FOTO: AFP

Predsjednik Europskog vijeća na odlasku Donald Tusk trebao bi u srijedu u Zagrebu preuzeti novu ulogu: nakon pet godina na čelu Europskog vijeća, bivši poljski premijer postat će novi predsjednik Europske pučke stranke, političke grupacije kojoj pripadaju Andrej Plenković i HDZ. Na izbornom kongresu, prvom koji se održava u Hrvatskoj, delegati EPP-a biraju novo vodstvo, a Tusk je jedini kandidat za nasljednika Francuza Josepha Daula koji je pučane vodio od 2013. godine.

Izborni kongres u Zagrebu bit će prilika da najveća europska politička grupacija desnog centra osmisli svoje politike za novo vrijeme u kojem se politički okoliš u Europi osjetno mijenja, a tradicionalne političke stranke – okupljene i u EPP-u – gube potporu.

Brend koji blijedi

U tom osmišljavanju budućnosti EPP-a značajnu ulogu imat će i najdugovječniji poljski premijer koji je svojim istupima, kao predsjednik Europskog vijeća, zadnjih pet godina unio živopisnost u briselsku birokraciju i postao jedno od prepoznatljivijih lica europskih pučana. Pred njim i EPP-om, međutim, nije sasvim jednostavan zadatak: treba ponovno ispolirati politički brend koji četiri desetljeća dominira europskom političkom scenom, ali je u posljednje vrijeme počeo blijediti.

Tusk preuzima EPP šest mjeseci nakon izbora koji su iznjedrili fragmentiran Europski parlament u kojem po prvi puta za većinu nisu bili dovoljni zastupnici pučana i socijalista, tradicionalno dvije najjače grupacije. Na svibanjskim izborima EPP je i dalje ostao pojedinačno najjača grupacija sa 182 zastupnika, ali je u odnosu na raniji saziv Europskog parlamenta izgubio 34 mandata.

Pučani u EU institucijama

Pučani su slabije zastupljeni i u drugim ključnim europskim institucijama. Primjerice, na početku mandata Jean-Claude Junckera, u Europskoj komisiji bilo je 14 članova iz redova EPP-a, dakle točno polovica. U Komisiji Ursule von der Leyen, koja tek treba preuzeti dužnost, iz redova pučana trebalo bi biti deset članova. Utjeha im je pritom što su sačuvali poziciju šefa, odnosno šefice Komisije, koju EPP drži već u nekoliko mandata.

Promjene političke slike u Europi vidljive su i kroz sastav Europskog vijeća, tijela koje je vodio Tusk, a koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a. Prije pet godina, u Europskom vijeću sjedilo je 12 lidera iz EPP-a. Danas ih je devet, ako se među njih ubraja i mađarskog premijera Viktora Orbana, čija je stranka prije sedam mjeseci suspendirana u EPP-u.

Što s Orbanom?

Što s Orbanom i Fideszom, jedno je od osjetljivijih pitanja s kojima će se morati pozabaviti novi predsjednik Tusk. Zbog Orbanove politike, koja je kulminirala kampanjom protiv EPP-ovca Junckera, pučani su u ožujku suspendirali Fidesz i imenovali tročlani odbor koji treba procijeniti ispunjava li mađarska stranka uvjete za punopravni povratak u EPP.

Baš uoči zagrebačkog okupljanja, pojedini mađarski mediji izvijestili su da je objava tog izvješća odgođena za iza kongresa, a da predstavnici Fidesza neće doći u Zagreb jer, zbog suspenzije, nemaju pravo glasa pa ne žele niti sudjelovati na kongresu. No, ovakva situacija ne može još predugo potrajati: EPP mora odlučiti što će s Orbanom kojeg je dosadašnji predsjednik pučana Daul nazivao enfant terrible konzervativne političke obitelji.

Tusk bez rukavica

Iz Daulovih istupa bilo je dosta jasno da on nije sklon radikalnom razlazu s mađarskim premijerom. Tusk bi, pak, prema Orbanu mogao biti puno tvrđi. Predsjednik Europskog vijeća na odlasku ne krije da mu se ne sviđa smjer kojim je zadnjih godina krenula vlada u Mađarskoj (i njegovoj rodnoj Poljskoj, ali vladajuća poljska stranka Pravo i pravda nije članica EPP-a).

„Da budem potpuno jasan: ako si protiv vladavine prava i neovisnog pravosuđa, onda nisi demokršćanin. (…) Ako želiš zamijeniti zapadni model liberalne demokracije istočnim modelom ‘autoritarne demokracije’, nisi demokršćanin”, govorio je Tusk prije godinu dana na stranačkom summitu u Helsinkiju. Nikoga nije izrijekom prozvao, ali je bilo sasvim jasno na koga cilja: upravo je Orban na udaru kritika zbog ugrožavanja neovisnosti pravosuđa i promovira koncept tzv. iliberalne demokracije.

EPP o održivom planetu

Dok je Orban zasad u drugom planu, zagrebački summit fokusirat će se na formuliranje politika koje bi pučanima trebale omogućiti da uhvate korak sa svijetom koji je dramatično mijenja. Pogotovo se mijenja odnos prema tzv. zelenim politikama: do prije nekoliko godina zahtjevi koje su postavljale različite zelene političke opcije bile su previše radikalne za mainstream stranke, ali se danas sve više okreću u tom smjeru. Dokaz za to je i najavljena rezolucija koju bi EPP trebao usvojiti na zagrebačkom summitu, a koja govori o njihovoj viziji „za održivi planet”.

Razlozi su, dakako, pragmatični. Birače sve više brine odnos prema okolišu i traže odgovor politike; pogotovo su u tome glasni mladi, uključujući one koji tek trebaju dobiti pravo glasa i koji aktivno sudjeluju u globalnim prosvjedima zbog klime.

Austrija kao primjer

Tradicionalne stranke gube dio glasova baš zbog uspona zelenih u Europi. To je bilo vidljivo i na nedavnim izvanredni izborima u Austriji gdje su Zeleni nakon dvije godine ponovno ušli u parlament. Na izborima 2017. osvojili su svega 3,8 posto glasova, a prije dva mjeseca 13,9 posto i 26 mandata. Dovoljno da čelnik Austrijske narodne stranke Sebastian Kurz, inače član EPP-a, krene u razgovore sa zelenima o formiranju koalicije.

Ako njegov potez uspije, bit će to dobar pokazni primjer za ostale europske države u kojima desni centar dosad nije bio sklon postizbornoj suradnji sa zelenima. Uostalom, upravo je Kurz prije dvije godine proveo jedan drugi politički eksperiment – koaliciju s krajnjom desnicom – koji je, međutim, završio neslavno.