U 90. godini preminuo Fidel Castro

Fidel Castro, kubanski diktator koji je izgradio komunističku državu na pragu Sjedinjenih država, i pet desetljeća živcirao svoje moćne susjede, preminuo je u petak u 90. godini, objavila je kubanska državna televizija.

Od stupanja na vlast 1959. godine sukoboljavao se protiv 11 američkih predsjednika, preživljavao njihove pokušaje atentata, a početkom šezdesetih svijet je doveo na korak do nuklearnog rata. Vođa kubanske komunističke rebolucije posljednjih se godina manje pojavljivao u javnosti, nakon što je 2006. teško obolio od nepoznate bolesti.

Pripreme za tranziciju i nastavak komunizma

Zbog svog lošeg zdravstvenog stanja u posljednjih desetak godina, Fidel Castro orkestrirao je promjene za koje se nadao da će osigurati daljnju komunističku vlast na Kubi; vlast je odmah nakon bolesti počeo predavati mlađem bratu Raulu Castru, a 2008. Raul Castro i formalno je postao predsjednik Kube. Mlađi Castro ima 85 godina i najavio je povlačenje 2018.

Fidel Castro izrastao je u ikonu komunizma 20. stoljeća i jednog od najpoznatijih državnika na svijetu čiji je značaj, analizira New York Times u tekstu o Castrovoj smrti, bio znatno veći od nego bi se očekivalo od šefa karipskog otoka s 11 milijuna stanovnika. Na čelu države bio je duže od bilokojeg drugog živućeg državnika, osim engleske kraljice Elizabete II.

Upravljao je svime, od tenkova do superkrava

Kubom je vladao s apsolutnim ovlastima, i kontrolirao je svaki aspekt života na otoku: osobno je slao ljude u zatvor, određivao detalje uzgoja šećera, nadgledao programe kojima se nadao stvoriti superkrave s puno mlijeka, birao detalje na vojnim uniformama, a tijekom američke invazije 1961. godine, Castro je obranom zapovijedao s prvih linija, na vrhu tenka.

No, na vlasti se nije održao isključivo zbog represije i širenja straha. Dio Kubanaca iskreno je vjerovao u njegov program i komunističke ideale, usprkos sve katastrofalnijem ekonomskom stanju, posebno naglašenom nakon pada Sovjetskog Saveza, koji je godinama financirao Castrove eksperimente. Bio je poznat po strastvenim, višesatnim govorima, uključujući rekordni govor pred Ujedinjenim narodima od četiri i pol sata.

Na vlast je stigao komunističkom revolucijom 1959. godine, koju je predvodio uz pomoć brata i nasljednika Raula, komunističke ikone, Argentinca Ernesta Che Guevare. Nije se pokolebao kad mu je prvi pokušaj, napadom na vojarnu Moncada 1953. godine, neslavno propao i kad je završio u zatvoru, a niti kada je poslije iskrcavanja 1956. naišao na žestok otpor i ostao na planinama sa šačicom boraca.

Na vlast je došao u ranim tridesetima a kubanske je vojnike slao u pomoć pokušajima komunističkih revolucija u Africi i diljem Južne Amerike. Kuba je pod njegovim vodstvom za vrijeme Hladnog rata bila najbliži Sovjetski saveznik američkom tlu i kao takva bila od ogromne strateške važnosti. Castrovo dopuštanje da Sovjeti na Kubi grade vojne objekte iz kojih bi raketnom artiljerijom mogli doseći SAD u jesen 1962. dovelo je do jednog od najnapetijih diplomatskih obračuna u cijelom hladnoratovskom periodu.

Školovanje u isusovačkim školama

Sin imućnog španjolskog emigranta, rođen 13. kolovoza 1926. na imanju u istočnoj pokrajini Kube, Fidel Castro se školovao u isusovačkim školama, a zatim diplomirao pravo. Kao protivnik diktatorskog režima tadašnjeg predsjednika Fulgenica Batiste pokrenuo je revoluciju na svom otoku, iako većina njegovih sljedbenika nije imala pojma kakvu Kubu Castro planira uspostaviti nakon uspjeha revolucije.

Pad komunizma u Europi teško je pogodio Kubu jer je raspadom Sovjetskog Saveza izgubila izvor pomoći i početkom 90-ih suočila se s teškim nestašicama Planska ekonomija srušila se kao kula od karata. No Castro nije odustajao i tvrdoglavo je održavao vojni i ideološki karipski bunker. Mogao se pohvaliti postignućima u zdravstvu i školstvu, no cijena tih programa bilo je opće zaostajanje i rašireno siromaštvo.

Bez stranih sponzora, stalne opskrbe naftom i kupca za kubanski šećer, Castro je opstao koristeći se najmrskijim simbolom kapitalizma- američkim dolarom. Dopustio je Kubancima da zadrže dolare koje su ostavljali strani turisti i koje su u zemlju slali emigranti iz SAD-a. Tako je nastao sustav dualne valute koji je zakočio ekonomski rast, ali je Kubance nekako prehranio nakon nestanka komunističkih saveznika.

I bez njih Castro je nastavio prkositi velikim susjedima. ” Mi smo ostali jedan od jedinih suparnika SAD-a na svijetu. To je velika čast. Da jedna tako velika zemlja živi opsjednuta jednim malim otokom” rekao je u intervjuu za jednu američku televiziju 1998. godine.

‘Demosten s Kariba’

Obožavao je Aleksandra Velikog, a uzore u govorništvu tražio je u antici pa je zbog svojih višesatnih govora stekao naziv “Demosten s Kariba”. Spoznao je moć medija, napose televizije putem koje se obraćao Kubanacima i odašiljao verbalne napade osuđujući embargo što su ga one nametnule Kubi nakon revolucije.

Često se igrao i sa novinarima s zapada kojima je za vladavine dao na stotine intervjua. Novinar američkog Playboya u razgovoru 1985. tako ga je pitao kako reagira na to kada ga tadašnji predsjednik Reagan naziva diktatorom. ” Ako je diktator netko tko vlada dekretom, onda je Papa veći diktator od mene. Ako je diktator netko tko u svojoj moći ima i nešto toliko monstruozno nedemokratski poput pokretanja termonuklearnog rata, pitam vas, tko je veći diktator, Reagan ili ja?” odgovorio je Castro.

Reakcije s Floride nakon Castrove smrti

Fidel Castro, koji se obračunao s tisućama protivnika već po dolasku na vlast, nije se libio ni zatvoriti neke od najbližih suradnika, a dosje kršenja ljudskih prava u Castrovoj Kubi debljao se desetljećima. U takvoj su atmosferi brojni stanovnici bježali s Kuba, riskirajući život u improviziranim plovilima, najčešće usmjerenima prema Floridi.

Rodbina i nasljednici žrtava Castrova režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, bit će vjerojatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Castra, smatraju analitičari. Po procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Miamiju na Floridi. Neki od njih ustrajno su pozivali SAD da vojno intervenira na Kubi, kako je to učinio u Iraku.

Politička mirovina i susret s Papom

No, nakon Kennedyjeva neuspjeha u Zaljevu svinja, gdje se s američkom podrškom pokušala iskrcati privatna vojska protjeranih Kubanaca, sličnih pokušaja više nije bilo. Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu nukleranog rata, Castro je neko vrijeme uistinu bio američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na njega.

Castro se nakon predaje vlasti 2008. povukao u političku mirovinu, ali se javnosti redovito obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu Granmi. U ožujku 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret s papom Benediktom XVI. koji je boravio u trodnevnom posjetu Kubi, a redovito se susretao i s drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.