U Bruxellesu kreću pregovori o EU proračunu i novcu za oporavak od krize. Što to znači za Hrvatsku?

Koliko će novca Europska unija uložiti u oporavak od krize izazvane epidemijom, kako će taj novac biti raspodijeljen među članicama i koliko će dobiti Hrvatska, po kojim će se kriterijima novac raspoređivati, a pod kojim uvjetima moći trošiti – o tome će na summitu EU-a, koji počinje u petak u Bruxellesu, raspravljati čelnici država članica. Predviđeno je da sastanak lidera traje u petak i subotu. Ovo su, za Hrvatsku, četiri bitne teme u predstojećim pregovorima o planu za oporavak i višegodišnjem proračunu.

Kako će se dijeliti novac za korona-krizu?

Ključno je koliko će novca iz plana za oporavak ukupno biti na raspolaganju te koliko će od tog iznosa biti predviđeno u bespovratnim potporama, a koliko u zajmovima, koje bi država članica samostalno morala vraćati. Prema ranijem prijedlogu, hrvatska Vlada računa na 7,3 milijarde eura bespovratnih sredstava i 2,65 milijardi eura kroz zajmove.

U kompromisnom prijedlogu, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel predviđa da kriteriji za dodjelu 70 posto sredstava ostanu onakvi kakve je predložila Komisija (broj stanovnika, BDP po stanovniku, stopa nezaposlenosti u razdoblju od 2015. do 2019. godine), a da se za preostalih 30 posto uzme u obzir i pad BDP-a u ovoj i sljedećoj godini (to je ustupak članicama koje su se žalile da, ako se uzimaju samo pokazatelji prije krize, onda kriteriji za dodjelu novca ne reflektiraju ustvari pravi učinak krize za pojedina gospodastva).

Koliko bi točno novca Hrvatska imala na raspolaganju uz ovakve, nešto izmijenjene kriterije, još nije precizno poznato. No, u Vladi, kako doznajemo, ne očekuju velike promjene, bez obzira na eventualno mijenjanje formule izračuna. Nije to baš vesela vijest; to sugerira da će pad BDP-a u referentnim godinama biti velik.

Hoćemo li uvoditi nove poreze?

Za novac za oporavak nakon korona-krize, EU bi se, preko Europske komisije, zajednički zadužila, a taj novac bi, dakako, trebalo i vratiti. Zato bi se zajednički europski proračun moralo puniti novim vlastitim prihodima – to su, zapravo, svojevrsni novi porezi koji bi bili uvedeni na razini cijele Unije.

Na stolu je nekoliko prijedloga, poput pristojbe na nereciklirani plastični otpad ili digitalnog poreza na tvrtke s godišnjim prometom većim od 750 milijuna eura. Novi namet zbog nerecikliranog plastičnog otpada, za koji je ranije bilo predviđeno da iznosi 0,8 eura po kilogramu, Hrvatsku bi potencijalno stavio u nepovoljan položaj jer je, eto, u lošijoj poziciji po pitanju otpada nego razvijenije, uglavnom zapadne i sjeverne članice EU-a.

No, u Banskim dvorima, prema neslužbenim informacijama, nisu a priori protiv novih načina punjenja EU budžeta jer su svjesni da povećanje rashoda (fond za oporavak) plus odlazak Ujedinjenog Kraljevstva znače da treba naći nove izvore prihoda. Međutim, Vlada inzistira da formula za izračun tih novih nameta bude takva da ne stavlja u nepovoljniji položaj manje razvijene i manje bogate članice.

Što je s proračunskim novcem za RH?

U veljači, prije nego što je Europu svom silinom pogodila epidemija koronavirusa, Michel je prezentirao kompromisni prijedlog za sedmogodišnji proračun EU-a, iz kojeg, po ranijim Plenkovićevim najavama, Hrvatska također očekuje oko 11 milijardi eura. O zajedničkom proračunu EU tek treba postići dogovor.

U tom starom prijedlogu proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Michel je predvidio dvije stavke koje bi Hrvatskoj mogle donijeti dodatna sredstva: 300 milijuna eura za države koje su koristile samo jednu financijsku perspektivu (ne spominje se Hrvatska, ali ona jedina odgovara toj definiciji) te svojevrsna naknada zbog depopulacije; vrlo grubo rečeno, 500 eura po iseljenoj osobi.

Hoćemo li imati pravo na dodatna sredstva?

Telegramovi izvori iz Vlade tvrde da su oba prijedloga i dalje u igri. No, prema našim informacijama, u Vladi nisu sasvim sigurni bi li Hrvatska, temeljem predviđenih kriterija, doista imala pravo na dodatna sredstva iz EU proračuna zbog iseljavanja stanovništva, mada u Bruxellesu neslužbeno tvrde da bi. Ako se to i službeno potvrdi, izvori bliski Banskim dvorima računaju da bi se radilo o iznosu od oko milijardu kuna.

Što se tiče dodatnih 300 milijuna eura za slabije razvijene regije, naši sugovornici ne očekuju otpor drugih članica EU-a. Nije, međutim, isključeno da se u raspravama i to pojavi kao pitanje; je li fer na taj način predvidjeti dodatnu alokaciju u čije se kriterije uklapa samo jedna zemlja članica?

Kad uopće stiže europski novac?

Gospodarstvu, koje će ove godine gledati u bezdan, novac je potreban što prije – ne samo Hrvatskoj, nego i drugim članicama EU-a. Ali, to ne znači da će dogovor biti brz i jednostavan, mada dramatične prognoze o gospodarskom skliznuću diljem Europe sigurno stvaraju pritisak na europske premijere da se što prije usuglase.

Za brzi dogovor založila se i njemačka kancelarka Angela Merkel, čija je zemlja 1. srpnja preuzela predsjedanje EU-om, ali je još uvijek oprezna u procjenama je li doista moguće postići kompromis već na ovom summitu. Na što žurnijoj isplati europskog novca za oporavak od krize izazvane epidemijom inzistiraju i najpogođenije države, poput Italije i Španjolske.

No, pozicije država članica, pogotovo oko uvjeta pod kojima bi se EU novac odobravao i potom kontroliralo njegovo trošenje, još su dosta udaljene. Neke države zahtjevaju vrlo stroge uvjete, povezivanje isplata s provođenjem ozbiljnih reformi, ali i vladavinom prava. Mađarski premijer Viktor Orban, pak, prijeti vetom na dogovor oko plana za gospodarski oporavak ako ga se bude, kako to opisuju vladajući u Budimpešti, „politički uvjetovalo“.