Njemačka je 11. travnja obilježila 76. obljetnicu oslobađanja koncentracijskog logora Buchenwald. Predsjednik Frank-Walter Steinmeier sudjelovao je na komemoraciji te se u svom govoru usprotivio želji za zaborav „barbarizma nacističke Njemačke“ čiji je režim odgovoran za najokrutnije zločine i genocid, ali te su zločine učinili „ljudi, Nijemci, oni su ih učinili drugim ljudima.“
U Buchenwaldu i okolnim satelitskim logorima od 1937. do 1945. bilo je zatočeno 280.000 osoba od kojih je 56.000 ubijeno. Na početku su u logor slani politički protivnici nacističkog režima, ali nakon Kristalne noći u logor se šalju Židovi, a kasnije i Romi, Slaveni, homoseksualci, te osobe s mentalnim bolestima i invaliditetom. Zbog toga je njemački predsjednik u svom govoru naglasio kako upravo ta „raznolikost i različitost žrtava najbolje reprezentira sav barbarizam nacista“, a logor u Buchenwaldu je među ostalim i simbol „rasnog fanatizma, torture, ubojstava i eliminacija.“
Merkel su prigovarali zbog posjeta logoru u kampanji
Njemačka kancelarka Angela Merkel posjetila je zajedno s poljskim premijerom Mateuszom Morawieckim u prosincu 2019. memorijalni centar Auschwitz-Birkenau. Za vrijeme posjeta mjestu gdje su nacisti za vrijeme okupacije Poljske ubili približno 1.100 000 ljudi, kazala je kako “osjeća duboki stid zbog barbarskih zločina koje su počinili Nijemci.” Tijekom predizborne kampanje u kolovozu 2013. Angela Merkel posjetila je memorijalni centar koncentracijskoga logora Dachau,
Ondje je izjavila da je “velika većina Nijemaca zatvarala oči pred svime što se događalo te da je Dachau mjesto stalnoga upozorenja na vrijeme u kojemu se u Njemačkoj ljudima oduzimao život samo zbog njihovoga nacionalnog porijekla, vjere ili seksualne orijentacije.” Renate Kuenas, tadašnja šefica Stranke zelenih, javno je prigovorila Angeli Merkel što u vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore posjećuje “to mjesto užasa”. Prema njenim riječima kombinacija predizbornog skupa i posjeta koncentracijskom logoru je „pretjerana i neukusna.“
Kakva je njemačka kultura sjećanja?
Ova tri njemačka primjera pokazuju kako izgledaju komemoracije u jednoj velikoj naciji i danas uzornoj demokraciji, a kojima se želi potaknuti “kultura sjećanja” na najmračnije razdoblje vlastite povijesti. Ta “kultura sjećanja” ne sadrži relativizaciju nacističkih zlodjela zbog savezničkih bombardiranja civilnih ciljeva u njemačkim gradovima, masovnih silovanja njemačkih žena i djevojaka koje su počinili pripadnici Crvene armije ili uspostave staljinističke strahovlade u sovjetskoj okupacijskoj zoni, kasnije DDR-u.
Zamislite njemačku kancelarku Angelu Merkel ili njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeira da za vrijeme posjeta Buchenwaldu ili Dachauu lamentiraju o savezničkom bombardiranju Dresdena u veljači 1945. ili o počinjenim zločinima u DDR-u, a upravo to je u četvrtak u Jasenovcu učinio predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Njegova izjava kako je razmišljao te da “treba biti dosljedan” i da je “potrebno je zaštititi svaku žrtvu i istovremeno osuditi svaki totalitarni poredak” samo je nastavak HDZ-ove politike izjednačavanja “oba totalitarizma” i u njoj nema ničega novog osim potpuno pogrešnoga mjesta na kojem je to kazano.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Jasenovcu o crvenoj zvijezdi i Bleiburgu
Predsjednik Sabora našao je za shodno da u Jasenovcu tumači kako su “pod crvenom zvijezdom isto tako počinjeni grozni zločini, i Bleiburg, i Goli otok, i Vukovar, i Škabrnja.” Morate biti cijepljeni protiv bilo kakvoga logičkog zaključivanja i empatije da na mjestu gdje je na grozan način ubijeno najmanje 80 000 žena, djece i muškaraca, i to samo zbog toga što su bili Srbi, Židovi i Romi ili zbog toga što su bili zatočeni kao mogući ili stvarni protivnici ustaškog režima, govorite o crvenoj zvijezdi i Bleiburgu.
Na mjestu gdje je crvena zvijezda značila život, a ustaško znakovlje, simboli i uzvici samo torturu, mučenje i smrt, na mjestu iz kojeg su oni koji su nosili takvo znakovlje pobjegli upravo prema Bleiburgu, govoriti o zločinima crvene zvijezde u Bleiburgu nije samo odraz pomanjkanja empatije za sve žrtve ustaške rasne i genocidne politike kojoj je logor u Jasenovcu služio kao stožerno mjesto, nego je i nadasve tupo i uvredljivo.
Što je to izveo premijer?
Ovakva komemoracija 76. obljetnice proboja logoraša Jasenovca kakvu smo gledali u četvrtak u svakoj bi iole ozbiljnijoj zemlji izazvala prvorazredni skandal i revolt onoga dijela javnosti koji vrlo dobro razumije svu povijesnu težinu Jasenovca. Premijer Andrej Plenković još je jednom u potpunosti privatizirao svoju funkciju podređujući poziciju predsjednika Vlade Republike Hrvatske svom osobnom odnosu s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Tko je od njih dvojice orao, a tko nilski konj koji papa lopoče može biti prepreka njihovom međusobnom privatnom druženju, ali ne i obavljanju posla za koji su dobili mandat na izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer Plenković odbio je poziv Ureda predsjednika Republike za zajedničkim polaganjem vijenca u Jasenovcu zbog nilskog konja i lopoča, a tek naknadno se dosjetio alibija epidemioloških mjera. Na taj je način zapravo želio zamaskirati činjenicu da Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine, nema namjeru u Jasenovcu biti u istoj koloni s Vladom zbog činjenice da Vlada ništa nije učinila u zakonskoj zabrani korištenja ustaških simbola i znakovlja te pozdrava “Za dom spremni.”
Prenemaganje, neugoda i laži
Budući da je postojala realna opasnost da se Ognjenu Krausu u bojkotu Vlade pridruže i predstavnici Srba i Roma, Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi, koji su inače dio parlamentarne većine, premijer je pronašao izlaz iz po njega neugodne situacije u durenju na predsjednika Republike. Procijenio je kako je i to bolje nego da ga vlastiti koalicijski partneri ponize jer nije kadar kopirati njemačka ili austrijska zakonska rješenja za ljubitelje ustaških parola, pozdrava i poruka.
Tako smo u četvrtak u Jasenovcu imali prilike gledati svu silu prenemaganja, neugoda i laži, gdje su predstavnici naroda-žrtava i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin dovedeni u krajnje neprijatnu poziciju da pred televizijskim kamerama objašnjavaju razloge zbog kojih jesu ili nisu u ovoj ili onoj koloni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer Plenković jasno i nedvosmisleno osuđuje ustaški režim i njegove zločine, istina uvijek pažljivo izbjegavajući spominjanje rasnih zakona i provedbu genocidne politike, ali tih nekoliko rečenica izgovorenih u Jasenovcu ili onih prije početka sjednice Vlade u tjednu u kojem se obilježava proboj logoraša Jasenovca ili Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta nije samo isuviše blijedo i nedovoljno, nego i sadržajno daleko ispod razine govora njemačkih premijera i predsjednika.
Titovo rješenje
Titova politika bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda amnestirala je sve te narode od kolektivne krivnje za zločine koje su u njihovo ime počinile razne vrste i sojevi kvislinga, ili ljepše i točnije kazano: nacionalnih izdajnika istih tih naroda. Snažno i ustrajno građeni kult partizanske borbe i NOB-a te je narode doveo u identitetsku poziciju pobjednika u Drugom svjetskom ratu, i to bez obzira na sve međusobne, ponekad i vrlo drastične razlike u nacionalnoj ili regionalnoj participaciji u toj pobjedi.
Prema službenoj i općeprihvaćenoj dogmi zločinci su uvijek bili ustaše i četnici, nikada Hrvati, Srbi ili partizani. Zbog toga nitko nikada ni u Jugoslaviji, ali ni u Republici Hrvatskoj nije morao izgovoriti rečenice analogne onima koje su u Buchenwaldu i Auschwitzu, svaki na svoj način, kazali njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier i njemačka kancelarka Angela Merkel: „Osjećam duboki stid zbog barbarskih zločina koje su počinili Nijemci.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potrebno je jasno reći što je bila NDH
Barbarske zločine u Jasenovcu nisu učinili Hrvati, učinili su ih ustaše u hrvatsko ime. Ako je tzv. NDH bila hrvatska država onda su i ustaški zločini bili hrvatski zločini kao što su nacistički zločini njemački, a fašistički talijanski. Mačku uvijek moramo uzeti zajedno s repom. Prema popisu žrtava na službenim mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac u logorima u Jasenovcu, Staroj Gradiški, Krapju i Bročicama ustaše su ubili ili je od posljedica torture i izgladnjivanja umrlo 20.101 dijete, 23.474 žena i 39.570 muškaraca. Ubijeno je ili je umrlo 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Židova, 4.255 Hrvata te 1.974 osobe drugih nacionalnosti.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steimeier rekao je da raznolikost i različitost žrtava logora u Buchenwaldu najbolje reprezentira sav barbarizam nacista, a upravo je takva ili slična rečenica ostala neizgovorena na komemoraciji u Jasenovcu. Dok god se ustaškoj kvislinškoj i genocidnoj tvorevini bude tepalo nazivajući je samo totalitarnom, a ne i barbarskom, Republika Hrvatska neće zatvoriti poglavlje Drugoga svjetskog rata, a upravo je i zbog toga nezavršenog rata HDZ već trideset godina na vlasti, zbog toga će Hrvatska i dalje perpetuirati sve svoje promašaje, biti gospodarski neuspješna, demografski devastirana i korupcijom okovana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Jasenovcu smo ponovo čuli sramotno suzdržane osude NDH. Hrvatski dužnosnici i dalje nisu spremni ugledati se na Njemačku
Sa ustašama Hrvati moraju raskrstiti kao što su Nijemci to učinili s nacistima
Na mjestu gdje je crvena zvijezda značila život, a ustaško znakovlje, simboli i uzvici samo torturu, mučenje i smrt, na mjestu iz kojeg su oni koji su nosili takvo znakovlje pobjegli upravo prema Bleiburgu, govoriti o zločinima crvene zvijezde u Bleiburgu nije samo odraz pomanjkanja empatije za sve žrtve ustaške rasne i genocidne politike kojoj je logor u Jasenovcu služio kao stožerno mjesto, nego je i nadasve tupo i uvredljivo.
Njemačka je 11. travnja obilježila 76. obljetnicu oslobađanja koncentracijskog logora Buchenwald. Predsjednik Frank-Walter Steinmeier sudjelovao je na komemoraciji te se u svom govoru usprotivio želji za zaborav „barbarizma nacističke Njemačke“ čiji je režim odgovoran za najokrutnije zločine i genocid, ali te su zločine učinili „ljudi, Nijemci, oni su ih učinili drugim ljudima.“
U Buchenwaldu i okolnim satelitskim logorima od 1937. do 1945. bilo je zatočeno 280.000 osoba od kojih je 56.000 ubijeno. Na početku su u logor slani politički protivnici nacističkog režima, ali nakon Kristalne noći u logor se šalju Židovi, a kasnije i Romi, Slaveni, homoseksualci, te osobe s mentalnim bolestima i invaliditetom. Zbog toga je njemački predsjednik u svom govoru naglasio kako upravo ta „raznolikost i različitost žrtava najbolje reprezentira sav barbarizam nacista“, a logor u Buchenwaldu je među ostalim i simbol „rasnog fanatizma, torture, ubojstava i eliminacija.“
Merkel su prigovarali zbog posjeta logoru u kampanji
Njemačka kancelarka Angela Merkel posjetila je zajedno s poljskim premijerom Mateuszom Morawieckim u prosincu 2019. memorijalni centar Auschwitz-Birkenau. Za vrijeme posjeta mjestu gdje su nacisti za vrijeme okupacije Poljske ubili približno 1.100 000 ljudi, kazala je kako “osjeća duboki stid zbog barbarskih zločina koje su počinili Nijemci.” Tijekom predizborne kampanje u kolovozu 2013. Angela Merkel posjetila je memorijalni centar koncentracijskoga logora Dachau,
Ondje je izjavila da je “velika većina Nijemaca zatvarala oči pred svime što se događalo te da je Dachau mjesto stalnoga upozorenja na vrijeme u kojemu se u Njemačkoj ljudima oduzimao život samo zbog njihovoga nacionalnog porijekla, vjere ili seksualne orijentacije.” Renate Kuenas, tadašnja šefica Stranke zelenih, javno je prigovorila Angeli Merkel što u vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore posjećuje “to mjesto užasa”. Prema njenim riječima kombinacija predizbornog skupa i posjeta koncentracijskom logoru je „pretjerana i neukusna.“
Kakva je njemačka kultura sjećanja?
Ova tri njemačka primjera pokazuju kako izgledaju komemoracije u jednoj velikoj naciji i danas uzornoj demokraciji, a kojima se želi potaknuti “kultura sjećanja” na najmračnije razdoblje vlastite povijesti. Ta “kultura sjećanja” ne sadrži relativizaciju nacističkih zlodjela zbog savezničkih bombardiranja civilnih ciljeva u njemačkim gradovima, masovnih silovanja njemačkih žena i djevojaka koje su počinili pripadnici Crvene armije ili uspostave staljinističke strahovlade u sovjetskoj okupacijskoj zoni, kasnije DDR-u.
Zamislite njemačku kancelarku Angelu Merkel ili njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeira da za vrijeme posjeta Buchenwaldu ili Dachauu lamentiraju o savezničkom bombardiranju Dresdena u veljači 1945. ili o počinjenim zločinima u DDR-u, a upravo to je u četvrtak u Jasenovcu učinio predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Njegova izjava kako je razmišljao te da “treba biti dosljedan” i da je “potrebno je zaštititi svaku žrtvu i istovremeno osuditi svaki totalitarni poredak” samo je nastavak HDZ-ove politike izjednačavanja “oba totalitarizma” i u njoj nema ničega novog osim potpuno pogrešnoga mjesta na kojem je to kazano.
U Jasenovcu o crvenoj zvijezdi i Bleiburgu
Predsjednik Sabora našao je za shodno da u Jasenovcu tumači kako su “pod crvenom zvijezdom isto tako počinjeni grozni zločini, i Bleiburg, i Goli otok, i Vukovar, i Škabrnja.” Morate biti cijepljeni protiv bilo kakvoga logičkog zaključivanja i empatije da na mjestu gdje je na grozan način ubijeno najmanje 80 000 žena, djece i muškaraca, i to samo zbog toga što su bili Srbi, Židovi i Romi ili zbog toga što su bili zatočeni kao mogući ili stvarni protivnici ustaškog režima, govorite o crvenoj zvijezdi i Bleiburgu.
Na mjestu gdje je crvena zvijezda značila život, a ustaško znakovlje, simboli i uzvici samo torturu, mučenje i smrt, na mjestu iz kojeg su oni koji su nosili takvo znakovlje pobjegli upravo prema Bleiburgu, govoriti o zločinima crvene zvijezde u Bleiburgu nije samo odraz pomanjkanja empatije za sve žrtve ustaške rasne i genocidne politike kojoj je logor u Jasenovcu služio kao stožerno mjesto, nego je i nadasve tupo i uvredljivo.
Što je to izveo premijer?
Ovakva komemoracija 76. obljetnice proboja logoraša Jasenovca kakvu smo gledali u četvrtak u svakoj bi iole ozbiljnijoj zemlji izazvala prvorazredni skandal i revolt onoga dijela javnosti koji vrlo dobro razumije svu povijesnu težinu Jasenovca. Premijer Andrej Plenković još je jednom u potpunosti privatizirao svoju funkciju podređujući poziciju predsjednika Vlade Republike Hrvatske svom osobnom odnosu s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Tko je od njih dvojice orao, a tko nilski konj koji papa lopoče može biti prepreka njihovom međusobnom privatnom druženju, ali ne i obavljanju posla za koji su dobili mandat na izborima.
Premijer Plenković odbio je poziv Ureda predsjednika Republike za zajedničkim polaganjem vijenca u Jasenovcu zbog nilskog konja i lopoča, a tek naknadno se dosjetio alibija epidemioloških mjera. Na taj je način zapravo želio zamaskirati činjenicu da Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine, nema namjeru u Jasenovcu biti u istoj koloni s Vladom zbog činjenice da Vlada ništa nije učinila u zakonskoj zabrani korištenja ustaških simbola i znakovlja te pozdrava “Za dom spremni.”
Prenemaganje, neugoda i laži
Budući da je postojala realna opasnost da se Ognjenu Krausu u bojkotu Vlade pridruže i predstavnici Srba i Roma, Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi, koji su inače dio parlamentarne većine, premijer je pronašao izlaz iz po njega neugodne situacije u durenju na predsjednika Republike. Procijenio je kako je i to bolje nego da ga vlastiti koalicijski partneri ponize jer nije kadar kopirati njemačka ili austrijska zakonska rješenja za ljubitelje ustaških parola, pozdrava i poruka.
Tako smo u četvrtak u Jasenovcu imali prilike gledati svu silu prenemaganja, neugoda i laži, gdje su predstavnici naroda-žrtava i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske Franjo Habulin dovedeni u krajnje neprijatnu poziciju da pred televizijskim kamerama objašnjavaju razloge zbog kojih jesu ili nisu u ovoj ili onoj koloni.
Premijer Plenković jasno i nedvosmisleno osuđuje ustaški režim i njegove zločine, istina uvijek pažljivo izbjegavajući spominjanje rasnih zakona i provedbu genocidne politike, ali tih nekoliko rečenica izgovorenih u Jasenovcu ili onih prije početka sjednice Vlade u tjednu u kojem se obilježava proboj logoraša Jasenovca ili Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta nije samo isuviše blijedo i nedovoljno, nego i sadržajno daleko ispod razine govora njemačkih premijera i predsjednika.
Titovo rješenje
Titova politika bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda amnestirala je sve te narode od kolektivne krivnje za zločine koje su u njihovo ime počinile razne vrste i sojevi kvislinga, ili ljepše i točnije kazano: nacionalnih izdajnika istih tih naroda. Snažno i ustrajno građeni kult partizanske borbe i NOB-a te je narode doveo u identitetsku poziciju pobjednika u Drugom svjetskom ratu, i to bez obzira na sve međusobne, ponekad i vrlo drastične razlike u nacionalnoj ili regionalnoj participaciji u toj pobjedi.
Prema službenoj i općeprihvaćenoj dogmi zločinci su uvijek bili ustaše i četnici, nikada Hrvati, Srbi ili partizani. Zbog toga nitko nikada ni u Jugoslaviji, ali ni u Republici Hrvatskoj nije morao izgovoriti rečenice analogne onima koje su u Buchenwaldu i Auschwitzu, svaki na svoj način, kazali njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier i njemačka kancelarka Angela Merkel: „Osjećam duboki stid zbog barbarskih zločina koje su počinili Nijemci.“
Potrebno je jasno reći što je bila NDH
Barbarske zločine u Jasenovcu nisu učinili Hrvati, učinili su ih ustaše u hrvatsko ime. Ako je tzv. NDH bila hrvatska država onda su i ustaški zločini bili hrvatski zločini kao što su nacistički zločini njemački, a fašistički talijanski. Mačku uvijek moramo uzeti zajedno s repom. Prema popisu žrtava na službenim mrežnim stranicama Spomen područja Jasenovac u logorima u Jasenovcu, Staroj Gradiški, Krapju i Bročicama ustaše su ubili ili je od posljedica torture i izgladnjivanja umrlo 20.101 dijete, 23.474 žena i 39.570 muškaraca. Ubijeno je ili je umrlo 47.627 Srba, 16.173 Roma, 13.116 Židova, 4.255 Hrvata te 1.974 osobe drugih nacionalnosti.
Njemački predsjednik Frank-Walter Steimeier rekao je da raznolikost i različitost žrtava logora u Buchenwaldu najbolje reprezentira sav barbarizam nacista, a upravo je takva ili slična rečenica ostala neizgovorena na komemoraciji u Jasenovcu. Dok god se ustaškoj kvislinškoj i genocidnoj tvorevini bude tepalo nazivajući je samo totalitarnom, a ne i barbarskom, Republika Hrvatska neće zatvoriti poglavlje Drugoga svjetskog rata, a upravo je i zbog toga nezavršenog rata HDZ već trideset godina na vlasti, zbog toga će Hrvatska i dalje perpetuirati sve svoje promašaje, biti gospodarski neuspješna, demografski devastirana i korupcijom okovana.