Nekad je nužno odabrati stranu

U novoj demagoškoj inicijativi, SDP želi ograničiti uvoznu hranu u dućanima i smanjiti PDV na domaću, što EU brani

Osim što se ideja kosi s idejom EU, grubim državnim zadiranjima u kekse, vodu ili banane, povećale bi se cijene hrane

SDP je danas osnovao Savjet za poljoprivredu Županijske organizacije Virovitičko-podravske županije, a gospodin Davor Bernardić najavio je osnivanje stranačkih savjeta za poljoprivredu u svim županijama. Pritom je pozvao Vladu da smanji PDV na domaće poljoprivredne proizvode.

Ponovno je iskliznuo u populizam koji podsjeća na pokušaje ministra Tolušića. Kao prvo, Europska unija eksplicitno brani da bilo koji proizvod drugih članica bude jače oporezovan od domaćih proizvoda. Dakle, PDV na domaće proizvode ne može se smanjiti. Kako dalje prenosi Hina, “SDP smatra da bi u trgovačkim lancima u Hrvatskoj moralo biti 40 posto proizvoda hrvatskih proizvođača”.

Demagoški prijedlog SDP-a graniči s imbecilnim – prvo, dodatnim regulacijama i grubim državnim zadiranjem u kekse, vodu ili banane na policama, povećat će cijene koje plaćamo u supermarketima. Drugo, prijedlog bi, gotovo sigurno, u očima Europske komisije predstavljao nedopušteno poticanje povlaštenih proizvođača; Europska unija opsjednuta je osiguravanjem ravnopravne konkurencije i pristupa tržištu, bez državnog ograničavanja drugih proizvođača iz Europe.

Desnica i ljevica zajedno protiv slobodnijeg tržišta

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić non-stop polemizira s takozvanim “uvoznim lobijem” – 31. svibnja tijekom posjeta Požegi govorio je da hrvatska poljoprivreda nema šanse uz ovakav uvoz. Za vlastite gafove, poput začudnog govora u Saboru, optužuje medijske plaćenike koji rade za uvoznike – mediji su, smatra, pod kontrolom uvoznih lobija. “Oni koji rade za uvozne lobije, prepoznat će se”, kazao je tijekom SDP-ove akcije pomoći dobavljačima Agrokora.

U Hrvatskoj se desnica i ljevica često kvalitetno nadopunjuju u borbi protiv slobodnijeg tržišta, posebno kad su u pitanju uvoz i izvoz. “Stvarno, ne znam zašto bi talijanska blitva bila bolja od naše, ili mađarski krumpir bolji od ličkog, uvozimo češnjak iz Kine, pa zašto se to radi?’, kazao je 2015. Tomislav Karamarko, artikulirajući temeljni nativistički i nacionalistički argument protiv slobodne trgovine – zašto tuđe, kad imamo svoje?

Tomislav Karamarko nije uzeo u obzir mogućnost da bi neki slobodoumni građanin uistinu, iz osobnog poriva, fetiša ili financijskih mogućnost, poželio jesti mađarski krumpir ili talijansku blitvu, odnosno da bi neka kompanija mogla poželjeti uvoziti češnjak iz Kine – mogućnost takvog poduzetničkog i potrošačkog odabira jedan je od motiva, valjda, za izlazak iz komunizma, kao i ulazak u EU.