Bilo je jasno da će se HDZ i Most posvađati, ali koja je alternativa? Izbori ne bi ništa bitno promijenili

S ovakvim rasporedom snaga nemamo nikakve šanse za stabilnu Vladu

Kad su HDZ i Most formirali svoju drugu Vladu, poslije izborne pobjede Hrvatske demokratske zajednice na lanjskim rujanskim izborima, pretpostavljali smo da bi ta Vlada mogla trajati oko godinu dana, s obzirom na povoljne ekonomske okolnosti, koje bi koalicijske partnere mogle držati skupa malo dulje nego 2016. godine. Pokazalo se, međutim, kako novi pokušaj HDZ-a i Mosta da uspostave stabilnu Vladu, nije imao dulji rok trajanja od pomalo smiješne Vlade već zaboravljenog gastarbajtera Tima Oreškovića.

Sada, sat vremena poslije Plenkovićeve odluke da iz Vlade izbaci tri Mostova ministra, potpuno je nejasno što će se dalje događati: hoće li Most izaći iz koalicije, hoće li se Plenković ipak predomisliti, hoće li se Mostovi ministri predomisliti u svom stavu oko ministra financija ili će se naći neko treće, kompromisno rješenje. Ili će, pak, Plenković pokušati održati vlast bez Mosta.

Plenkoviću novi izbori trenutno ne odgovaraju

Kompromisna opcija čini nam se najrazumnijom jer Andreju Plenkoviću parlamentarni izbori trenutno ne odgovaraju. Vjerojatno ni Mostu, koji bi se avanturom provociranja novih izbora definirao kao trajni remetilački čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni. No, bez obzira na ishod današnje krize, izbacivanje tri Mostova ministra iz Vlade najbolji je dokaz zašto je, strukturalno gledajući, bilo kakva čvrsta koalicija između HDZ-a i Mosta potpuno nemoguća.

Most je, bazično gledajući, svjetonazorski sličan HDZ-u. Most je konzervativna, dijelom kršćanska stranka sa snažnim nacionalnim nabojem. Kao takav, Most ne može dugoročno funkcionirati u koaliciji s Hrvatskom demokratskom zajednicom jer mu prijeti skoro neizbježno utapanje u HDZ-u. Kad dvije stranke sličnog svjetonazora zajedno vladaju, manja se stranka gotovo nužno počne gubiti u većoj, a njihovi se identiteti počinju podudarati.

Most samo ovako može zadržati vlastiti identitet

Stoga Most može zadržati vlastiti politički identitet jedino ako se povremeno ponaša kao tvrda opozicija Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Hrvatska demokratska zajednica neko vrijeme može tolerirati Mostovo oporbeno djelovanje unutar zajedničke vlasti, ali za takvo što ipak postoje granice. Granicu, u ovom slučaju, predstavljaju lokalni izbori, kao u sve snažnije nezadovoljstvo HDZ-ovih stranačkih struktura premijerovom ideologijom i politikom.

Plenković je, kako bi, dakle, pokazao i osobni autoritet u Vladi i u stranci, ali i autoritet stranke u odnosima s manjim koalicijskim partnerom, postupio politički logično. I sada bi svi trebali biti zadovoljni: Andrej Plenković i HDZ zato što su demonstrirali političku odlučnost, a Most zato što je dokazao neovisnost i oporbeni politički identitet, kojim će se naveliko hvaliti tijekom kampanje za lokalne izbore.

Vlast je već dvije godine permanentno nestabilna

Problem je jedino u tome što je vlast u Hrvatskoj već dvije godine permanentno nestabilna, i što s ovakvim rasporedom političkih snaga nema apsolutno nikakve šanse da se formiraju zaista stabilna Vlada i parlamentarna većina.

Pri čemu eventualni novi parlamentarni izbori ne bi baš ništa promijenili jer SDP na čelu s Davorom Bernardićem nije sposoban konkurirati za vlast. Hrvatska će, dakle, još neko vrijeme ostati zatočenik stalno nestabilnih odnosa HDZ-a i Mosta.