Ugledni američki časopis tvrdi da je Sirija ključna za pobjedu nad ISIS-om

Zaštita civila u Siriji

Prvo i najbitnije je zaštititi civile u zapadnoj Siriji, uporištu režima Bašara al-Asada. Zatim, multinacionalna vojna koalicija morat će očistiti uporišta Islamske države na istoku Sirije. Sjedinjene američke države trebaju predvoditi takvu koaliciju, ali većinu vojnika moraju dati europske države i države regije. Vojna pobjeda u Siriji, koju Hof opisuje kao slabu točku Islamske države, ostavit će Islamsku državu u Iraku izoliranu i znatno oslabljenu.

Uskraćivanjem pristupa bogatim sirijskim naftnim poljima, sjedištu u Raqqi, borba protiv ISIS-a u Iraku mogla bi dobiti novi vjetar u leđa. U Siriji je Islamska država većinom nametnuta politička opcija, za razliku od Iraka gdje je ISIS i nastao. Upravo zbog toga, Sirija treba biti prvo mjesto gdje će Islamska država biti uništena.

Sektaška i korumpirana država

#Iraqi PM Introduces #Reforms in Face of Mass #Protests #Iraq #Abadi https://t.co/l5jDwKKlxh pic.twitter.com/QoEFWQEMhG

— Fanack (@FanackMENA) September 23, 2015

Drugi kolumnist Atlantica, David Ignatius, opisao je način na koji je Islamska država ispunila politički vakuum u Iraku i Siriji. Šiitski premijer Nuri al-Maliki sektaški je upravljao korumpiranim iračkim državnim aparatom. Takvi postupci naveli su mnoge sunite na zaključak da al-Maliki nema nikakvo pravo na vođenje države. U Siriji, Assadov režim donio je slične rezultate.

Rast prosvjeda protiv korumpirane države 2011. godine pokazao je da dobar dio stanovnika smatra sirijski režim nelegitimnim. Sudeći prema broju izbjeglica iz Sirije, izbjeglih ponajviše zbog masovnih ubojstava civila što ih provodi Asadova vojska, mišljenje Sirijaca o Asadu nije promijenjeno.

U Iraku je al-Maliki otišao s čela države, možda prekasno. Međutim, u Siriji Asadov režim se još uvijek drži, uz veliku podršku Irana i Rusije. Čelnicima u Moskvi i Teheranu trebalo bi biti jasno da Asadovi postupci samo tjeraju ljude na pridruživanje Islamskoj državi. Irance i Ruse jednostavno nije briga.

Lažni binarni odabir

Obje države, iz različitih razloga, žele Asadovo političko preživljavanje, barem u jednom dijelu Sirije. Obje države pokušavaju stvoriti binarni odabir za zapadne države; Asad ili ISIS. Obje države računaju da će zapad zaključiti da je Asad ipak manje zlo od Islamske države.

Američki predsjednik Barack Obama želi izbjeći izravan vojni sukob s Asadom, a u više navrata je rekao da želi uništiti Islamsku državu. Vojna pobjeda nad ISIS-om moguća je, ali samo uz velike promjene američke strategije. Međutim, neće je uništiti sve dok se ne riješi nedostatak ozbiljne političke opozicije u Iraku i Siriji.

Irački premijer Haider Abadi se trudi riješiti taj problem, usprkos svesrdnoj iranskoj pomoći. S druge strane granice, Asad je uvjeren da je Sirija njegovo nasljedstvo i da je on jedini legitimni vladar, bez obzira na to što Sirijci misle.

Nakon četiri godine sa zla na gore

U Siriji, američka politika nada se da će Asad mirno otići s vlasti. Na istoku države, američki ratni zrakoplovi napadaju ISIS. Bez obzira na vještinu pilota, sve su izglednije šanse da će Obama ostaviti u nasljedstvo Siriju podijeljenu između dva kriminalna elementa, ISIS-a i Asada, Siriju iz koje bježe svi koji imaju ikakvu šansu da prežive putovanje do sigurnosti.

Četiri godine držanja Sirije na sigurnoj udaljenosti dovelo je do groznih posljedica i smanilo diplomatski manevarski prostor. Odluke što ih je Amerika odgodila 2012. obijaju im se o glavu 2015. Sve je sada teže, a političke odluke kreću se u spektru od zla do još goreg. Čak i u takvoj situaciji, teške odluke izbjegnute 2015. godine, mogu mučiti Obamine nasljednike desetljećima u budućnosti. Ali što je potrebno učiniti odmah u Siriji, pita se Hof.

Spriječiti bombardiranje naselja

#ISIS is a molehill but the world makes it a mountain to mask Assad’s genocide & save his regime. #Syria pic.twitter.com/V5JXR5Keaj

— Syrian Revolution Network شبكة الثورة السورية (@RevolutionSyria) October 31, 2015

Na zapadu Sirije, SAD i međunarodni partneri trebaju se usredotočiti na zaštitu civila, čak i prije traženja političkog rješenja sirijskog sukoba. Civile treba zaštiti na dva načina, prvo je potrebno spriječiti Asadove zrakoplove da bombardiraju naselja, zatim je nužno tražiti kraj opsada gradova koje su dovele gotovo 600.000 Sirijaca u neizdrživu humanitarnu situaciju.

Potrebno je vršiti diplomatski pritisak na Iran i Rusiju, jedine koji mogu natjerati Asada da prestane bombardirati civile. Na kraju krajeva, bez podrške iz Moskve i Teherana, Asad će propasti.

Nedostaje kvalitetna kopnena vojska

Na istoku Sirije, gdje je ISIS najveća sigurnosna prijetnja, nedostatak kvalitetnih vojnika znatno usporava vojne operacije protiv ISIS-a. Kurdske Pešmerge su previše malobrojne i previše usmjerene na stvaranje kurdske zone na sjeveru Sirije.

#Peshmerga Rojhelat 💙 pic.twitter.com/tSan3I8f7W

— Dilber (@Dilberkurd) October 24, 2015

Pokušaj organiziranja sirijskih Arapa u borbi protiv ISIS-a neslavno je propao. Najavljenih pedesetak američkih specijalaca mogu pomoći u borbama, ali bez konkretne kopnene vojske, borba protiv ISIS-a mogla bi dugo potrajati.

Države regije, ali ni Europa, nemaju nikakvu želju za slanjem kopnene vojske u Siriju. Međutim, možda ih je moguće nagovoriti i SAD treba pokušati organizirati međunarodnu koaliciju kakva je uništila iračku vojsku u prvom zaljevskom ratu, uvjeren je Hof.

Hoćemo li uopće i pokušati

Uništenje ISIS-a na istoku Sirije imalo bi mnoge pozitivne rezultate, prvenstveno bi to bilo oslobađanje gotovo polovice sirijskog teritorija. Zatim bi uklonili razloge za rusku vojnu intervenciju u Siriji i razriješili lažnu dilemu između Asada i ISIS-a. Zajedno sa civilnom zaštitom na zapadu Sirije, stvorili bi se konkretni temelji za nastavak sirijske političke tranzicije.

Jedna stvar o Siriji je jasna, državni razdor nemoguće je razriješiti dok Asad napada civile i dok Islamska država postoji. Početak kraja ISIS-a mogao bi se dogoditi u Siriji, ali trebat će strateški fokusirane napore, diplomatsku disciplinu i vrhunske vojne operacije. Za Obamu pitanje rješavanja sirijske krize nije “Možemo li to učiniti?” već “Hoćemo li uopće i pokušati?”.