FT danas piše da sirijski pobunjenici tajno pregovaraju s Rusima. A to baš i nisu najbolje vijesti za Ameriku

Ovakav razvoj događaja mogao bi marginalizirati SAD

Rebel fighters from the Jaish al-Fatah (or Army of Conquest) brigades watch as smoke billows in the background on November 3, 2016, at an entrance to Aleppo, in the southwestern frontline near the neighbourhood of Dahiyet al-Assad, during a rebel offensive to break a three-month siege of the opposition-held east of Syria's second city. 
Syrian rebels launched a new wave of car bombs and rockets on Aleppo's western districts, redoubling their efforts to break the government's three-month siege of the city. / AFP PHOTO / Omar haj kadour
FOTO: AFP

Vođe sirijskih pobunjenika u tajnim su pregovorima s Rusijom o završetku borbi u Alepu, otkrila je nekolicina članova iz redova pobunjenika za Financial Times. Ovakav razvoj događaja mogao bi marginalizirati utjecaj Sjedinjenih Država u jednom od najpoznatijih sukoba na Bliskom istoku.

Četiri člana oporbe sirijskog režima koji pripadaju pobunjeničkim skupinama na području sjeverne Sirije u razgovoru za Financial Times otkrili su kako je incijativom Turske došlo do razgovora s Moskvom u Ankari. Rusija se prošle godine uključila u rat i pružila podršku predsjedniku Bašaru al Asadu te tako preokrenula rat u korist režima. Aktualni razgovori usmjereni su na završetak sukoba u Alepu, drugom najvećem sirijskom gradu koji je pod opsadom pobunjenika.

‘Washington je potpuno isključen’

“Rusi i Turci se dogovaraju bez Sjedinjenih Država. Washington je u potpunosti isključen iz tih razgovora, čak ni ne znaju što se se događa u Ankari”, kaže jedan oporbeni izbor koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti pregovora. Iako ovo nije prvi put da se neki predstavnik pobunjenika sastaje s Rusima, sada je po prvi put u to uključen ovako velik broj oporbenih skupina, što je znak da bi sve moglo rezultirati dogovorom.

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump je u više navrata signalizirao spremnost da podupre napore ruskog predsjednika Vladimira Putina u ojačavanju režima sirijskog predsjednika. Putin je Rusiju uključio u petogodišnji rat u Siriji prošle godine pod izlikom borbe protiv islamskih ekstremista. Cilj je zapravo bio drukčiji, podrška Bašaru al Asadu, piše FT. Administracija američkog predsjednika na odlasku, Baracka Obame, pružila je obuku i naoružanje pobunjenicima, te je pozivala na ostavku sirijskog predsjednika.

Potvrda ruskog ministarstva

Regionalni lideri sada su očito skloni rješenju prema kojem bi Washington zaobišli, a sklopili pakt s Rusijom. Ali Sheikh Omar, vođa alepskog vijeća, rekao je kako su se političari u pobunjeničkim okruzima na istoku zemlje odlučili poslati tim koji će pregovarati s Rusijom, kako bi ugovorili prekid žestokih zračnih napada. Snage režima napravile su značajan napredak u posljednjih tjedan dana, oslobađajući više od trećine teritorija koji je bio pod nadzorom pobunjenika. “Pregovara se izravno s Rusima, jer svi u ovom trenutku znamo da Bašar al Asad nije ništa više od pokrajinskog guvernera koji obavlja Putinove naredbe”, kaže Omar.

Jedan pobunjenički vođa demantirao je pak navode da se vode ovakvi pregovori, dok drugi nije htio komentirati naglašavajući kako se radi o iznimno osjetljivom pitanju. Na upit o ovakvim pregovorima, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova kaže kako to nije nikakva novost. “Washington se izolirao. Mi pregovaramo sa sirijskom opozicijom u Turskoj već godinama, to nije novost”, kaže. Turske vlasti nisu odgovorile na isti upit.

Okretanje bliskoistočnih lidera Rusiji

Za Washington, izolacija iz ovakvih pregovora zapravo znači gubitak značaja. “Američki pristup ovakvom sukobu jamči Sjedinjenim Državama sve manje važnosti, ne samo u sirijskom sukobu, nego i u širem kontekstu”, smatra Emile Hokayem s Međunarodnom instituta za strateške studije. Dodaje da je marginalizacija započela za vrijeme mandata Baracka Obame koji se nevoljko uključivao u sukob u Siriji i na taj način gurnuo lidere bliskoistočnih zemalja da se okrenu Moskvi.

Sve bliskoistočne zemlje, počevši od Libije, preko Egipta, nekoliko zemalja Zaljeva, pa čak i Turska, u zadnje vrijeme su intenzivirale komunikaciju s Rusijom, smatra Hokayem. Ekspert za Siriju s Instituta za Bliski istok u Washingtonu Charles Lister kaže kako je prvi susret između Rusije, Turske i pobunjenika održan u ponedjeljak u Ankari, a drugi je vjerojatno bio u subotu.

Krhki odnosi između Ankare i Rusije

Smatra kako Rusiji odgovara nagodba s oporbom jer u slučaju da Alepo padne, sirijski režim vjerojatno neće imati toliko vojnika koji bi trebali čuvati grad. To bi značilo da će ovisiti o iranskoj ili ruskoj pomoći. Moskva bi takav scenarij rado izbjegla, a rješenje vidi upravo u postizanju dogovora s pobunjenicima.

Međutim, neke stvari neće biti jednostavne, a jedna od njih zahtjev za razoružanjem pobunjenika. Napetosti između Ankare i Moskve i dalje postoje, naročito nakon turskih optužbi da bombardiraju njihovih snaga u Siriji. Pobunjenici kažu da Ankara vjeruje da su režimske snage dobile zeleno svjetlo od Moskve za to što je jasan pokazatelj krhkosti odnosa koji vladaju među dvije sile.

Jedan od članova opozicije, na pitanje zašto misli da će Rusija traži sporazum s pobunjenicima sada kada je pozicija Bašara al Asada sve bolja, kaže kako smatra da je Rusima cilj da ojačju svoju poziciju u pregovorima izvan Bliskog istoka. Rusi, kaže on, zapravo poručuju: “Amerikanci, nosite se.”