Nekad je nužno odabrati stranu

Ugledni New Yorker napravio je odličan profil predvodnice njemačke tvrde desnice. Zovu je Adolfina

Frauke Petry predvodi radikalno desnu populističku stranku AfD

Frauke Petry
FOTO: AFP

Zateknete li se u Njemačkoj prije nekog govora Frauke Petry, predsjednice populističke desno orijentirane stranke Alternave für Deutschland, znat ćete što se sprema, piše New Yorker. Članovi njezine stranke, naime, redovito prije njezinih govora obljepljuju ulice njezinim plakatima.

Prije zakazanog termina počinje se okupljati i policija, a njezine skupove prate i mase prosvjednika. Nazivaju je Adolfina ili die Führerin. Ako su pak u pitanju neki veći skupovi, tad se pojavljuju i stotine ljudi koji nose plakate tipa “Glasati za AfD je tako 1933”.

Petry je izgradila kult ličnosti

Petry, 41-godišnjakinja kratke kose i atletske građe, na svoje govore obično kasni. Putuje konstantno, često bez ikakvog izbornog cilja – idući parlamentarni izbori održat će se u Njemačkoj tek u drugoj polovici 2017. godine. Promovira stranku, a još i više sebe. Oslanja se, naime, kao i većina drugih njemačkih političara, na karizmu. U Njemačkoj, čak, uživa i neki svojevrsni status celebrityja.

Prisutnost prosvjednika doživljava kao priliku za skupljanje političkih poena. “Mi nismo ljudi koji cenzuriraju drugačija mišljenja”, govori svojoj publici. Na jednom skupu u nekom bavarskom gradiću podijelila je publici letak koji je sama kasnije i pročitala.

“Vjerujete kako bi se žene trebale vratiti u kuhinju? Protivite se zaštiti okoliša? Imate homofobna, ksenofobna i radikalno desna stajališta? Onda ste došli na pravo mjesto. Hvala vam na glasu!” Dvoranu je preplavila tišina, a Petry se nasmiješila. “Mora da su ovaj tekst napisali neki hrabri i dobro informirani građani. Možda bi se trebali popeti na pozornicu i okupljenima reći odakle im to.” Publika je bila oduševljena.

Redovito ismijava argumente prosvjednika

Prema pozornici se probijao neki nervozni plavokosi 16-godišnjak. Publika je pomahnitala, ali Petry je pozivala na tišinu. “Dat ću ti mikrofon na trenutak pa nam objasni odakle ti ideja da bi se žene trebale vratiti za štednjak”, rekla je mladiću. “Naravno da ne vjerujem u to”, govorio je nesigurno s jakim bavarskim akcentom. “Vaši ljudi su ti koji u to vjeruju.”

“Sad ponavljaš svoju tezu”, rekla mu je Petry naginjući se prema njemu s pozornice. “No, čime je argumentiraš?” Ustuknuo je zbunjeno, a pridružili su mu se i drugi prosvjednici. Jedna tinejdžerica stala je čitati pripremljeni govor o tome kako AfD negira klimatske promjene.

“Mikrofon moraš držati bliže ustima”, prekinula ju je Petry poskakujući s noge na nogu označujući tako spori tempo djevojčinog govora. “Vaša stranka tvrdi kako ugljični dioksid nije opasan, ali kako onda objašnjavate mrtve u Kini koji su umrli od posljedica zagađenja zraka?”

Manupulira činjenicom da je kemičarka po struci

“Ja sam kemičarka”, odvratila je Petry. “Problem nije ugljikov dioksid. Problem su nitrogen i oksidi sumpora koji tvore smog. Mnogi ljudi pogrešno misle kako je problem ugljikov dioksid. Da sad ja tebi postavim pitanje. Otopiš li CO2 u vodi i temperatura naraste, hoćeš li dobiti više ili manje CO2”, nastavila je Petry. “Više”, odgovorila joj je djevojka.

“To je potpuno krivo”, replicirala je Petry. “Postoji enormna količina dezinformacija. Kad pogledate što se nalazi u udžbenicima djece, nije ni čudo u što sve ta djeca vjeruju.” Nakon toga analizirala je svaki od argumenata prosvjednika. Kad je konačno započela svoj govor odahnuli su i publika i prosvjednici.

Radikalno desne stavove skriva iza populizma

Njemačka radikalna desnica bila je dosad prilično marginalizirana politička opcija. Njezini pobornici bili su lako prepoznatljivi, u 60-ima i 70-ima su to bili bivši nacisti, a u 80-ima i 90-ima skinheadi. Petry je drugačija. Ona je bivša poslovna žena s doktoratom iz kemije, a usto je i majka četvero djece koju je dobila u braku s luteranskim pastorom.

Petry nije nadarena govornica. Njezini govori znaju biti dosadni, češće citira ekonomske studije nego što se bavi životima pravih ljudi. Lažno predstavlja ekstremizam svoje stranke. Početkom godine izjavila je kako bi policija trebala strijeljati ljude koji ilegano prelaze granicu. U travnju je poručila kako bi trebalo zabraniti marame za glave i minarete. Predložila je ukidanje financiranja azila za useljenike kako bi se digle plaće učiteljima.

Pripadnici njezine stranke zalagali su se za referendum o napuštanju eura, pozivali su na izgon savezničkih vojski koje su u Njemačkoj stacionirane od 1945. godine. Usto, žele da se u udžbenike ubaci više sadržaja koji Njemačku prikazuju u pozitivnom svjetlu te da se manje uči i nacizmu. Uvjereni su pobornici ideje da za islam u Njemačkoj nema mjesta.

Slična je Donaldu Trumpu po mnogočemu

Politički put Frauke Petry može se usporediti s onim Donalda Trumpa. Oboje su kasno ušli u politiku. Oboje se služe radikalno desnim teorijama urote kako bi stvorili osjećaj zajedništva. I ona je često optuživana za financijske nepravilnosti. Ona također medije optužuje za pristranost ljevici, ali i dalje traži medijsku pozornost. Toliko često je u medijima da bi ljudi mogli pomisliti da je njezina stranka na vlasti.

AfD je, inače, pred dvije godine osvojio svoja prva dva mandata u regionalnim parlamentima. Petry je ušla u parlament Saske. Stranku je početkom ove godine podupiralo 15 posto njemačkih glasača što je daleko više od pet posto koliko je potrebno za ulazak u Bundestag. AfD je slavio i na nedavnim lokalnim izborima, na sjeveru Njemačke pobijedio je čak i Angelu Merkel.

AfD, najjača desničarska stranka od nacista

Populističke stranke cvatu diljem Europe, a u Mađarskoj i Poljskoj već su i na vlasti. No, uspon tvrde desnice u Njemačkoj jedinstveno je alarmantan; kako zbog povijesti te zemlje tako i zbog dominantne pozicije na kontinentu. Zasad su šanse male da AfD preuzme vlast, no ta je stranka već sad najuspješnija desničarska stranka u Njemačkoj od kraja II. svjetskog rata.

Petry se, inače, hvali kako je njena stranka dobila na popularnosti zbog imigracijske politike Angele Merkel. Svoju stranku naziva čak djetetom Angele Merkel. Za razliku od njemačke kancelarke zastupa tezu kako će imigranti ugroziti njemačke vrijednosti. Vjeruje kako će ugroziti sekularnost države i slobodu medija.

Natjerala je muža na studij teologije

Frauke Petry se rodila 1975. u Dresdenu, u DDR-u. Njezina majka bila je kemičarka, a njezin tata je bio inženjer toliko nezadovoljan komunizmom da je na Zapad pokušao pobjeći čak tri puta. Uspio je 1989., malo prije pada Zida. Ostatak obitelji pridružio mu se uskoro. Skrasili su se u gradiću u blizini Dortmunda.

U srednjoj školi se bavila svime čime je mogla – učila je strane jezike, studirala pjevanje, a nedjeljama bi džeparac zarađivala sviranjem orgulja u crkvi. Tad je upoznala i svog budućeg supruga, Svena Petryja. Svirala je u crkvi njegovog oca. Potjecao je iz obitelji pastora, ali mu je kemija bila draža. Ona je odlučila kako je jedan kemičar u obitelji dovoljan i natjerala ga na studij teologije.

Kako je htjela usavršiti svoj engleski, otišla je u Veliku Britaniju na preddiplomski studij kemije. U Njemačku se vratila 1998. godine, a ona i njezin muž doktorirali su u Göttingenu – gdje se rodilo i njihovo prvo dvoje djece. Preselili su se u gradić u blizini Leipziga. Sven je dobio svoju župu. Tamo je rodila još dvoje djece.

Propala joj je firma pa se okrenula politici

Petry je 2009. osvojila nagradu za poduzetnike, a novce je uložila u firmu koju je otvorila s majkom. Nakon pet godina prijavila je osobni bankrot – što u Njemačkoj nije baš čest slučaj. Njezina ju je majka 2013. uputila na desničarsku stranku koja će uskoro postati poznata kao AfD.

Nakon par godina, nezadovoljna politikom stranke koja se fokusirala na pitanje eura više nego na zabranu ulaska imigranata, preuzela je vodstvo. U tome joj je pomogao njezin stranački kolega i današnji dečko Marcus Pretzell. Oboje su se, naime, rastali kako bi mogli biti zajedno i danas su nerazdvojni.

Ne vjeruje u nasljeđe prosvjetiteljstva

Njezin bivši stranački šef, Bernd Lucke, opisuje ju kao oportunisticu. Tvrdi kako bi učinila sve samo da zadrži svoju poziciju, čak i ako ne zastupa iste ideje kao i stranka čiji je član. Kad je on članove pozivao da se ograde od radikalnog imidža AfD, njezini su ga pobornici izviždali.

“Ne smatram da sam moralno dobra. Ja sam samo obično ljudsko biće. Nastojim se držati pravila. I mislim da se većina Nijemaca slaže sa mnom. Zbog toga reduciranje prosvjetiteljstva na kategoriju moralnog dobra smatram krajnje opasnom. Nietzsche ima jednu izreku: ‘Dobro je uvijek bilo početak kraja’.”