Ugledni Wall Street Journal pita se je li Trump usred svog Watergatea
Njegov savjetnik je kontaktirao s Rusima, a budućnost je neizvjesna
Predsjednikova krv je u vodi, a ostatak osoblja Bijele kuće jedino može gledati kroz prozor dok se približavaju morski psi. Ovim, pomalo dramatičnim riječima, započinje svoju analizu u kojoj se pita je li Trump upravo usred svog Watergatea, Wall Street Journal.
Dan Rather, novinar koji je pratio priču o Watergateu, ovoga je tjedna usporedio taj politički skandal s ovim u kojemu se našao Trump zbog kontakata svoga savjetnika s Rusima. “Na skali armagedona od 1 do 10, Watergate bih stavio na 9. Ovaj skandal s Rusijom je zasad na 5 ili 6, ali intenzivno se ubrzava svakog sata”, izjavio je. Rather je samo jedan od brojnih koji traže više informacija o tome koliko dugo je Trump znao za Flynnov kontakt s Rusima, kao i koliko je detaljno bio upućen u te razgovore.
Oponenti ga moraju učiniti gubitnikom
Ipak, Sjedinjene Države daleko su od toga da bi aktualna situacija mogla ugroziti Trumpov predsjednički mandat. Demokrati u Kongresu čine manjinu, ali zapravo opoziv i nije cilj Trumpovih oponenata. Oni žele da izgubi podršku većeg dijela američke javnosti. A da bi to postigli, trebaju ga napraviti gubitnikom.
Ovaj tjedan i bio je nekako na tom tragu. U ponedjeljak američki je predsjednik izgubio Mikea Flynna, u srijedu Andyja Puzdera kandidata za ministra rada. Oboje su pali velikim dijelom zbog opasne difuzije u upravljačkoj strukturi Bijele kuće. Trumpova oporba, demokrati, sindikati, sada su svjesni da, ako i okrenu tri republikanska senatora protiv njega, Trump za to neće mariti.
Washingtonska močvara
Ako smo išta naučili o Trumpovom predsjedavanju, to je da gospodin Trump i njegov glavni politički strateg Steve Bannon preziru washingtonsku močvaru, u koju su uključeni gradski lobisti, svi birokrati, svaki član medija, cijela delegacija Kongresa i njihovo osoblje, piše WSJ.
U ovom trenutku stoga će većinu svojih snaga rasporediti protiv njih, a ključno pitanje koje pritom treba postaviti je hoće li uspjeti sasušiti močvaru prije nego što ih močvara proguta.
Anonimni izvori
Situacija u kojoj su se našli Trump i njegovi suradnici nedvojbeno podsjeća na onu u kojoj se bio našao Richard Nixon nakon Watergatea. Ishod u tom slučaju znamo. Predsjedavanje Donalda Trumpa će lagano do smrti dovesti nevidljivi ugrizi anonimnih curenja informacija, piše dalje WSJ. Sam gospodin Trump nešto je na tom tragu rekao u srijedu na konferenciji za medije: “Papiri su procurili od obavještajaca, to je kazneno djelovanje, kazneno djelom, i to se događa već dulje vrijeme” I to je sigurno tako.
Ako se vratimo u vrijeme Watergatea i dane Boba Woodwarda i Carla Bernsteina, znamo da je njihov primarni anonimni izvor bio poznat kao duboko grlo. Sada je puno jednostavnije zadržati anonimnost. Izvori zapravo od medija često traže anonimnost da bi govorili javno. Kao i uvijek, to funkcionira. Mnoge su priče intrigirale javnost, a izašle su bez imena. Isto kao što je Washington Post nedavno objavio tekst o Bijeloj kući i tajnim kontaktima gospodina Flynna s ruskim ambasadorom.
Tko izgubi Washington, gubi sve
Činjenica koje se Trump treba bojati je da izgubi Washington. Tko izgubi Washington, gubi sve staro je pravilo, piše WSJ. I ta pravila još nitko nije promijenio. Što se tiče ulaska u mandat, točnije prva dva tjedna Trumpova mandata, tu se pokazala nadmoć Trumpova tima. Demokrati su ostali dosta oslabljeni nakon njegove pobjede na izborima, obezglavljeni.
No tada se Bijela kuća preigrala s uredbom o zabrani ulaska građana sedam zemalja u SAD koja im je suspendirana. Onda je Trumpov savjetnik Mike Flynn morao dati ostavku, a vatra se sada širi i prema Ovalnom uredu.
Za sada treba zanemariti da Nixon nije dao ostavku zbog onoga što su dokazali anonimni izvori, nego tek kad je vidio da je izgubio potporu svoje stranke u Kongresu. Još nismo došli do toga, nastavlja WSJ. Gospodin Trump je u Bijeloj kući jer su birači htjeli dvije stvari i to ovim redom: 1. promjenu, 2. Donalda Trumpa. I to je bit svega. Toga se treba držati ili bi se 1974. mogla ponoviti, zaključuje američki list.