Uhićenja sudaca, doživotni zatvor Mladiću, umalo tragičan početak Eura... za nama je rijetko dinamičan tjedan

Teško popravljivo pravosuđe

Uhićenja osječkih sudaca i čitava priča oko njihovih kontakata sa Zdravkom Mamićem, zajedno s njegovom navodno pravedničkom borbom iz zemlje u koju je pobjegao ukazuju na to da je situacija u pravosuđu teško promjenjiva bez kompletnog i temeljitog resetiranja. Što uopće ne iznenađuje s obzirom na to da je i uspostavljeno na valu revolucionarnog prevrata od prije trideset godina.

Ono se zapravo nalazi u sličnoj situaciji kao zagrebačko Sveučilište. I jednima i drugima je nominalna nezavisnost od politike omogućila potpunu otuđenost i samodovoljnost koje rezultiraju čitavim nizom skandala. A sve zbog toga što je autonomija nominalna, a politička zaštita stvarna.

Juričanov performans ispred Holdinga

Izbori jesu završili, ali s time nije splasnuo aktivistički žar Darija Juričana koji je izveo još jedan performans ukazujući na minus u Zagrebačkom holdingu, s pozivom na molitvu za oprost grijeha. Istovremeno, Tomašević se sastao s Plenkovićem u nadi da će država Zagrebu pomoći. Što vjerojatno kratkoročno hoće, jer drukčije ne bi ni imalo smisla. A Tomaševića čekaju teške četiri godine, što smo ionako znali.

Napadi na turiste u Splitu

Iste takve teške godine čekaju i Ivicu Puljka na čelu Splitu, kojeg je prvo dočekalo kukavičje jaje upravnog odbora onih koji su upravljali sportskim objektima i odlučili na pet godina posljednjom odlukom dati parking kraj Sportskog centra Gripe u koncesiju privatnoj firmi. Potom se susreo s još jednim valom mržnjom motiviranih napada na turiste i u oba slučaja reagirao je odmah i ispravno. Ali, trebat će proći još dugo vremena dok obje spomenute prakse postanu daleka prošlost.

Irelevantan sukob u SDP-u

U još uvijek vodećoj vladajućoj stranci došlo je do raspuštanja kompletne zagrebačke i slavonskobrodske organizacije, uz čitav niz patetičnih gesti i govora, od svijeća na Iblerovom trgu, do Bernardićevog govora, što svjedoči o nedostatku bilo kakve svijesti da širu javnost jednostavno uopće ne zanimaju unutrašnji odnosi u toj stranci, što je lako vidljivo na rezultatima izbora i trendovima koji su, realno nezaustavljivi.

HNS i klečanje

Očekujući Euro, javnost se zabavljala stavom HNS-a oko toga trebaju li reprezentativci klečati prije utakmice u znak podrške pokretu Black lives matter, što je svakako periferno pitanje u odnosu prema činjenici da se nogometni savez doživljava kao nasljednik reprezentacije NDH, da je odmah nakon skandiranja ‘Za dom spremni’ angažirao Joea Šimunića i da općenito funkcionira problematično i diskriminirajuće na više razina.

Grlić-Radman kao nova Grabar-Kitarović

Iz kojeg društvenog ambijenta izvire to haenesovsko stanje svijesti, možda najbolje ukazuje ministar vanjskih poslova Goran Grlić-Radman koji adekvatno zamjenjuje Kolindu Grabar Kitarović na polju izvaljivanja laži i besmislica o socijalističkoj Jugoslaviji.

Istina, dugo je prošlo otkad je zadnji put netko ustvrdio da nisi smio reći da si Hrvat, a sve u zemlji koja je stvorila federalnu Hrvatsku, s Lijepom našom kao službenom himnom, ali ovo svakako nije jedina stvar po kojoj ministar vanjskih poslova pokazuje kako je zalutao u vremenu i prostoru.

Milanovićev veto NATO-u zbog Bosne i Hercegovine

S druge strane, formalni nasljednik Kolinde Grabar Kitarović iskazuje još veću fascinaciju vojskom, no što je ona iskazivala, iako se tako nešto činilo nemoguće, ali se na kraju tjedna odlučio suprotstaviti rezoluciji NATO-a u obranu konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Što je odmah dočekalo reakciju Željka Komšića. Ukratko, ako vam se čini da u na Pantovčaku, u susjedstvu i u diplomaciji vrijeme stoji, u pravu ste.

Livaja ostao

Dok se pak ostatak zemlje bavio svim navedenim, Split se zapravo bavio akcijom nagovaranja Marka Livaje da ostane u Hajduku, u čemu je udjela uzeo čak i Andro Krstulović Opara, izjavivši na primopredaji da on odlazi, ali neka Livaja ostane. I ostao je, postao momentalna legenda, dobio odličan ugovor, a Hajduka svejedno čeka dug put da se ozbiljno vrati u vrh hrvatskog nogometa.

Definitivan doživotni zatvor za Mladića

Konačno je pravomoćno na doživotni zatvor osuđen i Ratko Mladić, što je po svemu logična kazna, ali četvrt stoljeća zakašnjela, bez ikakvih posljedica po proizvod njegovog djelovanja, a to je Republika Srpska, bez ikakve katarze, koja se nigdje pa ni u Hrvatskoj nije dogodila ni s jednom presudom, i s presudom iz koje je izostavljeno sve što je radio po Hrvatskoj. Ali, eto, da nije bilo i ovakvog haaškog suda, ratnim zločinima ‘svojih’ ne bi se bavio nitko, niti bi bila prikupljena ozbiljna dokumentacija koju povjesničari neće moći ignorirati.

Sastanak G7

Sastanak G7 koji poništava američku izolaciju trumpovskog doba i pokušava osmisliti svijet nakon pandemije mogao bi doista donijeti neke bitnije pomake oko globalnog poreza i uopće razumijevanja činjenice da čovječanstvo može izabrati solidarnost ili potpuni poraz.

Nikad čudniji Euro

Na kraju tjedna konačno smo dočekali i početak nikad čudnijeg Eura, u još uvijek pandemijskim okolnostima, bez turnirske atmosfere u jednoj zemlji, ali ipak s publikom na tribinama. Otvaranje je bilo ekstatično kao konačna eksplozija euforije povratka u normalnost, da bi se već drugog dana dogodio užas koji će sigurno obilježiti čitav Euro.

Riječ je, naravno o kolabiranju najboljeg danskog nogometaša Eriksena na terenu. U toj scenu smo vidjeli i užas i solidarnost kapetana Kjaera i suigrača i ljubav i empatiju publike i čitavog svijeta. A i sreću jer su liječnici ipak uspjeli oživjeti Eriksena. Sve drugo je manje bitno.

Hrvatska je pak Euro otvorila bezidejno i bez rizika, zasluženim porazom od 1:0 protiv Engleza.