Ukrajina ostaje bez streljiva, novca i diplomatske podrške. Može li Kijev izbjeći kapitulaciju i kako?
Da bi zadržala podršku Zapada, Ukrajina mora jasno predočiti kako namjerava završiti rat
Cijenjeni britanski dnevni list Financial Times objavio je zanimljivu analizu međunarodnih političkih okolnosti u kojima se Ukrajina nastoji obraniti od ruske agresije. Autor analize, Gideon Rachman, glavni vanjskopolitički komentator FT-a, pokušao je odgovoriti na pitanje kako bi Ukrajina mogla ostvariti pobjedu i što bi uopće u ovom trenutku podrazumijevala pobjeda u ratu protiv Rusije.
Rachman pritom ističe da Ukrajina ulazi u novu godinu bez streljiva, novca i diplomatske podrške. Svi navedeni kritični nedostaci imaju isti korijen: Kijev i njegovi zapadni saveznici više nemaju uvjerljivu viziju kako pobijediti u ratu. Ako ne pronađu takvu viziju, potpora Zapada Ukrajini nastavit će opadati.
Trenutna situacija dijametralno je suprotna optimizmu koji je vladao početkom ove godine. Tada su Ukrajina i zapadni saveznici pred sobom vidjeli, odnosno smatrali su da ga vide, jasan put do pobjede. Prema toj teoriji, Ukrajina je u proljeće i ljeto krenula u ofenzivu u kojoj je trebala probiti ruske linije i ugroziti Krim. To je trebalo natjerati Moskvu na mirovne pregovore pod uvjetima prihvatljivima Kijevu. Optimisti su čak govorili o preseljenju borbi na Krim, što je trebalo ubrzati pad Vladimira Putina.
Podrška Zapada više nije sigurna
Ali protuofenziva nije uspjela pa će na početku 2024. godine izgledi za nastavak rata biti mnogo mračniji. Ukrajinske snage već sada moraju štedjeti streljivo. I EU i SAD razdiru unutarnje borbe oko dogovora o novim paketima vojne pomoći. Zapadni čelnici su obećavali da će podupirati Ukrajinu “koliko god bude potrebno”. No, američki predsjednik Joe Biden to je donedavno uobičajeno obećanje nedavno revidirao na znatno zloslutnije – “sve dok to možemo”.
Bez nove infuzije novca položaj Ukrajine na bojnom polju mogao bi se vrlo brzo pogoršati. U Moskvi je Putin već počeo najavljivati da će Ukrajina propasti bez vanjske podrške. Dok je 2023. bila godina ukrajinske protuofenzive, 2024. mogla bi biti godina u kojoj će Rusija uzvratiti napad. Ako pomoć sa Zapada ne dođe, Ukrajina bi se mogla naći u teškim problemima već do ljeta.
Kako pobijediti Rusiju
Ipak, Rachman smatra kako je i dalje vjerojatno da će novi paket zapadne pomoći Ukrajini biti dogovoren. To bi trebalo biti dovoljno da zadrži Putinove snage ako krenu u ofenzivu. Ali, čak i ako rat tijekom godine 2024. ostane na mrtvoj točki, vrijeme bi i dalje moglo biti na strani Rusije.
I Moskva i Kijev sada mogu vidjeti da je potpora Zapada Ukrajini krhka. I dok su ruski gubici bili strašni – američke obavještajne službe procjenjuju da je 315.000 vojnika pod zapovjedništvom Kremlja ubijeno ili ranjeno – Ukrajina je također pretrpjela teške gubitke. A stanovništvo te zemlje palo je na manje od 40 milijuna ljudi, u usporedbi s Rusijom koja ima više od 140 milijuna građana.
Domaća politika, prije svega predsjednički izbori koji Americi slijede 2024. godine, u korijenu je protivljenju obnove pomoći Ukrajini. No, nakon neuspjeha protuofenzive postoji i istinski skepticizam oko izgleda Ukrajine da postigne bilo kakvu pobjedu u ratu. Dakle, ako Kijev i njegovi saveznici žele pobijediti unutarameričku i unutareuropsku opoziciju slanju pomoći za Ukrajinu, morat će jasnije definirati kako namjeravaju doći do pobjede.
Prekid borbi je upitan
Ako ne izloži realističnu teoriju kako doći do pobjede, pritisak na Ukrajinu da pregovara s Rusijom će rasti. Ukrajinci bi možda mogli pristati na dogovor s agresorima, čak i ako bi to uključivalo teritorijalne ustupke, kad bi mogli imati povjerenja u to da će ga se Rusija držati. Ali ukrajinski dužnosnici mogu se pozvati na niz sporazuma koje je Putin sklopio, a zatim prekršio. Oni vjeruju kako bi prekid borbi naprosto bio iskorišten kao prilika da se Rusija ponovno naoruža.
Jedna alternativa formalnom sporazumu između Rusije i Ukrajine moglo bi biti de facto zamrzavanje sukoba. U ovom scenariju Ukrajina bi prešla u uglavnom obrambenu poziciju i zaustavila daljnje rusko napredovanje. Borbe nikada ne bi potpuno prestale, ali bi se značajno smanjio njihov intenzitet.
Južnokorejski model
Solucija koja se nalazi između ta dva puta, zamrznutog sukoba i službenog mirovnog sporazuma, bilo bi primirje. Dvije strane bi se dogovorile samo o prekidu neprijateljstava, bez rješavanja bilo kojeg od političkih pitanja koja leže u temelju sukoba. To bi značilo primijeniti model koji je doveo do kraja Korejskog rata i podjele poluotoka na Sjevernu i Južnu Koreju.
Južnokorejski model također ukazuje na moguću novu teoriju pobjede Ukrajine. Nakon što su borbe u Koreji prestale, Južnokorejci su se mogli koncentrirati na obnovu svoje ekonomije, što je cilj koji su ostvarili s velikim uspjehom. U takvom razvoju događaja ključnom bi se mogla pokazati činjenica da Ukrajina još uvijek kontrolira Odesu, veliku luku na Crnom moru. Ukrajina je također dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o pridruživanju Europskoj uniji, što bi trebalo donijeti još financijske i tehničke pomoći nužne za početak procesa obnove gospodarstva.
Rusija nema saveznike u Europi
Čak i neki od najvatrenijih zapadnih pristaša Ukrajine sve češće govore o potrebi da Kijev prihvati zamrznuti sukob i proglasi ga svojom pobjedom. “Moramo okrenuti priču i ponavljati da Putin nije uspio”, kaže jedan bivši američki dužnosnik.
Svakako je činjenica da je u ovom ratu Rusija prošla daleko gore, a Ukrajina daleko bolje nego što se većina analitičara usudila nadati u veljači 2022., kada je započela invazija. Rusi su pretrpjeli ponižavajući poraz u bitci za Kijev. Putin je žrtvovao stotine tisuća života za manje teritorijalne dobitke. A Rusija, po prvi put u mnogo stoljeća, praktički nema saveznika na europskom kontinentu, ako se tu ne računaju zemlje poput Mađarske i Srbije koje pokušavaju sjediti na dvije stolice.
Nasuprot tome, Ukrajina uživa dosad neviđenu razinu međunarodne podrške i poštovanja. Naravno, ta je zemlja također platila strašnu cijenu u ratu, ali njezin status neovisne nacije, s vlastitom kulturom i identitetom, nikada neće biti izbrisan. Gledajući dugoročno, to je pobjeda koja će se zaista računati.