Hoće li i Švedskom zavladati desni populisti?

Kraj moralne supersile?

Švedska je dugo smatrana “moralnom supersilom”, kako je to definirao znanstvenik Lars Trägårdh, koja se tradicionalno nije protivila dolasku imigranata. No pod pritiskom globalizacije, imigracija i sve većih dubioza o nacionalnom i kulturnom identitetu, stvari su se počele sve brže mijenjati. Posljedica je porast utjecaja ekstremnih stranaka koje nemaju racionalne političke programe, jedino ih određuje mržnja prema imigrantima. Kao uostalom i u većem dijelu Europe.

Uspon tvrdokornih Švedskih demokrata podudara se s rastom problema s migrantima. Istraživanja javnog mijenja pokazuju da će za Švedske demokrate glasovati oko 15,4 posto birača, što će biti dovoljno da postane nezaobilazni čimbenik pri sastavljanju nove vlade. A to znači da bi ta stranka došla u priliku da počne bitno utjecati na političke procese u Švedskoj.

Švedska primila više od 163.000 muslimanskih imigranata

Od početka migrantske krize 2015. godine Švedska je primila 163.000 tražitelja azila, što je više po glavi stanovništva od svake druge članice EU. Zbog toga čak 23 posto Šveđana smatra da je pitanje odnosa spram migranata postalo najvažnije u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji. Švedski demokrati iskoristili su takve trendove da se nametnu porukom “kako je švedska velikodušna socijalna država ugrožena zbog muslimanskih migranata”.

Na izborima 2014. Švedski demokrati dobili su dvostruko više glasova nego na izborima 2010. pa su danas treća po veličini stranka u Riksdagu s 49 zastupnika. Još 2010. imali su samo 29 zastupničkih mjesta, a njihovoj kampanji nije naštetila ni činjenica da Švedska ima jednu od najrestriktivnijih politika useljavanja u Europi te da je razvila vrlo učinkovit i koherentan sustav prihvata izbjeglica, njihova nadzora i financiranja integracije. Unatoč toga veliki broj Šveđana i dalje je nezadovoljan blagonaklonim načinom na koji se njihova zemlja odnosi spram migranata s Bliskog istoka, Afrike i Azije.

Stalni pad potpore vladajućoj Socijaldemokratskoj stranci

Iako je socijaldemokratska vlada, koja u švedskom parlamentu Riksdagu ima 113 od 349 mjesta, radikalno pooštrila zakone o azilu, to joj ništa ne pomaže pa potpora vladi Stefana Löfvena stalno pada. Po najnovijim anketama Socijaldemokrati će dobiti oko 25,3 posto glasova, što je za oko 7 posto manje nego 2014. A da se ne spominje 1994. kad je dobivala više od 45 posto glasova. Rast potpore Švedskim demokratima podudara se s padom popularnosti Socijaldemokratske partije koja je desetljećima dominirala u švedskoj politici.

Socijaldemokratima ne pomaže ni to što u kampanji obećavaju da će oni izgraditi Švedsku kao sigurnu državu, što, dakako, implicira da to sada nije. Stranka desnog centra Moderaterna, druga je po veličini u Riksdagu s 84 zastupnika. Od 2006. do 2014. ta je stranka imala svoju vladu na čelu s premijerom Fredrikom Reinfeldtom.

Moderaterna okuplja još tri stranke pa svi zajedno imaju više zastupnika od vladajućih socijaldemokrata, ali su ipak odlučili ostati u oporbi. Sada je na čelu Moderaterna Ulf Kristersson, a ankete predviđaju da će dobiti do 15 posto glasova. Po nekim predviđanjima umjereni Ulf Kristersson mogao bi postati sljedeći premijer, možda i na čelu manjinske vlade, ako socijaldemokrati ne nađu dovoljno koalicijskih partnera.

S radikalnim desničarima nitko ne želi koalirati

Obje te velike i povijesne stranke izgubile su dio svojih birača nezadovoljnih premekanim odnosom spram imigranata. Većina takvih glasača odlučila je svoj glas dati Švedskim demokratima. No ti radikalni desničari ipak imaju veliki problem: većina parlamentarnih stranaka unaprijed je najavila da neće surađivati s njima, unatoč toga što će ta stranaka, po svemu sudeći, dobiti potporu jednog od pet Šveđana. Naime, sve ozbiljne parlamentarne stranke, kada bi pristale koalirati sa strankom Jimmiea Åkessona, ozbiljno bi kompromitirale svoja temeljna načela.

Nezaustavljivi pad potpore posebno je razočaravajući za socijaldemokrate jer je ljevica u Švedskoj bila jača nego u bilo kojoj drugoj skandinavskoj državi. Također, neće ih utješiti ni činjenica da će ostati najsnažnija stranka u parlamentu, ali bez dovoljno koalicijskog potencijala. Stoga sve upućuje da bi nakon izbora mogli izgubiti vlast. Ništa u boljoj situaciji nije ni Moderaterna, najveća stranka desnog centra, koja također nema prave odgovore na ofenzivu desnih populista predvođenih Švedskim demokratima. Stoga i ona neprestano gubi glasače.

I u Švedskoj jača otpor prema muslimanskim izbjeglicama

Švedska nije bila zemlja u kojoj su desničarske stranke mogle očekivati iole ozbiljniju potporu. Šveđani također nisu ni veći rasisti od većine Europljana, pa ni od njihovih skandinavskih susjeda. Analitičari međutim smatraju da je do obrata u političkom raspoloženju došlo zbog toga što su se posljednjih godina glavne stranke zavaravale idejom da u Švedskoj nema puno rasista, da u zemlji prevladava ozračje tolerancije i razumijevanja za migrantske probleme.

To je bila pogreška jer se posljednjih godina razvio značajan antimigrantski osjećaj zbog nasilja bandi u nekim useljeničkim predgrađima, ali i zbog pojave simpatizera neonacizma. Malo tko je mogao ostati neopredijeljen nakon što su nedavno maskirani mladići za koje se pretpostavlja da su imigranti spalili više od 80 automobila u Gothenburgu i drugim gradovima zapadne obale. Nije ni čudo stoga da su nedavne ankete pokazale da oko polovice švedskih birača nema vjeru u budućnost.

I Šveđani će morati pokušati spriječiti rast stranaka ekstremne desnice

Šveđani su sve do nedavno mogli birati između dvije političke opcije: lijevog i desnog centra. Zahvaljujući međutim rastu standarda te neprekidnom napretku gospodarstva sve je manje birača zainteresirano za ideološka pitanja ili radnička prava, a sva njihova pozornost usredotočila se na pitanja imigracijske politike, na ekologiju, klimatske promjene i globalizaciju. Primjerice, ove godine Šveđani su bili potpuno zatečeni velikim vrućinama koje nisu samo ugrozile poljoprivredu nego su dovele do otopljavanja glečera što je ugrozilo okoliš.

Ulf Bjereld, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Göteborg u Švedskoj, pokušava utješiti Šveđane da oni nisu iznimka te da je to politički trend prisutan praktički u cijeloj Europi gdje etablirane stranke uzaludno pokušavaju spriječiti rast stranaka ekstremne desnice. Bivši premijer i europski diplomat Carl Bildt ustvrdio je kako se “Švedska pridružuje ostatku Europe” te da se “mit o švedskom modelu topi.”

Građani se nadaju da će Švedska preživjeti i ovaj izazov

Za utjehu Bruxellesu radikalno desne stranke koje se zalažu za izlazak Švedske iz EU nemaju gotovo nikakvu potporu među biračima. Zbog toga se mnogi nadaju da će se birači ipak u nedjelju opredijeliti za centrističke Socijaldemokrate i Moderaternu koje su najzaslužnije za to što švedsko gospodarstvo vrlo dobro napreduje, što je zemlja uspješna na svim poljima, od zdravstvene i socijalne skrbi do brige za umirovljenike te razvoja obrazovnog sustava.

To je razlog za optimizam i nadu većine građana koji drže da će Švedska preživjeti i ovaj politički izazov. Tomu u prilog ide činjenica da će čak četiri od pet Šveđana, neće dati svoj glas Švedskim demokratima. Istini za volju građani imaju puno primjedbi na funkcioniranje željezničkog i poštanskog sustava, a nije malo ogorčenje zbog skandala koje je izazvalo javno-privatno partnerstvo u izgradnji nove bolnice u Stockholmu, što je dodatno diskreditiralo dosadašnji model privatizacije.

To će zasigurno, doduše manje nego u nekim drugim europskim državama, okrenuti dio glasača protiv etabliranih stranaka koje već decenijama vladaju Švedskom, i koje su se, htjele one ili ne, ipak kroz to drugo razdoblje dobrano kompromitirale. U čemu, dakako, Švedski demokrati vide svoju šansu.