Ustavni sud ukinuo Vladinu odluku: nakon tri godine deložacije će opet biti dopuštene i zimi
Ukida se i odredba po kojoj su se ovrhe obustavljale ako vjerovnici godinu dana nisu poduzeli nikakve radnje
U Hrvatskoj su prije tri godine zabranjene deložacije u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja i u tih pet mjeseci građane se nije moglo prisilno iseliti iz stanova i kuća koje su izgubili u ovrhama. Izuzetak se mogao dogoditi ako sud utvrdi opravdani razlog za provođenje deložacije u tih pet mjeseci. Kad su predlagali tu odredbu, iz Vlade su isticali da se nitko u hladnim mjesecima neće morati suočiti s time da bi mogao završiti na ulici. Ugrađeno je to u Ovršni zakon izmjenama što ih je Sabor donio krajem studenoga 2020., a tri godine kasnije Ustavni je sud ukinuo je tu odredbu.
Sada su deložacije ponovo moguće cijelu godinu. Uz to Ustavni je sud ukinuo i članak kojim je Vlada propisala da će se ovrha obustaviti ako ovrhovoditelj, odnosno vjerovnik godinu dana nije nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.
U ocjeni ustavnosti ukinutih odredbi Ustavni sud je, kako piše u njihovoj odluci, polazio od svog ustaljenog stajališta da zaštita jamstva vlasništva počiva na tome da miješanje javne vlasti u njegovo mirno uživanje mora biti zakonito te da je njegovo oduzimanje ili ograničavanje moguće samo pod uvjetima propisanim zakonom.
Zaključili su da je zabranom deložacija stavljen prekomjerni teret na vjerovnike i da je ta odredba u nesuglasnosti s ustavnim jamstvom prava vlasništva.
Opravdavali su pandemijom
Zabranom deložacija država se miješa, objašnjava Ustavni sud, u vlasnička prava vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja. Oni pak očekuju da će kroz ovršni postupak u kojem su zaštitili svoje pravo na naplatu duga, tu svoju tražbinu moći ostvariti prisilno, ako se to nije dogodilo dragovoljno. Od države se očekuje da osigura zaštitu pravnih odnosa koji su nastali kao posljedica primjene prava, u ovom slučaju nakon provođenja Ovršnog zakona.
“Iluzorno bi bilo da domaći pravni sustav dopusti da ustanovljena prava ne bi mogla biti ostvarena na štetu onih radi kojih su ustanovljena, navodi Ustavni sud. Nemogućnost iseljenja iz nekretnina na koja je netko dobio pravo kroz ovršni postupak u određenom razdoblju za Ustavni je sud ograničenje prava vlasništva.
Vlada je objasnila da je petomjesečnu zabranu deložacija svake godine uvela zato što je uslijed pandemije bolesti COVID-19 došlo do smanjenja gospodarske aktivnosti, gubitka radnih mjesta i smanjenja platežne moći građana te je stoga osporena zakonodavna intervencija bila nužna.
Ustavni sud ne osporava legitimnost cilja određenog kao očuvanje zaštite egzistencijalne sigurnosti građana, ali upozorava da se kod uvođenja mjera socijalne politike i zaštite “slabije strane” u zakone, mora uzeti u obzir zakonodavni okvir u koji uvodi takvu mjeru.
Ugrožava se vjerovnike
Mjere socijalne politike, smatraju Ustavni suci, treba provoditi unutar onih zakona koji su prvenstveno namijenjeni ostvarenju ciljeva socijalnih politika. Napominju da je i u samom Ovršnom zakonu predviđena mogućnost plaćanja stanarine za one koji moraju iseliti.
Uz napomenu da je zaštita dostojanstva ovršenika jedno od temeljnih načela Ovršnog zakona, te da da ona mora biti uravnotežena s pravom ovrhovoditelja na prisilno ostvarenje tražbine, Ustavni sud zaključuje da petomjesečno ograničenje ostvarenja ovrhe predstavlja znatno ograničenje prava vjerovnika.
Vlada nije uspjela objasniti
“Ovršni postupci moraju se provoditi žurno i učinkovito, a svako uvođenje ograničenja ili zastoja u tom postupku mora biti obrazloženo značajnim razlozima (prije svega gospodarske naravi). Iz očitovanja Vlade ne proizlaze značajni razlozi (osim pandemije bolesti COVID-19) koji bi opravdavali takvo trajno ograničenje prava vjerovnika”, stoji u odluci Ustavnog suda.
Sud je zaključio i da s aspekta ostvarenja mjera socijalne politike, osporena odredba nije podobna za ostvarenje ciljeva socijalne politike jer se samo privremeno odgađa iseljenje ovršenika, a za to vrijeme dug može značajno narasti zbog zateznih kamata koje i dalje teku na glavnicu duga. Uz to, ta odredba odnosi se na sve vjerovnike, pa i na one koji i sami mogu biti bez nekretnine za stanovanje, ali da se pri tome ne vodi računa koliko su stvarno ugroženi oni koji bi trebali iseliti.
Odvjetnici odmah upozoravali
Što se tiče ukinute odredbe koja je obustavljala ovrhu po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, Ustavni sud je zaključio da je ta odredba nejasna jer ne propisuje koje je radnje ovrhovoditelj dužan poduzeti.
Uz to na ovrhovoditelje prebacuje prekomjerni teret jer su dužni stalno pratiti u kojem je stadiju postupka ovrhe koju su pokrenuli, a “čije odvijanje u najvećem broju slučajeva ne ovisi o njima, već o brzini postupanja suda, javnih bilježnika, FINA-e, banaka, ali i o tome kakvom imovinom raspolaže ovršenik.”
Kad je Vlada predložila tu odredbu brojni su odvjetnici upozoravali da se time umjetno želi smanjiti broj ovrha i da vjerovnici moraju pisati požurnice koje nemaju smisla ako dužnik već ima blokiran račun i nema imovinu iz koje bi se naplatiti.