Nekad je nužno odabrati stranu

Uz Piculu, ozbiljniji kandidat za šefa SDP-a mogao bi biti Orsat Miljenić, predlaže ga grupa starijih članova

Izgleda da se pojavio još jedan relevantan kandidat za šefa SDP-a

FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

Skupina SDP-ovih veterana, koji još ne žele otkriti svoja imena, suglasila se da njihov kandidat za predsjednika SDP-a bude Orsat Miljenić, ministar pravosuđa u Vladi Zorana Milanovića. Od Miljenića su dobili privolu da tu vijest službeno objave početkom sljedećeg tjedna.

Već je, također, dogovoreno da šef njegove izborne kampanje bude Šime Lučin, također jedan iz stare esdepeovske garde, a uskoro će se znati imena i ostalih članova izbornog stožera. Po svemu sudeći, nakon što su oponenti Zorana Milanovića unutar SDP-a najavili kandidaturu Tonina Picule, Miljenić će biti drugi najozbiljniji kandidat za predsjednika SDP-a.

Nije bio Milanovićev poslušnik

Ostali su se kandidati, poput Ranka Ostojića, samokandidirali pa je teško predvidjeti uživaju li dovoljnu potporu unutar stranke. Aleksandra Kolarić i Domagoj Hajduković, koji su također najavili da će se kandidirati, ni po svom utjecaju ni po stranačkom ugledu, nemaju puno šanse.

“Za Miljenića smo se opredijelili jer je bio dobar ministar: stekao je političko iskustvo, okuplja ljude oko sebe, pa vjerujemo da je svojim ozbiljnjim i odmjerenim ponašanjem, prihvatljiv većini članova stranke. Bio je bliski suradnik Zorana Milanovića, ali je ipak sačuvao politički identitet, nije bio poslušnik. Dakle, Miljenić je istodobno jamstvo kontinuiteta, ali i suštinskih promjena”.

Profil novog predsjednika stranke

Ta će kandidatura, ipak, izazvati brojne komentare: Miljenić, naime, ima vrlo kratak stranački staž, a za mnoge je njegova bliskost s Milanovićem ipak problem jer ne vjeruju da može napraviti potreban otklon od dosadašnje politike. No, svi s kojima smo razgovarali slažu se kako su kandidature Orsata Miljenića i Tonine Picule, koje su istaknule skupine članova stranke, najbolji način da se izabere novi predsjednik SDP-a.

Na to je, u razgovoru za Telegram, istaknuo i Mladen Pejnović, za Vlade Zorana Milanovića predsjednik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i dugogodišnji član SDP-a. “Način na koji se počelo samokandidirati za predsjednika SDP-a prijeti da se to pretvori u natjecanje za izbor neke misice, a ne šefa ozbiljne političke stranke. Prije nego li je počelo samokandidiranje i licitiranje trebalo je napraviti ozbiljnu analizu zašto su se izgubili izbori te detektirati koji su se sve promašaji i pogreške napravili. Tek kada se to učini, bit će jasno kakav profil predsjednika stranke treba SDP.

Poglavlje nakon Milanovića

Budući je epoha Zorana Milanovića iza nas, valja okrenuti novo poglavlje. Stoga kandidati moraju ponuditi programe i ideje što i kako dalje, objasniti kako se namjeravaju nositi s izazovima koji stoje pred strankom i Hrvatskom. Također, za SDP bi bilo vrlo loše kada bi dosadašnji najbliži suradnici Zorana Milanovića počeli svu krivicu svaljivati samo na njega. Oni moraju priznati svoj dio krivnje zato što su stvari krenule naopako i zašto se doživio izborni poraz. Pogotovo stoga što se upozoravalo, doduše, pojedinačno, da se u predizbornoj kampanji nije radilo dobro te da smjer u kojemu se kretalo nije bio dobar.

Odnos prema Milanoviću, predsjedniku stranke koji odlazi, bit će veliki test koji će pokazati jesmo li kao socijaldemokrati sposobni biti drugačiji od hadezeovaca koji se u pravilu obračunavaju sa svima onima koji odlaze iz vodstva stranke. Trebalo bi također i u tomu postaviti nove standarde: Milanović bi trebao ostati u stranci te pomoći da se izađe iz krize. Tako bismo pokazali da smo i u odnosu prema bivšima bolji od HDZ-a.”

Protiv samokandidature kandidata

Pejnović je iznio jedno od stajališta koje se počelo provlačiti kroz stranku nakon što je Zoran Milanović podnio ostavku. Dio članova SDP-a smatrao je da bi za SDP bilo neusporedivo korisnije da je Milanović podnio neopozivu ostavku: tada bi se stvorili normalniji uvjeti za raspravu o uzrocima poraza i njegovom nasljedniku. Njihove strahove ubrzo je, doduše, samo donekle, ipak ublažio sam Milanović kada je prepustio Milanki Opačić da u ime Predsjedništva stranke koordinira pripreme za izbor predsjednika SDP-a.

Inače, slažu se Pejnovićem da bi članovi stranke trebali predlagati kandidate, a ne da se oni samokandidiraju. Upravo na taj način postupila je i skupina SDP-ovaca koja je došla u otvoreni sukob sa Zoranom Milanovićem zbog čega je dio njih napustio stranku, a dio je marginaliziran. U najužem krugu njihovih kandidata bili su Zlatko Komadina, Rajko Ostojić, Zvonimir Mršić i Tonino Picula. Profesor dr. Ostojić, Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke i Zlatko Komadina, takvu su ponudu odmah odbili, dok Tonino Picula traži da posao predsjednika obavlja iz Bruxellesa, što je za većinu članova apsolutno neprihvatljivo. Međutim, kako sada stvari stoje, kandidat te grupacije unutar SDP-a ipak će biti Picula.

Mršićevo odbijanje kandidature

Mladen Pejnović upozorava da, bez ozbiljne analize, dio ljudi neće prihvatiti da se olako barata njihovim imenima. “Kada je Zvonko Mršić odbio kandidaturu postupio je kao odgovoran predsjednik jedne velike kompanije. Podravka je velika i važna tvrtka, s puno dioničara, izlistana je na burzi. Nagađanja o promjenama na čelu kompanije mogu imati vrlo ozbiljne posljedice. Zato nije bilo realno da Mršić tako na brzinu prihvati prijedlog o kandidaturi.

Tek kada se pomno proanaliziraju uzroci poraza, moći će se razgovarati i o Zvonku Mršiću. Mnogi sada kukaju kako u stranci nema dovoljno intelektualaca i gospodarstvenika. Točno, ali njih stranka mora najprije zaslužiti, mora im postati privlačna i prihvatljiva. SDP nije partija na vlasti, to je socijaldemokracija koja mora znati živjeti u oporbi i na vlasti”.

Svi moraju snositi odgovornost

Činjenica da Mršić ima uspješnu političku i poslovnu karijeru svrstava ga u red najozbiljnijih kandidata. No, za mnoge članove on je poprilična nepoznanica, dok se dio pribojava da je teško predvidjeti kojim bi smjerom poveo stranku. Član SDP-a iz skupine Milanovićevih oponenata, upozorava međutim da nije u pitanju samo vođa stranke. “Nije dovoljno da ode samo Zoran Milanović. On je, doduše, bio kreator i nositelj politike koja je nanijela golemu štetu socijaldemokraciji u Hrvatskoj, no tek nešto manju odgovornost snose oni koji su ga u tomu podupirali.

Mislim tu ponajprije na Igora Dragovana, Ranka Ostojića i Sinišu Hajdaš Dončića, koji su bili u njegovom izbornom stožeru, a koji ga ni na koji način nisu pokušali obuzdati ili upozoriti na krajnje štetne posljedice njegovih izjava o Srbima, BiH, roditeljima Andreja Plenkovića… Bilo bi potpuno pogrešno zaključiti kako je problem samo u karakteru Zorana Milanovića, u njegovom egoizmu i bezobrazluku. Puno je veći problem politika koju je nametnuo. Ona se mora iz temelja promijeniti jer nije dobila potporu građana. A da bi se u tome uspjelo, vodstvo stranke moraju napustiti svi koji su provodili takvu politiku”.

Osnovna pogreška predizborne kampanje

S tim se slaže i Mladen Pejnović kojim smatra da uz članove Predsjedništva, odgovornost moraju snositi i neki nositelji izbornih lista. “Prvi na listama SDP-a u Istri, Dalmaciji, drugoj i šestoj izbornoj jedinici, moraju preuzeti osobnu odgovornost za neuspjeh. Morali bi biti puno samokritičniji, jer je njihova krivica golema. Ne znam koga vraga čekaju? Isprike s malom izlaznošću su smiješne: pa i u trećoj jedinici izlaznost je bila mala, a tamo smo ipak odlično prošli. Za to je najzaslužniji Siniša Hajdaš Dončić koji je znao moblizirati SDP-ovu izbornu bazu. Drugi nisu, pa zbog toga moraju odgovarati”.

Budući da Pejnović nije želio spominjati imena, valja podsjetiti da su voditelji lista koje spominje, bili Željko Jovanović, Mirando Mršić, Boris Lalovac, Ranko Ostojić. Milanovićevi oponenti smatraju kako se stranka treba vratiti temeljima socijaldemokracije i prestati koketirati s desnicom. Naša je osnovna pogreška to što u predizbornoj kampanji nismo ponudili nikakve promjene: ponavljalo se da sve treba ostati po starom te da valja nastaviti tamo gdje se stalo prošle godine kada smo izgubili vlast. Tko bi glasovao za takvu stranku? Na izborima uvijek pobjeđuju smo oni koji nude promjene”.