Uz sve priče o HŽ-u jedna je ipak najbizarnija; vlak Osijek-Zagreb danas vozi sat dulje nego 1990.

Drago Hedl je usporedio stare željezničke redove vožnji s današnjima

ZADNJA IZMJENA: Jul 15, 2017

Od Osijeka do Zagreba Inter City vlak Hrvatskih željeznica danas putuje 4 sata i 27 minuta. Po voznom redu HŽ-a iz 2011. isti taj vlak, na istoj toj pruzi, dugoj 272 kilometra, putovao je 4 sata i 19 minuta. Za samo šest godina, Hrvatske željeznice putovanje između Osijeka i Zagreba produžile su za 8 minuta, odnosno vožnja istom relacijom svake se godine produžavala za nešto više od minute.

Ali, kad se putovanje željeznicom na pruzi Osijek – Zagreb usporedi s onim u redu vožnje koji je na snazi bio do 27. svibnja 1990. godine, u vrijeme kada su hrvatski vlakovi formalno još bili u sastavu tadašnjih Jugoslavenskih željeznica, dakle prije 27 godina, iz Osijeka u Zagreb stizalo se za danas nezamislivih 3 sata i 20 minuta. Za manje od tri desetljeća putovanje vlakom od Osijeka do Zagreba (preko Virovitice i Koprivnice) produžilo se za nevjerojatnih sat i sedam minuta.

Duboko u prošlom stoljeću

Hrvatske željeznice tako idu posve suprotnim kolosijekom od željeznica ne samo u razvijenim europskim državama, već i onima na Dalekom istoku, Japanu i Kini osobito. Ako se dakle drugdje vrijeme putovanja željeznicom dramatično skraćujem. Pa vlak postaje konkurentan zračnom prijevozu, u Hrvatskoj se ono rapidno produžava. Što se brzina prometovanja tiče, Hrvatske željeznice još su duboko u prošlom stoljeću.

Putovanje od Osijeka do Zagreba nije produženo samo na podravskoj pruzi. Po redu voženje koji je važio do 11. prosinca 2011. od Osijeka do Zagreba, preko Strizivojne-Vrpolja vozio je izravni nagibni vlak i tu relaciju prevaljivao za 3 sata i 28 minuta. Međutim, prije sedam godina, novim redom vožnje, vrijeme putovanja produženo je za 34 minute pa je trajalo 4 sata i 2 minute.

Danas, najbrža moguća veza tom prugom, na kojoj više ne voze izravni vlakovi već putnici iz Osijeka moraju presjedati u Strizivojni, je 4 sata i 8 minuta, dakle čak 40 minuta duže nego što je to bilo prije samo osam godina. Riječ je dakako o brzim vlakovima, jer oni putnički, od Osijeka do Zagreba (s presjedanjem u Strizivojni), danas voze od 7 sati i 58 minuta do čak 8 sati i 31 minutu!

Rezultati simboličnog ulaganja u željeznice

Dok je intenzivna izgradnja autocesta koja je premrežila Hrvatsku drastično smanjila vrijeme putovanja automobilima i autobusima (od Osijeka do Zagreba ranije se automobilom vozilo četiri sata, sada se stiže za manje od dva i pol), putovanje željeznicom, u koju se tek simbolično ulagalo, značajno se usporilo. Ništa bolja situacija neće biti ni kada se usporedi sadašnja brzina vlakova na dijelu naše najprometnije, dvotračne pruge, od Vinkovaca do Zagreb. Tu relaciju dugu 256 kilometara najbrži vlakovi Hrvatskih željeznica mogu prijeći za 3 sata i 20 minuta.

Po redu vožnje koji je na snazi bio do prosinca 2011. razdaljinu između Vinkovaca i Zagreba, vlakovi HŽ-a prelazili su 3 sata i 11 minuta. Znači, danas, sedam godina kasnije, na istoj pruzi i istoj razdaljini vlakovi voze 9 minuta duže. No tih devet minuta zanemarivo je kada se usporedi trajanje vožnje od Vinkovaca, nekoć najvećeg željezničkog čvorišta u bivšoj državi, do Zagreba s onim po redu iz 1991. Većina brzih vlakova tu je razdaljinu tada prelazila za 2 sata i 28 minuta. Rekorder je bio poslovni vlak Matoš koji je te godine između Zagreba i Vinkovaca vozio danas nezamislivo kratko – samo 2 sata i 11 minuta. Dakle, u proteklih 27 godina Hrvatske su željeznice uspjele produžiti putovanje na toj relaciji za više od sat vremena.

Jugoslavenski kondukter iz 1920. godineHŽM

Brzi vlak Matoš iz bivše države

U vrijeme bivše države brzi vlak Matoš (Zagreb- Beograd), nazvan po velikom hrvatskom pjesniku, esejistu i putopiscu, Antunu Gustavu Matošu, rođenom u Tovarniku (danas pograničnom mjestu prema Srbiji) razdaljinu od oko 400 kilometara prevaljivao je za 4 sata i 50 minuta. Danas, da bi vlakovi HŽ-a iz Zagreba stigli do Matoševa Tovarnika, na granici sa Srbijom, treba im četiri sata. A s obzirom da se na toj relaciji danas, na granici dviju država, mijenjaju lokomotive te obavlja carinski nadzor i pregled putnih isprava, putovanje do Beograda koje je nekoć trajalo manje od pet sati, danas se produžilo na sedam i pol. Ili: gotovo dva i pol sata duže.

Kad je riječ o putovanju vlakom iz Zagreba u Rijeku (228 kilometara), stvari stoje nešto bolje. U redu vožnje željeznica iz 1987., dakle prije 30 godina, iz Zagreba u Rijeku stizalo se za 4 sata i 25 minuta. Danas je potrebno 3 sata i 48 minuta. Napredak je vidan –između ta dva grada danas se putuje 37 minuta manje. No, kad je riječ o putovanju iz Zagreba do Koprivnice, prije 30 godina ta se relacija vlakom prevaljivala za sat i 6 minuta. Najbrži vlak HŽ-a danas na toj relaciji vozi sat i 7 minuta. Dakle, za 30 godina HŽ na toj ravničarskoj pruzi nije uspio skratiti putovanje, štoviše, ono je duže za jednu minutu nego što je bilo prije tri desetljeća.

Pomaci na relaciji Zagreb-Split

Putovanje vlakom iz Zagreba u Split (423 kilometra) danas je osjetno kraće nego što je bilo prije 30 godina. Nekadašnji vlak Maestral koji je prometovao od Splita do Zagreba (i nastavljao za Budimpeštu) vozio je 8 sati i 23 minute. Danas, IC vlakovi iz Splita u Zagreb stižu između 6 sati i 2 minute i 6 sati i 19 minuta, dok brzi voze ponešto brže od onih iz 1987. – 7 sati i 43 minute, što je ipak za 40 minuta manje. Usporedbe radi, putovanje vlakom na nešto većoj udaljenosti u Njemačkoj, na liniji Berlin – München (505 kilometara) traje samo 4 sata.

Od Zagreba do Karlovca brzim vlakom prije 30 godina putovalo se 42 minute, a danas treba od 38 do 40 minuta, ovisno o vremenu polaska. IC vlakovi na toj relaciji (prema Splitu) voze od 34 do 36 minuta. Na pruzi Zagreb – Križevci godine 1987. brzi vlakovi vozili su 46 minuta, danas 30 godina kasnije istu razdaljinu brzi vlakovi prevaljuju, ovisno o vremenu polaska, između 45 i 48 minuta. Kada bude završena pruga Dugo Selo – Križevci, koja je počela prošle godine, putovanje do Zagreba trebalo bi trajati oko pola sata.

Na nekim se prugama trajanje puta ipak prepolovilo

Prema redu vožnje koji je na snazi bio od svibnja do listopada davne 1940. (a koji se, u obimnoj zbirci redova vožnje čuva u Hrvatskom željezničkom muzeju u Zagrebu) vidljivo je da je prije 77 godina vlak iz Osijeka do Vinkovaca (udaljenost 34 kilometra) vozio 56 minuta. Danas, gotovo osam desetljeća kasnije na toj željezničkoj trasi – obnovljenoj nakon Domovinskog rata -vlakovi voze 42 minute, odnosno samo 14 minuta kraće. Ta je pruga, inače, projektirana za brzinu vlakova do 120 kilometara na sat, no zbog sigurnosnih razloga vlakovi voze tek 80-ak km na sat.

Ipak, ne može se reći da se na nekim prugama trajanje vožnje nije prepolovilo. U Redu vožnje željeznica, riječne i zračne plovidbe, autobusnog prometa i važnijih inozemnih veza Kraljevine Jugoslavije, tiskanom u svibnju 1936. (dakle prije 81 godinu), saznajemo primjerice da se iz Pleternice u obližnju Veliku (udaljenost 25 kilometara) putničkim vlakom putovalo sat i jednu minutu. Danas, 81 godinu kasnije na toj kratkoj relaciji, putnički vlak više je nego dvostruko brže: stiže za 32 minute. No, ipak, da bi se prešlotih 25 kilometara, željeznicom treba više od pola sata. Nije naravno za usporedbu, no jedan od najbržih vlakova na svijetu, onaj u Kini (može voziti 430 kilometara na sat), koji povezuje Šangaj s tamošnjim 30 kilometara udaljenom međunarodnom zračnom lukom Pudong, tu razdaljinu pređe za samo 7 minuta.

Službeni vozni red iz 1940. godineHŽM

Prosječna brzina mizernih 46 km na sat

Iz voznog reda željeznica u Austrougarskoj monarhiji, koji je važio 1902. godine, vidljivo je da se dijelom slavonsko-podravske željeznice od Našica do Slatine parnjačom putovalo jedan sat i 55 minuta, a danas, 115 godina kasnije putnički vlak Hvarskih željeznica s lokomotivom na dizel pogon, tu razdaljinu od 45 kilometara prelazi za 54 minute. Bilo je potrebno cijelo stoljeće da se ta brzina udvostruči.

Prosječna brzina vlakova u Hrvatskoj danas je mizernih 46 kilometara na sat (teretni promet upola je sporiji) i slaba je utjeha što su vlakovi u Srbiji još sporiji – voze tek prosječnom brzinom od 42 kilometara na sat. A utjeha ne može biti ni što su željeznice u Sloveniji za 105 godina brzinu kretanja tamošnjih vlakova uspjele povećati za samo 14 kilometara na sat.

Drago Hedl
Istraživački novinar
196 članaka Više o autoru