Velika analiza: Može li lukavi djedica koji je SAD-u podvalio mit o svom ljevičarenju ugroziti Hillary Clinton?
Bernie Sanders zapravo je uhljeb koji 35 godina živi od proračuna
Kada je 75-godišnji Bernie Sanders u utorak uništio Hillary Clinton na demokratskim predsjedničkim predizborima u maloj, ali katkad signifikantno važnoj državi New Hampshire (Sanders je pobijedio s više od dvadeset bodova razlike), cijeli se svijet raspisao o njegovu trijumfu kao o još jednom dokazu da birači više ne žele trpjeti političare iz establišmenta i da je svuda u svijetu, pa tako i u Sjedinjenim Državama, vrijeme za treći put, koji se kod nas materijalizirao u Mostu.
Retorika o antiestablišmenskom povijesnom trenutku još se više pojačala pobjedom Donalda Trumpa na republikanskim predziborima u New Hampshireu. Ta je retorika, međutim, posljedica dobre propagande koja je stvorila niz pogrešnih percepcija.
Tko je Bernie Sanders?
Bernie Sanaders sve je drugo samo ne autentični borac protiv političkog establišmenta. Dapače, Sanders je profesionalni političar i istaknuti pripadnik američke političke elite, samo što se u pojedinim postupcima i stavovima razlikuje od američkog političkog mainstreama.
Bernie Sanders bio je, dakle, u tri mandata, gradonačelnik Burlingtona, najmnogoljudnijeg grada u državi Vermont. Zatim je šesnaest godina obavljao dužnost vermontskog kongresmena da bi 2006. godine postao senator. Senatorsku je poziciju obranio 2012. godine.
Bernie Sanders, navodni borac protiv političkog establišmenta, posljednjih je 35 godina svog života proveo u političkoj eliti, zarađujući iz državnih ili lokalnih proračuna. Sanders je profesionalni političar dulje (i više) nego Hillary Clinton, njegova protukandidatkinja za demokratsku predsjedničku nominaciju.
Rođen je 1941. godine u Brooklynu, u obitelji židovskih iseljenika iz Poljske i Rusije. Političke znanosti diplomirao je 1964. godine u Chicagu.
Već početkom šezdesetih uključio se u političke prosvjede za prava crnaca pa je, među ostalim, sudjelovao i u famoznom maršu na Washington kad je dr. Martin Luther King izgovorio danas legendarnu rečenicu – “I have a dream…”. Početkom osamdesetih Sanders se kandidirao za gradonačelnika Burlingtona, kao neovisni kandidat.
Kao neovisni kandidat postao je i kongresmen, pa zatim i senator. Demokratskoj se stranci pridružio tek 2015. godine, kada je shvatio da kao neovisni političar neće imati nikakve šanse na predsjedničkim izborima.
Kompromitirati Hillary Clinton
Sandersova strategija u demokratskom predizbornom procesu savršeno je jasna. Njegova kampanja želi kompromitirati Hillary Clinton kao eksponenticu velikog kapitala.
Jedna od glavnih zamjerki koje se stalno upućuju gospođi Clinton, odnosi se na niz govora što ih je održala na poziv velikih tvrtki s Wall Streeta, uključujući i ozloglašeni Goldman Sachs od kojeg je, za samo tri predavanja, inkasirala oko 650 tisuća dolara.
Hillary Clinton tvrdi kako ju je Goldman Sachs zvao da njegovim menadžerima i klijentima izloži svoje poglede o geopolitičkim pitanjima te da njezini financijski aranžmani s Wall Streetom nemaju nikakve veze s njezinim političkim stajalištima.
Problem Hillary Clinton u ovoj fazi predsjedničke kampanje nije, dakle, činjenica da je velik dio državnih poslova obavljala preko privatne e-mail adrese (na tome inzistiraju uglavnom republikanci, što bi se, znači, moglo pokazati važnim bude li gospođa Rodham Clinton izabrana za demokratsku predsjedničku kandidatkinju), nego njezin odnos s “milijarderima.”
Sandersova je poruka posve jednoznačna; Amerika živi u strašnoj socijalnoj nepravdi. Hajmo to odmah promijeniti. Ja jamčim promjenu!
“Milijarderi” su, naime, ključna riječ Sandersove predsjedničke kampanje na kojoj je taj stari gospodin, koji je, dakle, prema terminologiji većine hrvatskih portala, zadnju trećinu stoljeća proveo kao uhljeb, stekao golemu popularnost među mladim demokratskim biračima.
Sandersova je poruka posve jednoznačna; Amerika živi u strašnoj socijalnoj nepravdi. Hajmo to odmah promijeniti. Ja jamčim promjenu!
I birači mu zasad vjeruju, premda bi se u samo malo zahtjevnijoj analizi moralo postaviti pitanje što je to Sanders u svojih 35 godina političkog života zaista učinio da bi spriječio milijardere da vladaju. Ovo se pitanje osobito odnosi na njegov kongresni i senatorski staž.
Skandinavski sustavi
Jedinu čvršću točku, na kojoj se može graditi Sandersova vjerodostojnost, čine njegovi kontinuirani napadi na Alana Greenspana, dugogodišnjeg šefa Federalnih rezervi (američke narodne banke), kojeg je Sanders još 2003. godine, punu petoljetku prije početka Velike krize, prozvao zbog dubinske korupcije i nadolazeće financijske katastrofe.
Činjenica jest da je Alan Greenspan odobravao maksimalnu liberalizaciju poslovanja na Wall Streetu te da se suprotstavljao nadzoru velikih banaka i osiguravajućih kompanija koje su od trgovanja famoznim derivatima (derivati su se, vrlo pojednostavljeno rečeno, svodili na riskantne hipoteke) razvile iznimno profitabilan biznis koji je prije osam godina završio potpunom katastrofom i koji se danas, uglavnom, smatra golemom bankarskom prijevarom.
No, osim antagonizma prema Wall Streetu, što se sada čini dovoljno popularnim, u Sandersovoj političarskoj biografiji zaista nema dovoljno elemenata da bi se tog čovjeka moglo smatrati bilo kakvim stvarnim političkim pobunjenikom.
U pobjedničkoj izbornoj noći u New Hampshireu Sanders se zahvalio svim svojim darovateljima, pa je zamolio za još nešto malih donacija. Samo te noći na račun njegove kampanje sjelo je oko šest i pol milijuna dolara!
Može se, doduše, reći kako se Sanders suprotstavljao Bushevu napadu na Irak, ali se s druge strane mora konstatirati da Sanders jest potpisao niz represivnih aktova Bushove vlade poslije 11. rujna 2001. godine.
U čemu je, znači, privlačnost tog političara, koji se naziva demokratskim socijalistom (njegovi su politički uzori, zapravo, skandinavski socijaldemokratski sustavi) i koji je uspio dovesti u pitanje donedavno nespornu predsjedničku kandidaturu Hillary Clinton. Čini se da se ovdje ne radi o očiglednoj politici i ideologiji, pa čak ni o mržnji prema bankarima i drugim financijašima, nego o internetu.
Premda je Bernie Sanders uvjerljivo najstariji američki predsjednički kandidat, on uvjerljivo najuspješnije koristi internet. U pobjedničkoj izbornoj noći u New Hampshireu Sanders se zahvalio svim svojim darovateljima, pa je zamolio za još nešto malih donacija. Samo te noći na račun njegove kampanje sjelo je oko šest i pol milijuna dolara!
Isključivo od malih donatora, koji su toliko fanatizirano uplaćivali tri, pet, sedam, dvadeset ili pedeset dolara da se sustav obrade donacija u Sandersovu stožeru u jednom trenutku srušio. Bernie Sanders samo je do kraja 2015. godine skupio 54 milijuna dolara od malih donatora, što čini oko 60 posto budžeta njegove kampanje. Tome treba dodati ovih šest milijuna, poslije pobjede u New Hampshireu.
Hillary Clinton uspjela je, pak, od malih donatora prikupiti svega šesnaest posto svog izbornog proračuna. I sada, s interneta i s računa, dolazimo na čistu ideologiju. Sandersova je kampanja usmjerena prema “malim” Amerikancima, koji žele promjene.
Masovni narodni pokret putem interneta
Njegovu kampanju financiraju mali, ne odveć bogati Amerikanci, koji kroz svaki uloženi dolar dobivaju dojam da aktivno sudjeluju u političkom životu, da svojim novcem plaćaju za promjene koje će se navodno dogoditi. Bernie Sanders, putem interneta, osnovao je masovni narodni pokret koji sada broji milijune i milijune prilično fanatiziranih ljudi, koji su uvjereni da svojom malom donacijom mijenjaju Sjedinjene Države.
Bernie Sanders postao je heroj američke radničke i srednje klase. Na kraju jednog od njegovih mitinga skandiralo se: “27 dollars!”
Sanders je, zapravo, u maniri Arla Guthriea i Brucea Springsteena, Ameriku vratio siromašnim i nebogatim Amerikancima, čije je male donacije pretvorio u svoje najjače oružje. Dok Hillary Clinton i sve druge predsjedničke kandidate financiraju veliki donatori ili se oni sami, poput Donalda Trumpa, financiraju iz svojih milijarderskih poslova, Bernie Sanders postao je heroj američke radničke i srednje klase. Na kraju jednog od njegovih mitinga skandiralo se: “27 dollars!”
Dvadeset i sedam dolara je, naime, prosječni iznos donacije za Sandersovu kampanju. Sanders je, kroz male donacije, Amerikancima pokušao vratiti osjećaj da je ovo njihova zemlja, da je ovo njihova politika i da će se kandidat kojeg oni plaćaju, malim donacijama od svojih nevelikih plaća, pobrinuti za njihovo osobno dostojanstvo i za njihov socijalno-ekonomski prosperitet jednom kada postane predsjednik.
Bernie Sanders uspio je, zapravo, uvjeriti Amerikance da svaki američki građanin ponovno uvelike utječe na sudbinu svoje zemlje. U suvremenoj američkoj povijesti to je dosad uspjelo jedino Franklinu Delanu Rooseveltu, Johnu Kennedyju i Baracku Obami.
Raspodjela moći
Misterij Sandersova uspjeha nije, dakle, u otporu Wall Streetu, niti u lažnom političkom antielitizmu; misterij Sandersova uspjeha jest u stvaranju dojma o drukčijoj raspodjeli moći u realnoj politici na koju se (raspodjelu) može utjecati s prilogom od samo 27 dolara.
Radi se, valjda o najsavršenijoj političko-internetskoj manipulaciji koju smo dosad vidjeli bilo gdje u svijetu, a koju je velikim dijelom osmislio bivši marinac, 39-godišnji Tim Tagaris, vehementni liberal, koji je sudjelovao u nekim prethodnim demokratskim kampanjama.
Bernie Sanders, sada se to čini očiglednim, šampion je vještog korištenja interneta, a ne stvarne bitke protiv političkog esablišmenta: on koristi internet kako bi stvorio masovni privid o bitki protiv establišmenta
Ale Rabin Hawt, demokrat koji je prije desetak godina prvi put surađivao s Tagarisom, ovako opisuje dosadašnji učinak Sandersove internetske kampanje: “Prikupljanje novca putem interneta svodi se na pronalaženje potencijalne energije i na njeno pretvaranje u konkretnu, kinetičku energiju. Nitko to ne radi bolje od Bernieja Sandersa. A Tagaris i njegov tim u tom su procesu maksimalizirali sve Sandersove prednosti. Njihovi su e-mailovi superiorni. Oni su doista ušli u psihologiju malog donatora. Oni su ljude uvjerili da se Bernie bori protiv establišmenta i da njihovih dvadesetak dolara igra veliku ulogu u toj borbi.”
Bernie Sanders, sada se to čini očiglednim, šampion je vještog korištenja interneta, a ne stvarne bitke protiv političkog esablišmenta: on koristi internet kako bi stvorio masovni privid o bitki protiv establišmenta i kako bi američke građane uvjerio da im je vratio političku moć. I zasad sve to sjajno funkcionira.
Kratkotrajna akcija
Međutim, Sanders je i dalje, u usporedbi s Hillary Clinton, drugorazredni kandidat. Ne samo zato što izbori u New Hampshireu nisu osobito točan pokazatelj kasnijih događaja: Obama je, primjerice, 2008. godine ondje izgubio baš od Hillary, da bi je kasnije uvjerljivo porazio. Veći je Sandersov problem što njegove političke poruke odjekuju uglavnom među bijelcima.
Crni i latinoamerički demokratski birači, koji su dosad redovito glasovali za Baracka Obamu, vrlo snažno podržavaju Hillary Clinton i ne žele čuti za Bernieja Sandersa, bez obzira na njegovo uzorno sudjelovanje u bitkama za crnačka prava u Sjedinjenim Državama. A vrlo je teško dobiti demokratsku nominaciju bez potpore crnačke zajednice.
Drugo, Demokratska stranka na kraju će odlučivati po samo jednom kriteriju: tko ima više šanse da pobijedi republikanskog kandidata i da zadrži Bijelu kuću pod demokratskom kontrolom u sljedeće četiri godine. Clinton je tu mnogo uvjerljivija od Sandersa.
Stoga se može pretpostaviti kako će se u sljedećih pola godine Sandersov uspješni ulazak u predsjedničku kampanju na kraju ipak svesti na kratkotrajnu i spektakularnu političku akciju koja se, prije svega, oslanjala na masovno nezadovoljstvo američkih građana političkim i socijalnim stanjem u zemlji, ali koja nije mogla postići najviši domet.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 13. veljače 2016.