Telegram komentar: Vijeće za suradnju HDZ-a i Mosta vjerna je replika kadrovske komisije SKH
Ovo političko tijelo je replika Izvršnog vijeća iz vremena komunizma
Mislim da bi svi koji su ovlašteni donositi odluke o budućnosti Hrvatske trebali poći od činjenice da u našoj zemlji živi onoliko stanovnika koliko ih ima u četvrti nekog većeg svjetskoga grada.
Relativno velika površina, neprocjenjiva biološka raznolikost i duga linija obale trebali bi biti očita prednost, odnosno resurs na temelju kojega bi Hrvatska mogla imati komparativnu prednost u odnosu prema gradovima koji su površinom manji, a brojem stanovnika znatno veći od nje. Razumnije bi bilo uspoređivati se s gradovima nego s velikim državama.
Ako bi ljudi odgovorni za upravljanje Hrvatskom prihvatili takav pristup, lakše bi dolazili do rješenja za probleme s kojima se susreću. Takav pristup podrazumijevao bi i spremnost odricanja od nekih atributa vlasti kao što je nepotrebno veliko osiguranje i paradiranje u koloni policijskih automobila s rotirajućim svjetlima, ali i pragmatičan pristup problemima lišen nepotrebnog ideologiziranja.
Stanje u resorima
No, čini se da je većina ministara – a ni premijer se znatno ne razlikuje – impresionirana činjenicom da su imenovani na tako važne dužnosti i da im je potrebno znatno vrijeme za upoznavanje sa stanjem u njihovim resorima. Neki kao da zamišljaju da s njima počinje potpuno novo razdoblje kakvo nastaje nakon revolucionarne promjene ili trenutkom osnivanja nove države.
Impresionirani važnošću dužnosti za koje se nisu pripremali oni će se pozivati na gotovo metafizički nedokučive probleme svojih resora u skladu s elaboratima koje će im stručne službe njihovih ministarstava servirati ponajprije stoga da bi dokazale kako se bez njih ništa ne može učiniti.
Promatranjem prvih posrtaja nove Vlade može se steći dojam da se ideja o imenovanju navodnih stručnjaka na ministarska mjesta zasad nije pokazala osobito opravdanom. Ponajprije stoga što se ti stručnjaci, čini se, nisu pripremali za preuzimanje ministarskih poslova. Da su u prethodnom mandatu bili zastupnici i da su sustavno nadzirali rad Vlade, u trenutku preuzimanja dužnosti imali bi jasnu sliku o tome što u kojem resoru treba žurno napraviti.
Sudjelovanje u radu stranačkih savjetodavnih tijela također je neki vid političke prakse, iskustvo razmjene informacija, mišljenja i zamisli o mogućem optimalnom uređenju funkcioniranja državne uprave. Smisao postojanja takozvanih vlada u sjeni je upravo u tome da opozicijske stranke u trenutku promjene vlasti budu spremne odmah otpočeti s provedbom politike za koju su se zauzimale.
Isto tako, sudjelovanje u radu stranačkih tijela i savjetodavnih vijeća omogućuje stjecanje uvida u kadrovske resurse.
Sporo kadroviranje
Temeljem takvoga iskustva novi bi ministri trebali biti sposobni u najkraćem mogućem roku imenovati ljude od povjerenja na mjesta na koje se dolazi političkim imenovanjem.
Razumljivo je da tako imenovani kadrovi iz prethodne vladajuće garniture odlaze zajedno sa svojim prethodnim šefovima, a novi šefovi imenuju svoje najbliže suradnike. Sadašnji model predviđa da će ministrima biti ponuđeni kandidati koje oni možda ni ne poznaju. Onim ministrima koji su imenovani kao stručnjaci bit će ponuđeni stranački kandidati za zamjenike i pomoćnike o kojima oni nerijetko neće imati nikakvih prethodnih spoznaja.
Prava blamaža kakva se dogodila s kratkotrajnim ministrom Crnojom mogla bi se dogoditi s još pokojim državnim dužnosnikom niže razine. Ako je ministrima povjereno upravljanje resorima i trošenje proračunskih sredstava, trebalo bi im biti omogućeno i to da sami biraju svoje najbliže suradnike koji spadaju u kategoriju politički imenovanih osoba.
Organizacijska struktura u kojoj će međustranačka kadrovska komisija određivati zamjenike i pomoćnike mogla bi znatno otežati funkcioniranje vlasti. Ona bi mogla rezultirati time da se ministri ne osjećaju potpuno odgovornim za svoje resore
Teško funkcioniranje
No, kako je i premijer postavljen u situaciju da mu drugi određuju ministre, tako će i ministrima međustranačka kadrovska komisija određivati zamjenike i pomoćnike. Takva organizacijska struktura mogla bi znatno otežati funkcioniranje sustava vlasti.
Na primjeru ministra Crnoje pokazalo se da premijer, zapravo, nema potrebnu autonomiju ni za promptno rješavanje tako notornog slučaja političke blamaže i javne sramote. Ako zamjenici i pomoćnici koje će ministrima predložiti kadrovska komisija ne budu dobro obavljali svoj posao, ministri će za njihovo razrješenje morati tražiti blagoslov iste te komisije.
Činjenica da je u Crnojinu slučaju za rješavanje tako eklatantnog primjera političke pogreške bilo potrebno višednevno natezanje političkih partnera, daje naslutiti da bi se slične situacije mogle ponoviti i ubuduće ako se pokaže da neki od novih zamjenika i pomoćnika nisu osobe prikladne za obavljanje povjerenih im poslova.
Druga moguća predvidljiva negativna posljedica takvog načina kadroviranja može rezultirati time da se ministri ne osjećaju u potpunosti odgovornima za funkcioniranje svojih resora i da odgovornost za loše rezultate u određenim sektorima prebace na kadrovsku komisiju koje im je nametnula osobe zadužene za te sektore.
Zbog tako postavljene uloge Vlade – koja je zapravo replika Izvršnog vijeća iz vremena komunizma kad su ministri odgovarali partijskoj nomenklaturi, a ne Saboru i građanima – zasad se čini da je kadroviranje i rješavanje rutinskih organizacijskih pitanja jedino čime se nova vlast bavi. Kao da ni on dosad nije živio u Hrvatskoj, ministar Butković najavljuje da bi uvođenje vinjeta kao načina naplate cestarine na autocestama moglo biti rješenje dobro za građane.
O tome postoje elaborati, vodile su se rasprave i jasno je da je sindikat zaposlenih u Hrvatskim autocestama glavna prepreka za uvođenje vinjeta. Ministar bi trebao imati jasne odgovore na to koje su pretpostavke i koje posljedice uvođenja vinjeta kako za broj zaposlenih na poslovima naplate cestarine tako i za građane te za financijsku konsolidaciju HAC-a. Štoviše, postojanje jasnih ideja o tome kako riješiti taj i druge probleme u resoru trebao je biti ključni preduvjet za imenovanje na tu dužnost.
Crkveni demijurzi
S obzirom na to da svi pokazatelji potvrđuju tvrdnje predstavnika bivše vlasti da je Hrvatska pod njihovim vodstvom izašla iz recesije i da su ključni gospodarski pokazatelji pozitivni, nova bi se Vlada nakon upoznavanja sa stanjem u resorima mogla naći u situaciji da njeni uvidi budu u znatnom raskoraku s predodžbama i očekivanjima njenih nalogodavaca koji sebe zamišljaju kao mesije u pohodu protiv nepostojećih komunističkih vjetrenjača.
Vrlo brzo bi se moglo pokazati u kojoj su mjeri crkveni demijurzi iza scene utjecali na stvaranje lažne predodžbe o tome da je Hrvatska u nedavnoj prošlosti bila samo komunistička diktatura sovjetskog tipa i da baš sve što je u tom razdoblju ostvareno – a to je relativno liberalna građanska svijest, prihodi i potrošačke i kulturne navike europskog srednjeg sloja i društvena ravnopravnost muškaraca i žena – treba u potpunosti zatrti.
Tragedija Hrvatske je u tome što njene trenutačno ključne političke osobe, predsjednica Republike i prvi potpredsjednik Vlade, žele ukinuti ono što je Hrvatsku u prošlosti povezivalo sa slobodnim svijetom i u ime neokonzervativne revolucije tretirati cijelu državu i društvo kao demokratski potpuno nezrele i nespremne da se bez čvrstog vodstva Crkve i ideoloških dušebrižnika iza scene suoče s izazovima suvremenog svijeta.
Građanima ostaje da se nadaju da će stručna savjest stručnjaka u Vladi nadvladati konformizam i da oni neće dopustiti da se, zbog ideoloških apetita Tomislava Karamarka i njegovih mentora, uništi i ono što je u prošlosti bilo dobro. Nažalost, dosadašnje kratkotrajno i nespretno funkcioniranje Vlade ne pruža baš uvjerljivu osnovu za takva očekivanja.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 06. veljače 2016.