Vjerski rat u Vatikanu: Kako su radikalni kardinali napali Papu
Telegram procjenjuje moguće ishode sukoba dva snažna krila u Crkvi
Na kraju maratonskih rasprava klera posvećenih obiteljskim pitanjima, 270 biskupa, kardinala i prelata na Biskupskoj sinodi Katoličke crkve ublažilo je jučer stajalište prema razvedenima, ali je usprkos pozivima izostala spremnost za mekši stav prema homoseksualcima. U svom govoru na kraju Biskupske sinode, Papa Franjo, koji od svog izbora 2013. ističe da bi Crkva s 1,2 milijarde sljedbenika trebala biti otvorenija za promjenu, ponovo je ukorio biskupe, a kako izgleda posebice ultrakonzervativce, poručivši da bi se poglavari Crkve s teškim pitanjima koja predstavljaju izazov i ugrožavaju obitelj trebali “odvažno suočiti, bez zakapanja glave u pijesak”. Iako je zagovaranje umjerenije i inkluzivnije retorike u završnom dokumentu vidljivo, agencije ocjenjuju da se ne radi o trijumfu napredne struje u Crkvi.
Upućeni Telegramov analitičar u tekstu objavljenom uoči početka Sinode procjenuje moguće ishode strateškog sukoba dva snažna krila u vrhu crkve: prelata oko pape Bergoglija i njegovih protivnika koji tvrde da je pretjerao s reformama te mu žele javno pokazati za trajanja Sinode o obitelji da, unutar Vatikana, ali i šire, postoji snažna opozicija koja ga uopće neće slušati.
Na redovitom dnevnom brifingu za novinare, u četvrtak, 22. listopada, kardinal Oswaldo Gracias izvijestio je da se pitanje primanja pričesti za rastavljene i zatim civilno ponovno vjenčane katolike mora dalje istraživati, te kako je moguće da se to pitanje uvrsti u završni dokument Sinode o obitelji, što će ga biskupi u nedjelju uručiti papi Franji.
Primanje pričesti za ponovno vjenčane rastavljenike središnje je mjesto najtežeg sukoba u Katoličkoj crkvi unatrag više desetljeća, barem od Drugog vatikanskog koncila, održanog početkom šezdesetih godina.
Ono je toliko značajno zato što se ne radi samo o još jednom od procesa liberalizacije, što ih je pokrenuo argentinski Papa, nego o pitanju same vjere; o doktrinarnom pitanju najvišeg ranga, koje sa sobom, u krajnjoj konzekvenci, može povući i pitanje teološke redefinicije braka.
Sinoda o obitelji, koja je počela 4. listopada i koja danas (u nedjelju, 25. listopada) završava u Rimu, prema mišljenju mnogih, osobito konzervativnih svećenika i zauzetih laika, ali i upućenih crkvenih promatrača, organizirana je prije svega zbog pokretanja tog pitanja.
Sinoda o obitelji
Sinoda o obitelji četrnaesta je redovita Biskupska sinoda. Lani je održana manja, treća izvanredna Biskupska sinoda, također o obitelji, s ciljem pripreme ovogodišnje redovite Sinode.
Posljednja redovita Biskupska sinoda o obitelji bila je još davne 1980. godine, za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. U završnom dokumentu te Sinode decidirano se kaže, u skladu s doslovno tisućljetnom doktrinom, kako ponovno vjenčani rastavljenici ne smiju primati pričest.
Kada su kardinala Graciasa novinari upozorili na tu tvrdnju, on je odgovorio kako taj dokument Ivana Pavla II. ipak dopušta mogućnost iznimaka, s obzirom na pojedinačne situacije, ali je naglasio da među biskupima i kardinalima postoje različita mišljenja o pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane katolike.
Oswaldo Gracias, kardinal iz New Delhija, hijerarhijski najviše rangirani azijski katolički svećenik, spada među liberale bliske papi Franji.
Gracias, kojeg je Franjo imenovao članom grupe od osam kardinala, njegovih osobnih savjetnika za upravljanje Crkvom, najširoj je svjetskoj javnosti postao poznat kada je ustao u obranu prava homoseksualaca u Indiji, gdje su vlasti formalno zabranile homoseksualizam. Gracias je snažno osudio takav indijski zakon, naglašavajući kako Katolička crkva nikada nije kriminalizirala homoseksualce.
Liberali ostali u manjini
No, čini se da je ovogodišnja Sinoda pokazala kako su Franjini liberali ostali u manjini, i kako Papa, koji se svakako zalaže za pravo na pričest ponovno vjenčanim rastavljenicima, nije kadar nametnuti svoju volju većini katoličkih biskupa.
Očigledno je, dapače, da među kardinalima i biskupima traje žestoki, globalni sukob o toj Papinoj inicijativi, pa se sam tijek Sinode pretvorio u neobično uzbudljivu političku konvenciju, čiji sudionici, suprotno uobičajenim pravilima ponašanja unutar Katoličke crkve, koriste javnost kako bi postigli ili kompromitirali određene ciljeve.
Dogmatsko-politički krimić u Vatikanu počeo je dan prije same Sinode, 3. listopada, kada je poljski svećenik Krysztof Charamza javno priznao svoju dugogodišnju homoseksualnu orijentaciju.
Sablazan je bila tim veća što je Charamza prošlih desetak godina proveo u Vatikanu, baveći se poučavanjem i obranom katoličkih dogmi.
Težak udarac Papi?
Charamza su, prirodno, odmah razriješili svih dužnosti (ovih je dana morao napustiti svećeništvo), a u medijima su se pojavile dvije škole interpretacije njegova razotkrivanja, baš dan uoči početka Sinode o obitelji.
Neki promatrači smatraju kako je Charamza nanio težak udarac papi Franji, jer je kompromitirao njegovu ideju blagog i tolerantnog odnosa Crkve prema homoseksualcima, ali i ostalim seksualnim i obiteljskim pitanjima, dok drugi smatraju da je poljski gay svećenik zapravo pokušao pomoći Papi, jer se poslije njegova priznanja svaka nova rasprava o liberalizaciji doima neradikalnom, gotovo benignom.
U svakom slučaju, četrnaesta Biskupska sinoda, posvećena obitelji, zauvijek će ostati zapamćena po homoseksualnom razotkrivanju visoko rangiranog vatikanskog svećenika, što, samo po sebi, predstavlja znak vremena.
A zatim je došlo pismo.
Pismo 13 kardinala
U ponedjeljak, 5.listopada, australski kardinal George Pell uručio je Svetom Ocu pismo trinaest kardinala, koji prosvjeduju zbog načina rada Sinode, kojim se, navodno, prejudiciraju određena rješenja.
Zapravo, radilo se o dosad najoštrijoj kritici Papina liberalnog stava prema rigidnom crkvenom shvaćanju obiteljskih vrijednosti.
Tim je pismom grupa kardinala zapravo poručila Papi da ne kani dopustiti pretvaranje Sinode o obitelji u poligon za promjenu katoličkih doktrina o obitelji.
Pismo je snažno odjeknulo u cijelom svijetu, osobito katoličkom i kršćanskom, zbog barem dva razloga.
Prvo, krajnje je neuobičajeno da se takvi, interni dokumenti, baš odmah, u realnom vremenu, pojave u javnosti.
A kardinalsko pismo Papi odmah su objavili prvo vatikanski i talijanski, a zatim i brojni svjetski mediji.
It’s a victory for the status quo but all is not yet lost for Francis https://t.co/X6epYuR0U2
— The Guardian (@guardian) October 25, 2015
Kako je tajno pismo postalo javno
Stoga se, logično, postavilo pitanje tko je jedno takvo, interno, gotovo tajno pismo, žurno učinio javnim.
Crkveni komentatori The New York Timesa smatraju da su to napravili bliski Papini suradnici, kako bi oslabili položaj potpisnika, koji su, eto, ustali protiv Svetog Oca.
Takva je interpretacija logična, što potvrđuje i činjenica da su neki od kardinala kasnije povukli svoj potpis, tvrdeći da je pismo koje je uručeno Papi tek radna verzija teksta o kojem su oni samo raspravljali.
Drugo, iznimno je važno što je papi Franji pismo odnio baš kardinal Pell.
Kakve su sve spletke na Sinodi kazuje i komentar u Osservatore Romanu da u glasine o Papinom karcinomu izmišljene kako bi ga se oslabilo prije glasovanja
George Pell, naime, jedan je od najtvrđih konzervativaca u cijeloj vatikanskoj hijerarhiji, poznat po tezi da u Crkvi nikada nije bilo masovne pedofilije, niti njenog sustavnog zataškavanja.
Tvrdnjom da se u Katoličkoj crkvi djeca nisu seksualno zlostavljala, niti je Crkva prikrivala to zlostavljanje, nadbiskup Pell svrstao se među osobito žestoke opozicionare papi Franji, koji od početka svog mandata stalno i svugdje moli za oprost zbog uistinu strašnih seksualnih zločina protiv djece, što su ih širom svijeta činili brojni katolički svećenici.
Izbor Georgea Pella, kao uručitelja prosvjednog pisma o Sinodi, govori da su kardinali potpisnici, koji nipošto nisu usamljeni u svojim stavovima, odlučili poručiti Papi da unutar Vatikana, ali i u svijetu, postoji snažna svećenička oporba, koja ga, jednostavno neće slušati.
Katoličko poimanje braka
Tako je, primjerice, poslije objavljivanja pobunjeničkog pisma, nigerijski kardinal Francis Arinze (kojeg se svojedobno smatralo kandidatom za Papu), u intervjuu za bostonski Crux, žestoko napao Franjinu nakanu da liberalizira crkveni odnos prema obitelji.
Arinze je kazao kako ni Crkva niti bilo koji čovjek ne mogu mijenjati ono što je odredio Isus, pa se tako ne može mijenjati ni dosadašnje katoličko poimanje braka.
“Onaj tko se razvede, pa se ponovno vjenča čini preljub”, tvrdi ovaj bliski suradnik pape Ivana Pavla II., pozivajući se na Isusove riječi. “A onaj tko čini preljub, ne može pristupiti pričesti.”
Utjecajni afrički kardinal također je napao pokušaj uvođenja načela teritorijalnosti, kada je riječ o određenim obiteljskim pitanjima.
Naime, skupina njemačkih biskupa, pod utjecajem kardinala Waltera Kaspara (svojedobnog suradnika velikog liberalnog teologa Hansa Kunga) predložila je da se o obiteljskim pitanjima odluke donose na razini nacionalnih biskupskih konferencija.
Arinze, kardinal koji ne sudjeluje na Sinodi, ali kojeg se sluša, smatra kako takva teritorijalizacija ne dolazi u obzir, ”jer je potpuno nemoguće da određeni čin negdje bude grijeh, a drugdje ne.”
Pope blasts bishops who "stick their heads in the sand" and hurl stones at sinners https://t.co/XtXajGLwcX pic.twitter.com/AfvJat6kiy
— CNN Religion (@CNNbelief) October 25, 2015
Teritorijalizacija grijeha
I drugi Papini oponenti suprotstavljaju se teritorijalizaciji, jer smatraju da se njome narušava načelo univerzalnosti Katoličke crkve, te da umjesto univerzalnosti Crkve prijeti opasnost osnivanja nacionalnih crkvi.
Naravno, posve je jasno kako je sama zamisao teritorijalizacije, koju je, inače, na svom brifingu u Vatikanu u četvrtak branio liberalni kardinal Gracias, ušla u igru zato da bi se barem negdje, osobito u Europi, promovirala mogućnost pričešćivanja ponovno vjenčanih rastavljenika.
Završni dokument Sinode o obitelji, Relatio Finalis, sadrži nešto više od stotinu stranica.
U subotu će članovi Sinode glasovati o Relatio Finalisu, i to tako da će se o svakom pojedinom odlomku dokumenta posebno izjašnjavati.
Da bi bilo koji odlomak bio usvojen, potrebno je postići dvotrećinsku većinu.
Sedam stotina pisanih primjedbi
O važnosti dokumenta govori činjenica da su redaktori teksta tijekom Sinode dobili više od sedam stotina pisanih primjedbi.
U nedjelju ćemo doznati spominje li se u Relatio Finalisu mogućnost pričešćivanja rastavljenih pa ponovno vjenčanih katolika, bilo na univerzalnoj, ili na teritorijalnoj razini.
Izostane li čak i najava takve mogućnosti iz završnog dokumenta ovogodišnje Sinode posvećene obitelji, bit će to znak prvog teškog poraza Jorgea Bergoglija otkako je 2013. postao papa Franjo: Osservatore Romano smatra i da je i glasina o Papinom tumoru plasirana u medije kako bi se Franju oslabilo uoči glasovanja o Relatio Finalisu.
Još je važnije da bi takva, eventualna odluka Biskupske sinode mogla pokazati kako se Katolička crkva za sada nije kadra mijenjati.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 24. listopada 2015.