Markovina: Vladajućima je posve svejedno što misle javnost i građani
Među građanima je sve raširenija svijest da ni na što ne mogu utjecati
Iako je to već odavno postalo očito, niz zakonskih prijedloga i osjetljivih odluka koji su se naredali u kratkom vremenskom periodu, ne ostavljaju više nikakve dvojbe. Vladajući se u Hrvatskoj ponašaju kao da su im građani i javnost neprijatelji, umjesto suradnici, a u krajnjoj liniji i poslodavci na koje se svi novi zakoni odnose.
Još od Zakona o strateškim investicijama, kojeg je donijela Milanovićeva Vlada i pokušaja donošenja izmjena Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, preko aktualnih najava sadašnje Vlade o novom zakonu o koncesijama, porezu na nekretnine i zakona o lokalnim izborima, imamo istu situaciju.
Vlade ne uvažavaju prijedloge javnosti
Vlade se povuku u tajni laboratorij, tamo u užem krugu ljudi donesu zakonski prijedlog, reda radi i zbog zakonske obaveze daju ga na javnu raspravu, u kojoj ne uvaže nijedan prijedlog javnosti, ili opozicije, izglasaju ga i krenu u primjenu. Ovakav stav se još prije par godina, za vrijeme velike bune akademske zajednice protiv zakonskih izmjena, uobličio u više puta javno izrečenom stavu, kako one na koje se zakon odnosi uopće ne treba konzultirati pri njegovom donošenju, jer su kočničari promjena.
Zanimljivo je kako ovo ne vrijedi jedino u slučaju izrade zakona o braniteljima ili micanja ustaške ploče u Jasenovcu. S obzirom da sve navedeno doista ovako izgleda, jedini način na koji javnost donekle može utjecati na zakonska rješenja je onaj moment u kojem reagira momentalno, nakon puštanja probnih balona u javnosti. No i to se pretvori u farsu, jer onda premijer umiri javnost i kaže da će se primjena poreza ili zakona odgoditi, da bi ga Sabor nenajavljeno usvojio već na sljedećoj sjednici, što se dogodilo na pitanju koncesija.
Raste neartikulirani bijes među građanima
Situacija s kurikularnom reformom je još tragičnija, s obzirom da je Oreškovićeva Vlada nakon masovnih prosvjeda reterirala, da bi Plenkovićeva posve mirno imenovala njezine najžešće protivnike da je provode, uz čvrste najave da ćemo rezultate vidjeti 1. rujna. Od čega, kao što znamo, nije bilo ništa. Drugim riječima, jedino što građanima preostaje je apatija, rezignacija i sve raširenija svijest da ni na što ne mogu utjecati i da se ionako sve odlučuje protiv njihovih interesa.
Takav osjećaj rezultira sve većom apstinencijom na izborima, iz prostog razloga jer ljudi vide da bilo kakav izbor ništa ne mijenja i ni na koji način, osim formalno, ih ne dovodi u središte političkih procesa. Iz takvog se osjećaja dalje širi uvjerenje da su svi političari isti, što pomaže rastu neartikuliranog bijesa i pojavi raznih populističkih pokreta i samoprozvanih mesija, a zapravo ide na ruku vladajućoj paradigmi koja na taj način postaje nesmjenjiva.
Društvu i zemlji je potrebna demokracija
Koga je uostalom danas briga što je u drugom krugu zagrebačkih izbora tek 47 posto građana odlučilo birati između dva ponuđena kandidata, ili što je u drugom krugu u Splitu glasalo tek 37 posto njih, od čega je bilo gotovo 10 posto nevažećih listića. O tom otuđenju građana od politike i predstavničke demokracije nije rečeno ništa, čak ni u novom zakonu o lokalnim izborima koji se priprema.
Stvar je pak vrlo jednostavna. Vlade bi naprosto trebale uključiti kompletnu stručnu i zainteresiranu javnost izravno u proces izrade zakonskih prijedloga, potom bi o svim tim prijedlozima organizirali istinsku javnu raspravu te bi na kraju i uvažili svaki racionalan prijedlog, od koga god da došao.
Na taj način bi se donijeli zakoni kojima bi veći dio građana bio zadovoljan, ne bi predstavljali izvor frustracija, dokinuli bi se razlozi za naelektriziranost u političkom polju i građanima bi se konačno vratila vjera u demokratske procese, što bi povećalo njihovu participaciju u političkom životu zemlje. Drugim riječima, konačno bi se demokratizirali društvo i zemlja, koji vape za takvim razvojem događaja.