Dok birokrati u Pentagonu procjenjuju moguće negativne posljedice od prodaje MQ-1C Grey Eagle bespilotnih letjelica, Ukrajinci dronovima kamikazama, iz kućne radinosti, napadaju kritična postrojenja u pozadini ruskog fronta. Telegram je već pisao o još nerazjašnjenim okolnostima pod kojima gore spremišta goriva i eksplodiraju priručna skladišta streljiva u ruskoj pozadini izvan dometa naoružanja u posjedu vojske Ukrajine.
Objavljeni video napada na rafineriju Novošahtinsk raskrinkao je tajnu. Ukrajinski dron, na relativno maloj visini, prišao je potpuno nebranjenoj rafineriji gdje je uskoro izbio požar. Lokacija napada nalazi se 100 kilometara iza neprijateljskih linija, u Rostovskoj oblasti, do sada izvan borbenih djelovanja. “Home made“ ukrajinski dronovi kamikaze sigurno neće poraziti rusku vojsku.
Ranjivost ruske vojske
Međutim, ovaj kao i napadi prethodnih dana, pokazuju ranjivost kritične infrastrukture na ruskom teritoriju. Ako mali dron koji leti jedva 120 kilometara na sat može zapaliti rafineriju, kakve tek posljedice mogu nastati od upotrebe visoko sofisticirane vojne oprema. Ruska vojska jednostavno nije u stanju efikasno braniti svoja beskrajna prostranstva od napada iz zraka.
Pored toga kako se ruska vojna logistika više približava frontu, u toj mjeri postaje ranjivija. Naime, potreba za ogromnom količinom streljiva i pogonskog goriva, prisiljava ruske logističare na gomilanje ratnog materijala u improviziranim poljskim uvjetima. Bez zaštite, koju pružaju namjenski stacionarni objekti, priručna skladišta idealne su mete za napade i s ubojnim sredstvima manjeg kalibra.
Strah Amerikanaca i sigurnosni rizik
Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država planiralo je Ukrajini prodati četiri naoružana drona MQ-1C Grey Eagle. Međutim, prema izvješću Reutersa, planovi o isporuci dronova naišli su na zabrinutost kod vojne birokracije u slučaju da oprema padne u neprijateljske ruke. Strah je da bi radar i oprema za nadzor na dronovima mogli stvoriti sigurnosni rizik za Sjedinjene Države ako padnu u ruke Rusije.
Gray Eagle, ili Sivi orao, temelji se na bespilotnom zračnom sustavu MQ-1 Predator koji je razvio General Atomics. Može nositi rakete zrak-zemlja AGM-114 Hellfire i vođene bombe GBU-44/B Viper Strike. Raketa zrak-zemlja AGM-114 Hellfire prvotno je razvijena kao protuoklopna raketa za helikopter Ah-64 Apač. Ima domet do 11 kilometara. Na cilj se navodi na dva načina, poluaktivnim laserskim vođenjem ili glavom za aktivno vođenje pomoću milimetarskih radiovalova. Raketa je prilagođena za lansiranje s različitih zrakoplovnih platformi kao i sa zemlje. Koristi razne vrste bojevih glava, zavisno od cilja koji se napada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Planirajuća bomba GBU-44/B Viper Strike je novija generacija naoružanja primarno razvijenog za bespilotne letjelice. Finesa, to jest dolet, ove bombe je jedan naspram deset. S jednog kilometra visine doleti do cilja udaljenog 10 kilometara. Bojevu glavu mase od jednog kilograma, prema cilju vodi satelitski GPS signal. Završni precizni napad ostvaruje pomoću lasera koji ozrači točku udara. Pogađa u krugu od jednog metra.
Pojava bespilotnih letjelica
U posljednja dva desetljeća najveći pomak u zrakoplovstvu napravljen je u području bespilotnih letjelica. Prve bespilotne letjelice domaće proizvodnje bile su amaterski uradak grupe entuzijasta koji je zadovoljio visoke profesionalne zahtjeve za informacijama iza neprijateljskih linija. Sljedeći korak bila je upotreba dronova za korekciju topničke vatre. Čak su korišteni i u propagandne svrhe. Na Vidovdan 28. lipnja 1995. na poligonu Slunj organizirana je parada vojske samoproglašene Republike Srpske Krajine. Pripadnici 280. voda bespilotnih letjelica Glavnog stožera Hrvatske vojske, pod zapovijedanjem Milivoja Hucaljuka, uputili su bespilotnu letjelicu iznad Slunja, te kao dopunu svečanosti, iz zraka ispustili gomilu letaka.
Predatori su tih devedesetih godina, za potrebe CIA-e, s aerodroma na Braču, a kasnije i u Šepurinama, prikupljali operativne podatke s ratišta u Bosni i Hercegovini. Između ostalog, njihove snimke iz zraka otkrile su masovne grobnice u okolini Srebrenice. Kasnije dolazi do njihovog naoružavanja i upotrebe za napade na ciljeve na zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grey Eagle ne može neometano djelovati
Procijenjena cijena MQ-1C Grey Eagle kreće se između četiri do pet milijuna dolara po komadu. Bespilotna letjelica Bayraktar TB2 jeftinija je za gotovo pet puta. Iako sa skromnim taktičko tehničkim karakteristikama, dobrano je prodrmala organizaciju ruske protuzračne obrane. Nakon prvobitnog šoka, protuzračna obrana Vojske Ruske Federacije izvukla je pouke iz bolnih iskustava.
Dronovi velikog raspona krila kao što je Grey Eagle, i pored primjene raznih načina za prikriveni let od neprijateljskih radara, više ne mogu nesmetano djelovati u uvjetima jake protuzračne obrane. Problem je što Rusi ni teoretski ne mogu pokriti svoj zračni prostor PZO sustavima na svim visinama. U Ukrajinu stiže na desetke različitih tipova dronova. Međutim, osnovni problem je količina i njihova integracija s ostalim borbenim sustavima.
U nekoliko navrata ukrajinska vojska demonstrirala je sposobnost zajedničkog djelovanja različitih borbenih sustav po istom objektu. Napad na raketnu krstaricu Moskvu najpoznatiji je primjer. Ipak, to je daleko od pune integracije borbenih sustava. No, kao i kod ostalih vrsta naoružanja, kvantiteta i neprekidnost snabdijevanja još uvijek čini slabu točku ukrajinskog obrambenog sustava. Događalo se da dronovi turskog porijekla Bayraktar TB2, stoje na zemlji zbog nedostatka “pametnog” streljiva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pentagon je saveznicima otežavao i ranije
Hoće li Pentagon odobriti isporuku bespilotnih letjelica MQ-1C Grey Eagle još se ne zna. No, nije prvi put da pentagonska birokracija, zagledana u svoje spise, otežava djelovanje savezničkih snaga. U teškim danima na početku Drugog svjetskog rata Velika Britanija nabavila je u Sjedinjenim Američkim Državama lovačke zrakoplove, legendarne “dvotrupce“, P-38 Lightning.
Međutim, kako bi spriječili da neprijateljska strana dođe u posjed novih tehnologija, Pentagon je proizvođaču Lockheed dozvolio izvoz aviona ali bez turbo-punjača za avionske motore i sustava kontrarotirajućih propelera. Tako očerupan P-38 Lightning bio je gotovo neupotrebljiv. Britanci su otkazali narudžbu. Poslije se ispostavilo da “tajne“ tehnologije nisu uopće bile nepoznanica za njemačke inženjere. Ako da suglasnost za isporuku, Pentagon će vjerojatno očerupati i MQ-1C Grey Eagle namijenjen Ukrajini. Nažalost, Ukrajina nije u situaciji da bira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Dok birokrati u Americi važu hoće li poslati moćne dronove, Ukrajinci Rusima napravili kaos s jednom sklepanom letjelicom
Amerikanci strahuju od pada visokosofisticirane vojne oprema u ruske ruke
Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država planiralo je Ukrajini prodati četiri naoružana drona MQ-1C Grey Eagle. Međutim, prema izvješću Reutersa, planovi o isporuci dronova naišli su na zabrinutost kod vojne birokracije u slučaju da oprema padne u neprijateljske ruke.
Dok birokrati u Pentagonu procjenjuju moguće negativne posljedice od prodaje MQ-1C Grey Eagle bespilotnih letjelica, Ukrajinci dronovima kamikazama, iz kućne radinosti, napadaju kritična postrojenja u pozadini ruskog fronta. Telegram je već pisao o još nerazjašnjenim okolnostima pod kojima gore spremišta goriva i eksplodiraju priručna skladišta streljiva u ruskoj pozadini izvan dometa naoružanja u posjedu vojske Ukrajine.
Objavljeni video napada na rafineriju Novošahtinsk raskrinkao je tajnu. Ukrajinski dron, na relativno maloj visini, prišao je potpuno nebranjenoj rafineriji gdje je uskoro izbio požar. Lokacija napada nalazi se 100 kilometara iza neprijateljskih linija, u Rostovskoj oblasti, do sada izvan borbenih djelovanja. “Home made“ ukrajinski dronovi kamikaze sigurno neće poraziti rusku vojsku.
Ranjivost ruske vojske
Međutim, ovaj kao i napadi prethodnih dana, pokazuju ranjivost kritične infrastrukture na ruskom teritoriju. Ako mali dron koji leti jedva 120 kilometara na sat može zapaliti rafineriju, kakve tek posljedice mogu nastati od upotrebe visoko sofisticirane vojne oprema. Ruska vojska jednostavno nije u stanju efikasno braniti svoja beskrajna prostranstva od napada iz zraka.
Pored toga kako se ruska vojna logistika više približava frontu, u toj mjeri postaje ranjivija. Naime, potreba za ogromnom količinom streljiva i pogonskog goriva, prisiljava ruske logističare na gomilanje ratnog materijala u improviziranim poljskim uvjetima. Bez zaštite, koju pružaju namjenski stacionarni objekti, priručna skladišta idealne su mete za napade i s ubojnim sredstvima manjeg kalibra.
Strah Amerikanaca i sigurnosni rizik
Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država planiralo je Ukrajini prodati četiri naoružana drona MQ-1C Grey Eagle. Međutim, prema izvješću Reutersa, planovi o isporuci dronova naišli su na zabrinutost kod vojne birokracije u slučaju da oprema padne u neprijateljske ruke. Strah je da bi radar i oprema za nadzor na dronovima mogli stvoriti sigurnosni rizik za Sjedinjene Države ako padnu u ruke Rusije.
Gray Eagle, ili Sivi orao, temelji se na bespilotnom zračnom sustavu MQ-1 Predator koji je razvio General Atomics. Može nositi rakete zrak-zemlja AGM-114 Hellfire i vođene bombe GBU-44/B Viper Strike. Raketa zrak-zemlja AGM-114 Hellfire prvotno je razvijena kao protuoklopna raketa za helikopter Ah-64 Apač. Ima domet do 11 kilometara. Na cilj se navodi na dva načina, poluaktivnim laserskim vođenjem ili glavom za aktivno vođenje pomoću milimetarskih radiovalova. Raketa je prilagođena za lansiranje s različitih zrakoplovnih platformi kao i sa zemlje. Koristi razne vrste bojevih glava, zavisno od cilja koji se napada.
Planirajuća bomba GBU-44/B Viper Strike je novija generacija naoružanja primarno razvijenog za bespilotne letjelice. Finesa, to jest dolet, ove bombe je jedan naspram deset. S jednog kilometra visine doleti do cilja udaljenog 10 kilometara. Bojevu glavu mase od jednog kilograma, prema cilju vodi satelitski GPS signal. Završni precizni napad ostvaruje pomoću lasera koji ozrači točku udara. Pogađa u krugu od jednog metra.
Pojava bespilotnih letjelica
U posljednja dva desetljeća najveći pomak u zrakoplovstvu napravljen je u području bespilotnih letjelica. Prve bespilotne letjelice domaće proizvodnje bile su amaterski uradak grupe entuzijasta koji je zadovoljio visoke profesionalne zahtjeve za informacijama iza neprijateljskih linija. Sljedeći korak bila je upotreba dronova za korekciju topničke vatre. Čak su korišteni i u propagandne svrhe. Na Vidovdan 28. lipnja 1995. na poligonu Slunj organizirana je parada vojske samoproglašene Republike Srpske Krajine. Pripadnici 280. voda bespilotnih letjelica Glavnog stožera Hrvatske vojske, pod zapovijedanjem Milivoja Hucaljuka, uputili su bespilotnu letjelicu iznad Slunja, te kao dopunu svečanosti, iz zraka ispustili gomilu letaka.
Predatori su tih devedesetih godina, za potrebe CIA-e, s aerodroma na Braču, a kasnije i u Šepurinama, prikupljali operativne podatke s ratišta u Bosni i Hercegovini. Između ostalog, njihove snimke iz zraka otkrile su masovne grobnice u okolini Srebrenice. Kasnije dolazi do njihovog naoružavanja i upotrebe za napade na ciljeve na zemlji.
Grey Eagle ne može neometano djelovati
Procijenjena cijena MQ-1C Grey Eagle kreće se između četiri do pet milijuna dolara po komadu. Bespilotna letjelica Bayraktar TB2 jeftinija je za gotovo pet puta. Iako sa skromnim taktičko tehničkim karakteristikama, dobrano je prodrmala organizaciju ruske protuzračne obrane. Nakon prvobitnog šoka, protuzračna obrana Vojske Ruske Federacije izvukla je pouke iz bolnih iskustava.
Dronovi velikog raspona krila kao što je Grey Eagle, i pored primjene raznih načina za prikriveni let od neprijateljskih radara, više ne mogu nesmetano djelovati u uvjetima jake protuzračne obrane. Problem je što Rusi ni teoretski ne mogu pokriti svoj zračni prostor PZO sustavima na svim visinama. U Ukrajinu stiže na desetke različitih tipova dronova. Međutim, osnovni problem je količina i njihova integracija s ostalim borbenim sustavima.
U nekoliko navrata ukrajinska vojska demonstrirala je sposobnost zajedničkog djelovanja različitih borbenih sustav po istom objektu. Napad na raketnu krstaricu Moskvu najpoznatiji je primjer. Ipak, to je daleko od pune integracije borbenih sustava. No, kao i kod ostalih vrsta naoružanja, kvantiteta i neprekidnost snabdijevanja još uvijek čini slabu točku ukrajinskog obrambenog sustava. Događalo se da dronovi turskog porijekla Bayraktar TB2, stoje na zemlji zbog nedostatka “pametnog” streljiva.
Pentagon je saveznicima otežavao i ranije
Hoće li Pentagon odobriti isporuku bespilotnih letjelica MQ-1C Grey Eagle još se ne zna. No, nije prvi put da pentagonska birokracija, zagledana u svoje spise, otežava djelovanje savezničkih snaga. U teškim danima na početku Drugog svjetskog rata Velika Britanija nabavila je u Sjedinjenim Američkim Državama lovačke zrakoplove, legendarne “dvotrupce“, P-38 Lightning.
Međutim, kako bi spriječili da neprijateljska strana dođe u posjed novih tehnologija, Pentagon je proizvođaču Lockheed dozvolio izvoz aviona ali bez turbo-punjača za avionske motore i sustava kontrarotirajućih propelera. Tako očerupan P-38 Lightning bio je gotovo neupotrebljiv. Britanci su otkazali narudžbu. Poslije se ispostavilo da “tajne“ tehnologije nisu uopće bile nepoznanica za njemačke inženjere. Ako da suglasnost za isporuku, Pentagon će vjerojatno očerupati i MQ-1C Grey Eagle namijenjen Ukrajini. Nažalost, Ukrajina nije u situaciji da bira.