Vojni analitičar: Ni Rusija, ni SSSR nikad nisu proizvele bombe o kojima priča MORH. Sve dublje se zakopavaju u nelogičnosti
Aviobomba o kakvoj govore u MORH-u napravila bi drugačiji krater, a dijelovi letjelice bi bili posvuda
Tvrdnja ministra obrane Republike Hrvatske da se u izviđačkoj bespilotnoj letjelici Tu-141 nalazila aviobomba vrlo je upitna. Prema izjavama iz MORH-a, to je bila aviobomba ruske proizvodnje, kalibra 120 kilograma, a sadržavala je 40 kilograma eksploziva koji se detonirao pod zemljom. OK, nisam bio na licu mjesta kao ministar, ali se pitam gdje su kubici zemlje koje aviobomba izbaci iz kratera nakon eksplozije?
Jarun se nalazi na pjeskovitom terenu prekrivenom tankim slojem zemlje. Četrdeset kilograma eksploziva načinilo bi daleko veći krater i drugog oblika. Tko god je bio u ratu vidio je kako izgledaju krateri od bombi. Pored toga, ostaci letjelice ne bi izgledali kao nakon udara aviona u zemlju nego bi, pokidani eksplozijom, odletjeli svuda unaokolo.
U MORH-u se zatrpavaju u sve dublje nelogičnosti
Kako bi popravio prvi, ne baš dobar utisak, javlja se ministrov vojni savjetnik general Željko Živanović, bivši šef obavještajnog odjela Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske. Izostanak velikog kratera i razornog djelovanja tolike količine eksploziva, general i ministrov vojni savjetnik, objašnjava: „Ta bomba je prilikom penetracije, zabijanja u tlo, eksplodirala ispod zemlje. Krater nije toliko velik zbog strukture tla u koje se letjelica zabila, a i vrste bombe. Bomba je imala kumulativni karakter tako da se nije raspršila, nego se taj kumulativni mlaz proširio dubinom zemlje“.
Izjava ministrovog savjetnika potpuno me je uvjerila da se bivše kolege iz MORH-a zapetljavaju još dublje u nelogičnosti. Kumulativno djelovanje nastaje kad se eksplozivno punjenje unutar bojeve glave, ili bombe, modelira u obliku obrnutog stožera. Na taj način formira se fokus eksplozivnog mlaza koji probija oklopnu zaštitu tenkova ili bunkera. Prvi put je u praksi upotrijebljeno prilikom njemačkog desanta na belgijsku tvrđavu Eben Emael, u svibnju 1940. Eksplozivne naprave težine do 12 kilograma korištene su za eliminaciju čeličnih bunkera i vrata tvrđava. Bojeve glave s kumulativnim punjenjem od tada pa sve do danas masovno se koriste za izradu protuoklopnog oružja.
Ni Rusija ni SSSR nikad nisu proizveli takvu bombu
SSSR ili Rusija, nikad nisu proizveli avionsku bombu kumulativnog djelovanja, kalibra 120 kilograma, kako to tvrdi ministrov savjetnik. Sovjeti su 1943. godine u upotrebu uveli protutenkovske aviobombe kumulativnog djelovanja oznake PTAB, mase 1,5 kilograma punjene sa 0,62 kg eksploziva. Legendarni „Sturmovici“ nosili su do 280 PTAB bombi i izbacivali na kolone njemačkih tenkova. Danas se za to koriste „klaster“ bombe koje u kontejneru imaju mnogo malih bombi, kombiniranog, kumulativnog i fragmentirajućeg djelovanja.
Dakle, bojeve glave kumulativnog djelovanja koriste se najviše u protuoklopnoj borbi i to na dva načina. Prvi način je masivna upotreba manjih bombi kojima se pokriva određena površina na kojoj se nalazi oklopna tehnika. Uništavaju tenkove tako što ih pogađaju s gornje strane gdje je oklop najtanji. Drugi način je izravno gađanje objekta, bilo da se radi o vođenom ili nevođenom oružju. U tom slučaju bojeve glave nisu veće od 15 kilograma.
Rečeno je i da su nađeni tragovi eksploziva. Koje vrste? Točno se zna koja se mješavina eksploziva koristi za razorne aviobombe, što se stavlja u kumulativna punjenja i kakav eksploziv se koristi za samouništenje uređaja za identifikaciju na letjelicama sovjetskog porijekla.
Bombardiranje Banskih dvora
Sve me to jako podsjeća na napad na Banske dvore. Dan nakon napada, 8. listopada 1991. godine, poslali su me iz stožera na Tuškancu da kao ekspert pomognem novinarki Globusa, sada pokojnoj Jasni Babić, napisati članak. Scena je bila strašna. Hrpa ruševina. Po karakteru razaranja odmah se vidjelo da su Banski dvori bombardirani, a ne raketirani. Ostaci rakete su nađeni u parku Tuškanac, a ne na Banskim dvorima.
Bilo je očito da se radi o nevođenim raketnim zrnima kalibra 128 milimetara, tipa Munja. Tog dana zvao me je kolega Branko Suk i dao mi ostatak tijela bombe koji je pronađen na početku Gundulićeve ulice. Na temelju fragmenta bombe bilo je očito da se radi o razornoj bombi američkog porijekla Mk-82.
Kako je istraga opovrgnula službenu verziju
Ozbiljnu istragu radili su iskusni i pasionirani balističar iz policijske uprave Zagreb, pokojni Damir Čatipović i Petar Ferenčić, umirovljeni pukovnik. Striček Pero, kako smo ga od milja zvali, diplomirao je na Vojno tehničkoj akademiji i bio je vodeći ekspert za zrakoplovno naoružanje u bivšoj Jugoslaviji. Pridružio nam se iz mirovine da pomogne svojim znanjem.
Međutim, ne čekajući rezultate očevida koje su radili dva vrhunska stručnjaka, brigadir Milan Maček izlazi na HRT-u s izjavom da se radi o napadu aviona MiG-29 sa, za sada nepoznatim, navođenim raketama. Sve je bila neutemeljena imaginacija bez i jednog otkaza. Istraga je ubrzo potvrdila netočnost izjave brigadira Mačeka. Niti se radilo o napadu aviona MiG-29, niti su Banski dvori napadnuti raketama, nego bombama. Ispalo je da je Globus bio „pametniji“ od predstavnika države. To se obično događa kad država ignorira znanje i iskustvo.
Članak 5. ili još jedna brljotina MORH-a?
Kao olakotna okolnost može se uzeti da se to zbilo na samom početku stvaranja države. Sad je Hrvatska punopravna članica NATO saveza i Europske unije. Za očekivati je i da su pripadnici današnje vojne elite dostigli standarde NATO saveza!
Međutim, brine me jedno pitanje. Zbog čega bi netko u letjelicu izviđačke namjene, stavio nepostojeću kumulativnu aviobombu i poslao je na Zagreb? Savjetnik ministra obrane treba objasniti javnosti kakva je to kumulativna aviobomba od 120 kilograma sovjetskog porijekla za koju nitko osim njega nije čuo. Sprema li se Hrvatska možda proglasiti napadnutom državom i pozvati na članak 5. NATO povelje ili je to samo još jedna brljotina koja dolazi iz MORH-a? Stvar je vrlo ozbiljna da bi se prešutjela. MORH mora ponuditi kredibilne odgovore na sva otvorena pitanja.