Nakon desetog masovnog terorističkog napada na kritičnu infrastrukturu Ukrajine, koji se dogodio 14. siječnja, broj civilnih žrtava i dalje raste. Samo u jednoj zgradi u Dnjipru Rusi su ubili preko 30, a ranili 73 civila. Za sada je potvrđena smrt dvije djevojčice.
Posljednji ruski napad, u okviru strategijske ofenzive radi slamanja ukrajinske volje za borbom, po svojim ciljevima i načinu izvođenja ništa se bitno ne razlikuje u odnosu na ranije udare. Ovaj put lansirano je ukupno manje projektila, od čega znatno manje suvremenih krstarećih raketa. U odnosu na ranije napade, povećan je broj udjela lansiranja zastarjelih raketa Kh-22. Najmanje pet projektila lansirano je s nadzvučnih bombardera, nosača raketa dugog dometa Tu-22M3. Lansirani su s ruske granice iznad Kurske oblasti i Azovskog mora.
Upravo je jedan od projektila Kh-22 masakrirao stanare zgrade u Dnjipru. Projektil ima ogromnu razornu moć jer nosi bojevu glavu mase tisuću kilograma. Pored uništavajuće snage eksploziva, kinetička energija projektila dodatno povećava razarajući učinak. Prazna raketa, mase od dvije tone, gotovo okomito udara u objekt brzinom od 5600 kilometara na sat. Ova protubrodska raketa prvi put je upotrijebljena 9. svibnja 2022. godine u napadu na obalno selo Fontanka, 15 kilometara sjeverno od Odese.
Uz lansiranje Kh-22 redovno idu i civilne žrtve
Od početka rata rusko zrakoplovstvo lansiralo je ukupno 210 projektila ovog tipa. Redovno, uz lansiranje Kh-22 idu i civilne žrtve. Zašto? Projektil Kh-22 namijenjen je za uništavanje brodova. Za let po maršruti koristi inercijalno navođenje. U završnom dijelu putanje koristi aktivno radarsko samonavođenje, koje je upotrebljivo za brodove, ali nije toliko točno za zemaljske ciljeve.
Pored toga, tehnologija iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je primijenjena na ovom projektilu, imala je relativno veliku grešku pogađanja. Greške iznose i do nekoliko stotina metara. Zbog toga stradaju trgovački centri, stambene zgrade i ostali civilni ciljevi. Problem je u tome što ukrajinska protuzračna obrana, prema službenom izvještaju, do sada nije uspjela oboriti niti jedan projektil Kh-22.
Projektil Kh-22 obrušava se prema cilju brzinom gotovo kao i balistička raketa. Presretanje ove vrste projektila izuzetno je kompleksno. Kašnjenje od samo jedne desetinke sekunde znači promašaj od preko 150 metara. Kod presretanja standardnih krstarećih projektila, operateri na PZO sustavu imaju najmanje 30 sekundi vremena za otkrivanje, identifikaciju i lansiranje rakete kojom namjeravaju oboriti cilj u zraku. Međutim, kod presretanja raketa kao što je Kh-22, operateru na raspolaganju ostaje svega 5 sekundi za reakciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samonavođenje po principu lansiraj i zaboravi
Zbog toga, tek po dolasku sustava američkog Patriot PAC-3 ili talijanskog SAMP-T moći će se ozbiljno organizirati učinkovita obrana od hipersoničnih projektila na dijelu teritorija Ukrajine. Nakon dvojbenih iskustava u presretanju iračkih taktičkih balističkih projektila Scud-B, tijekom Zaljevskog rata, Amerikanci su ozbiljno pristupili redizajnu sustava Patriot u domenu proturaketne obrane.
Standardna raketa ispaljena iz Patriota ima komandno vođenje. To znači da stanica za vođenje sa zemlje šalje signal kojim usmjerava raketu prema cilju koji se treba presresti. Međutim, Patriot PAC3 lansira projektile s aktivnim samonavođenjem po principu lansiraj i zaboravi.
U glavi za samonavođenje nalazi se radar koji radi u mikrovalnom elektromagnetskom spektru. Nema više kašnjenja zbog „čekanja“ signala sa zemlje. Raketa PAC-3 sama pronalazi cilj, vrši korekciju putanje i eliminira lažne mamce. Postignuta je preciznost kinetičkog pogađanja cilja. Kao kad se metkom, na daljini od četrdeset kilometara, pogađa drugi ispaljeni metak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uspješno presreće balističke projektile na visinama do 40 kilometara
Ipak, zbog potrebe uništavanja balističkih raketa čije su bojeve glave punjene kemijskim oružjem, raketa PZO sustava Patriot PAC3 nosi manju količinu eksploziva. Drugo značajno poboljšanje odnosi se na povećanje manevarske sposobnosti raketa. I konačno, sustav Patriot PAC 3, putem podatkovne veze Likn16, prima obrađene radarske podatke o situaciji u zraku. To mu daje prednost za pripremu sektora gađanja i prije nego što se cilj nađe u zoni lansiranja.
Ostatak procesa odvija se u svega nekoliko sekundi. Patriot PAC-3 uspješno presreće balističke projektile na visinama do 40 kilometara. Prema dostupnim podacima, Ukrajina će dobiti dvije baterije Patriota i najmanje jednu bateriju francusko-talijanskog PZO sustava SAMP-T.
Iako je to nedovoljno za obranu cijele Ukrajine, predstavlja značajan početak. Nažalost, starije varijante raketa S-300, koje se nalaze u naoružanju Ukrajine, nisu se pokazale uspješnima u protubalističkoj obrani. Norveško-američki NASAM i njemački IRIS-T pokazali su se kao izvrsni PZO sustavi, ali ne u borbi protiv krstarećih projektila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je Ukrajina imala prije početka rata
Može li Ukrajina aktivno uzvratiti? Od taktičkih balističkih projektila, prije početka rata Ukrajina je raspolagala s 90 lansirnih uređaja i s oko 500 taktičkih balističkih projektila OTR-21 Točka, NATO kodnog naziva Scarab B, i poboljšane verzije Točka-U.
Točka ima domet do 70 kilometara, a Točka-U može gađati ciljeve na daljinama do 120 kilometara. Bojeva glava mase od 480 kilograma može biti razorna, rasprskavajuća ili nuklearna. Raketni sustav Točka-U razvijen je kao zamjena starog raketnog balističkog projektila Luna-M. Već prvog dana ruske agresije ukrajinski raketaši izvršili su uzvratni udar po ruskoj zrakoplovnoj bazi Milerovo u Rostovskoj oblasti. Tom je prilikom uništen najmanje jedan Su-30MK.
Najznačajniji potvrđeni uspjeh je gađanje najvećeg desantnog broda Crnomorske flote, klase Aligator. Dok je 24. travnja 2022. godine iskrcavao trupe i ratni materijal u luci Berdjansk na Azovskom moru, brod je teško oštećen te je izgorio do nepopravljivosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Raketni sustavi iz sovjetskog vremena
Osnovni nedostatak raketa OTR-21, Točka i Točka -U jest relativno mala preciznost. Na krajnjem dometu samo pedeset posto raketa padne unutar kruga radijusa do 90 metara. Usporedbe radi, 99 posto raketa ispaljenih iz HIMARS-a padaju unutar kruga promjera 5 metara. Iz tih razloga ovi raketni sustavi, iz sovjetskog vremena, učinkovito su upotrebljivi za razmjerno velike ciljeve. Limitirani domet od 70, odnosno 120 kilometara pokriva samo taktičku dubinu.
Da bi ostvarili uzvratni udar po operativnoj i strategijskoj dubini ruskih agresora, Ukrajinci se snalaze na razne načine. Preradili su i ponovo u upotrebu uveli pola vijeka stare izviđačke bespilotne letjelice Tupoljev Tu-141. Najpoznatiji napad ovih dronova dogodio se 5. prosinca 2022. godine. Tog su dana uspješno izvršeni udari na zrakoplovnu bazu strategijske avijacije Djagilevo kod Moskve i Engels u Saratovskoj oblasti 600 kilometara od rusko-ukrajinske granice.
Nažalost, pokušaj napada na zračnu bazu Buturlinovka, u Voronjesokoj oblasti, bio je neuspješan. Dron Tu-141, u ekstremno niskom letu, zapeo je za drveće i pao u obližnju šumu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija za raketne napade koristi zračni prostor Bjelorusije
Da bi ostvarili napade duboko u ruskoj pozadini, Ukrajinci stalno eksperimentiraju s raznim tipovima bespilotnih letjelica. Zbog toga je ruska strana primorana angažirati značajna PZO sredstva unutar dubine svog teritorija. Također, česti napadi ukrajinskih dronova izazvali su veliki egzodus turista, a i dijela civilnog stanovništva s Krima. Ipak, razarajući učinak je relativno mali.
Rusija može, s više ili manje uspjeha, gađati cijeli ukrajinski teritorij. Ukrajinci nemaju mogućnost vatrenog pokrivanja niti okupiranog dijela svoje države, niti dijela bojišta unutar Ruske Federacije. S druge strane, Vojska Ruske Federacije kao operativnu osnovicu za svoje napade na Ukrajinu nesmetano koristi teritorij i zračni prostor Bjelorusije. Za sada ne postoji neposredna prijetnja kopnene agresije na Ukrajinu s teritorija Bjelorusije. Ipak, Kijev mora držati značajne snage za zaštitu 975 kilometara kopnene granice.
Međutim, mogućnost slobodnog korištenja zračnog prostora Bjelorusije za raketne napade na Ukrajinu predstavlja ogromnu strategijsku prednost za agresora. Kad se koristi zračni prostor Bjelorusije, ukrajinska protuzračna obrana ima mnogo manje vremena za reakciju. Protuzračna obrana mora se organizirati za obranu od napada iz tri smjera zbog čega je i gustoća rasporeda sustava PZO smanjena za trećinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dolazak Patriota neće riješiti problem hipersoničnih raketa
Kakvi su izgledi Kijeva u borbi protiv raketnih napada iz zraka? Zrakoplovstvo Ruske Federacije već je na početku rata najureno iz zračnog prostora Ukrajine koji se nalazi pod kontrolom Kijeva. Obrana protiv napada suvremenih krstarećih projektila Kh-101 i Kh-555, koji mogu precizno pogoditi kritičnu infrastrukturu, relativno je uspješna i konstantno se poboljšava operativno i tehnički.
Nakon prvotnog iznenađenja, učinkovitost obrane od napada dronova-kamikaza u stalnom je porastu. Međutim, kritičan aspekt je i dalje obrana od taktičkih balističkih projektila i supersoničnih raketa koje se lansiraju s aviona. Uvođenje sustava kao što je Patriot PAC 3 može poboljšati, ali ne i riješiti situaciju.
Prema procjenama, ukupno je proizvedeno, u raznim varijantama, 3000 protubrodskih raketa Kh-22. Nakon raspada SSSR-a najmanje dvije trećine pripale su Ruskoj Federaciji. Zapad nije u stanju, u razumnom vremenu, osigurati dovoljan broj baterija niti raketa za zaštitu od napada iz zraka supersoničnim i hipersoničnim projektilima.
Jedini pravi odgovor na rusku strategijsku ofenzivu terora
To što je Kh-22 neprecizna raketa, i pri njenoj upotrebi gotovo redovno stradaju i civili, za Ruse nije razlog obustave korištenja ove vrste projektila.
Zbog toga naoružanje Ukrajine projektilima, koji bi mogli sistematski i učinkovito, uzvraćati po cijeloj operativnoj dubini bojišta, predstavlja jedini pravi odgovor na rusku strategijsku ofenzivu terora. Vidjelo se kakav je efekt imalo samo nekoliko ukrajinskih udara po dubinu ruskog teritorija.
Umjesto improviziranih naprava dugog dometa, projektili radijusa djelovanja od 300 do 500 kilometara u ukrajinskim rukama definitivno bi bili snažno sredstvo odvraćanja od daljnjeg uništavanja civilne infrastrukture Ukrajine i ubijanja civilnog stanovništva.
Vojni komentator: Patriot ne može obraniti civile od Putinovog terora. Kijev mora dobiti oružje za napad na ruski teritorij
Vidjelo se kakav je efekt imalo samo nekoliko ukrajinskih udara po dubinu ruskog teritorija
Umjesto improviziranih naprava dugog dometa, projektili radijusa djelovanja od 300 do 500 kilometara u ukrajinskim rukama definitivno bi bili snažno sredstvo odvraćanja od daljnjeg uništavanja civilne infrastrukture Ukrajine i ubijanja civilnog stanovništva.
Nakon desetog masovnog terorističkog napada na kritičnu infrastrukturu Ukrajine, koji se dogodio 14. siječnja, broj civilnih žrtava i dalje raste. Samo u jednoj zgradi u Dnjipru Rusi su ubili preko 30, a ranili 73 civila. Za sada je potvrđena smrt dvije djevojčice.
Posljednji ruski napad, u okviru strategijske ofenzive radi slamanja ukrajinske volje za borbom, po svojim ciljevima i načinu izvođenja ništa se bitno ne razlikuje u odnosu na ranije udare. Ovaj put lansirano je ukupno manje projektila, od čega znatno manje suvremenih krstarećih raketa. U odnosu na ranije napade, povećan je broj udjela lansiranja zastarjelih raketa Kh-22. Najmanje pet projektila lansirano je s nadzvučnih bombardera, nosača raketa dugog dometa Tu-22M3. Lansirani su s ruske granice iznad Kurske oblasti i Azovskog mora.
Upravo je jedan od projektila Kh-22 masakrirao stanare zgrade u Dnjipru. Projektil ima ogromnu razornu moć jer nosi bojevu glavu mase tisuću kilograma. Pored uništavajuće snage eksploziva, kinetička energija projektila dodatno povećava razarajući učinak. Prazna raketa, mase od dvije tone, gotovo okomito udara u objekt brzinom od 5600 kilometara na sat. Ova protubrodska raketa prvi put je upotrijebljena 9. svibnja 2022. godine u napadu na obalno selo Fontanka, 15 kilometara sjeverno od Odese.
Uz lansiranje Kh-22 redovno idu i civilne žrtve
Od početka rata rusko zrakoplovstvo lansiralo je ukupno 210 projektila ovog tipa. Redovno, uz lansiranje Kh-22 idu i civilne žrtve. Zašto? Projektil Kh-22 namijenjen je za uništavanje brodova. Za let po maršruti koristi inercijalno navođenje. U završnom dijelu putanje koristi aktivno radarsko samonavođenje, koje je upotrebljivo za brodove, ali nije toliko točno za zemaljske ciljeve.
Pored toga, tehnologija iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je primijenjena na ovom projektilu, imala je relativno veliku grešku pogađanja. Greške iznose i do nekoliko stotina metara. Zbog toga stradaju trgovački centri, stambene zgrade i ostali civilni ciljevi. Problem je u tome što ukrajinska protuzračna obrana, prema službenom izvještaju, do sada nije uspjela oboriti niti jedan projektil Kh-22.
Projektil Kh-22 obrušava se prema cilju brzinom gotovo kao i balistička raketa. Presretanje ove vrste projektila izuzetno je kompleksno. Kašnjenje od samo jedne desetinke sekunde znači promašaj od preko 150 metara. Kod presretanja standardnih krstarećih projektila, operateri na PZO sustavu imaju najmanje 30 sekundi vremena za otkrivanje, identifikaciju i lansiranje rakete kojom namjeravaju oboriti cilj u zraku. Međutim, kod presretanja raketa kao što je Kh-22, operateru na raspolaganju ostaje svega 5 sekundi za reakciju.
Samonavođenje po principu lansiraj i zaboravi
Zbog toga, tek po dolasku sustava američkog Patriot PAC-3 ili talijanskog SAMP-T moći će se ozbiljno organizirati učinkovita obrana od hipersoničnih projektila na dijelu teritorija Ukrajine. Nakon dvojbenih iskustava u presretanju iračkih taktičkih balističkih projektila Scud-B, tijekom Zaljevskog rata, Amerikanci su ozbiljno pristupili redizajnu sustava Patriot u domenu proturaketne obrane.
Standardna raketa ispaljena iz Patriota ima komandno vođenje. To znači da stanica za vođenje sa zemlje šalje signal kojim usmjerava raketu prema cilju koji se treba presresti. Međutim, Patriot PAC3 lansira projektile s aktivnim samonavođenjem po principu lansiraj i zaboravi.
U glavi za samonavođenje nalazi se radar koji radi u mikrovalnom elektromagnetskom spektru. Nema više kašnjenja zbog „čekanja“ signala sa zemlje. Raketa PAC-3 sama pronalazi cilj, vrši korekciju putanje i eliminira lažne mamce. Postignuta je preciznost kinetičkog pogađanja cilja. Kao kad se metkom, na daljini od četrdeset kilometara, pogađa drugi ispaljeni metak.
Uspješno presreće balističke projektile na visinama do 40 kilometara
Ipak, zbog potrebe uništavanja balističkih raketa čije su bojeve glave punjene kemijskim oružjem, raketa PZO sustava Patriot PAC3 nosi manju količinu eksploziva. Drugo značajno poboljšanje odnosi se na povećanje manevarske sposobnosti raketa. I konačno, sustav Patriot PAC 3, putem podatkovne veze Likn16, prima obrađene radarske podatke o situaciji u zraku. To mu daje prednost za pripremu sektora gađanja i prije nego što se cilj nađe u zoni lansiranja.
Ostatak procesa odvija se u svega nekoliko sekundi. Patriot PAC-3 uspješno presreće balističke projektile na visinama do 40 kilometara. Prema dostupnim podacima, Ukrajina će dobiti dvije baterije Patriota i najmanje jednu bateriju francusko-talijanskog PZO sustava SAMP-T.
Iako je to nedovoljno za obranu cijele Ukrajine, predstavlja značajan početak. Nažalost, starije varijante raketa S-300, koje se nalaze u naoružanju Ukrajine, nisu se pokazale uspješnima u protubalističkoj obrani. Norveško-američki NASAM i njemački IRIS-T pokazali su se kao izvrsni PZO sustavi, ali ne u borbi protiv krstarećih projektila.
Što je Ukrajina imala prije početka rata
Može li Ukrajina aktivno uzvratiti? Od taktičkih balističkih projektila, prije početka rata Ukrajina je raspolagala s 90 lansirnih uređaja i s oko 500 taktičkih balističkih projektila OTR-21 Točka, NATO kodnog naziva Scarab B, i poboljšane verzije Točka-U.
Točka ima domet do 70 kilometara, a Točka-U može gađati ciljeve na daljinama do 120 kilometara. Bojeva glava mase od 480 kilograma može biti razorna, rasprskavajuća ili nuklearna. Raketni sustav Točka-U razvijen je kao zamjena starog raketnog balističkog projektila Luna-M. Već prvog dana ruske agresije ukrajinski raketaši izvršili su uzvratni udar po ruskoj zrakoplovnoj bazi Milerovo u Rostovskoj oblasti. Tom je prilikom uništen najmanje jedan Su-30MK.
Najznačajniji potvrđeni uspjeh je gađanje najvećeg desantnog broda Crnomorske flote, klase Aligator. Dok je 24. travnja 2022. godine iskrcavao trupe i ratni materijal u luci Berdjansk na Azovskom moru, brod je teško oštećen te je izgorio do nepopravljivosti.
Raketni sustavi iz sovjetskog vremena
Osnovni nedostatak raketa OTR-21, Točka i Točka -U jest relativno mala preciznost. Na krajnjem dometu samo pedeset posto raketa padne unutar kruga radijusa do 90 metara. Usporedbe radi, 99 posto raketa ispaljenih iz HIMARS-a padaju unutar kruga promjera 5 metara. Iz tih razloga ovi raketni sustavi, iz sovjetskog vremena, učinkovito su upotrebljivi za razmjerno velike ciljeve. Limitirani domet od 70, odnosno 120 kilometara pokriva samo taktičku dubinu.
Da bi ostvarili uzvratni udar po operativnoj i strategijskoj dubini ruskih agresora, Ukrajinci se snalaze na razne načine. Preradili su i ponovo u upotrebu uveli pola vijeka stare izviđačke bespilotne letjelice Tupoljev Tu-141. Najpoznatiji napad ovih dronova dogodio se 5. prosinca 2022. godine. Tog su dana uspješno izvršeni udari na zrakoplovnu bazu strategijske avijacije Djagilevo kod Moskve i Engels u Saratovskoj oblasti 600 kilometara od rusko-ukrajinske granice.
Nažalost, pokušaj napada na zračnu bazu Buturlinovka, u Voronjesokoj oblasti, bio je neuspješan. Dron Tu-141, u ekstremno niskom letu, zapeo je za drveće i pao u obližnju šumu.
Rusija za raketne napade koristi zračni prostor Bjelorusije
Da bi ostvarili napade duboko u ruskoj pozadini, Ukrajinci stalno eksperimentiraju s raznim tipovima bespilotnih letjelica. Zbog toga je ruska strana primorana angažirati značajna PZO sredstva unutar dubine svog teritorija. Također, česti napadi ukrajinskih dronova izazvali su veliki egzodus turista, a i dijela civilnog stanovništva s Krima. Ipak, razarajući učinak je relativno mali.
Rusija može, s više ili manje uspjeha, gađati cijeli ukrajinski teritorij. Ukrajinci nemaju mogućnost vatrenog pokrivanja niti okupiranog dijela svoje države, niti dijela bojišta unutar Ruske Federacije. S druge strane, Vojska Ruske Federacije kao operativnu osnovicu za svoje napade na Ukrajinu nesmetano koristi teritorij i zračni prostor Bjelorusije. Za sada ne postoji neposredna prijetnja kopnene agresije na Ukrajinu s teritorija Bjelorusije. Ipak, Kijev mora držati značajne snage za zaštitu 975 kilometara kopnene granice.
Međutim, mogućnost slobodnog korištenja zračnog prostora Bjelorusije za raketne napade na Ukrajinu predstavlja ogromnu strategijsku prednost za agresora. Kad se koristi zračni prostor Bjelorusije, ukrajinska protuzračna obrana ima mnogo manje vremena za reakciju. Protuzračna obrana mora se organizirati za obranu od napada iz tri smjera zbog čega je i gustoća rasporeda sustava PZO smanjena za trećinu.
Dolazak Patriota neće riješiti problem hipersoničnih raketa
Kakvi su izgledi Kijeva u borbi protiv raketnih napada iz zraka? Zrakoplovstvo Ruske Federacije već je na početku rata najureno iz zračnog prostora Ukrajine koji se nalazi pod kontrolom Kijeva. Obrana protiv napada suvremenih krstarećih projektila Kh-101 i Kh-555, koji mogu precizno pogoditi kritičnu infrastrukturu, relativno je uspješna i konstantno se poboljšava operativno i tehnički.
Nakon prvotnog iznenađenja, učinkovitost obrane od napada dronova-kamikaza u stalnom je porastu. Međutim, kritičan aspekt je i dalje obrana od taktičkih balističkih projektila i supersoničnih raketa koje se lansiraju s aviona. Uvođenje sustava kao što je Patriot PAC 3 može poboljšati, ali ne i riješiti situaciju.
Prema procjenama, ukupno je proizvedeno, u raznim varijantama, 3000 protubrodskih raketa Kh-22. Nakon raspada SSSR-a najmanje dvije trećine pripale su Ruskoj Federaciji. Zapad nije u stanju, u razumnom vremenu, osigurati dovoljan broj baterija niti raketa za zaštitu od napada iz zraka supersoničnim i hipersoničnim projektilima.
Jedini pravi odgovor na rusku strategijsku ofenzivu terora
To što je Kh-22 neprecizna raketa, i pri njenoj upotrebi gotovo redovno stradaju i civili, za Ruse nije razlog obustave korištenja ove vrste projektila.
Zbog toga naoružanje Ukrajine projektilima, koji bi mogli sistematski i učinkovito, uzvraćati po cijeloj operativnoj dubini bojišta, predstavlja jedini pravi odgovor na rusku strategijsku ofenzivu terora. Vidjelo se kakav je efekt imalo samo nekoliko ukrajinskih udara po dubinu ruskog teritorija.
Umjesto improviziranih naprava dugog dometa, projektili radijusa djelovanja od 300 do 500 kilometara u ukrajinskim rukama definitivno bi bili snažno sredstvo odvraćanja od daljnjeg uništavanja civilne infrastrukture Ukrajine i ubijanja civilnog stanovništva.