Vojni komentator: U Ukrajinu stiglo novo, razorno oružje. Mogućnosti su mu goleme, ali uz ozbiljnu manu

Ukrajina je primila i uspješno koristi JDAM-ER, precizne planirajuće bombe povećanog dometa.

FOTO: AFP/Telegram

Integracija PZO sve je samo ne jednostavan zadatak. Pored organizacijskih, proceduralnih i sistemskih prilagodbi, potrebno je izvršiti i zajedničku obuku poslužitelja PZO sustava i operativnih centara. Veliki izazov za vojsku koja već ratuje

Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo povećalo je ubojnu snagu, učinkovitost i sigurnost djelovanja. General s četiri zvjezdice James Hecker, zapovjednik američkih zračnih snaga u Europi, kao i Savezničkog zračnog zapovjedništva NATO-a, potvrdio je da je Ukrajina primila i uspješno koristi JDAM-ER, precizne planirajuće bombe povećanog dometa.

Što je JDAM-ER, punog naziva Joint Direct Attack Munition – Extended Range? U slobodnom prijevodu, dodatak streljivu za izravni napad – povećanog dometa, predstavlja komplet koji se montira na standardnu avionsku bombu opće namjene iz serije Mk 80. JDAM komplet sastoji se od inercijalnog sustava za navođenje i GPS prijemnika. Običnu bombu pretvara u „pametno“ oružje koje se izravno navodi, na unaprijed odabrani cilj, prema koordinatama sustava WGS84.

Ukrajinci su dobili inačicu JDAM-ER produženog dometa. To znači da ova vrsta kompleta sadrži sklopiva krilca, koja se otvaraju nakon otpuštanja bombe. Na taj način bomba opremljena s JDAM-ER kompletom, umjesto slobodnog pada, ima mogućnost planiranja prema cilju.

Domet ovisi o visini i brzini leta

Domet planiranja bombe ovisi o visini i brzini leta aviona. Poligonska ispitivanja pokazala su da bomba opremljena s JDAM-ER kompletom, otpuštena s visine od 14 kilometara i pri brzini ekvivalentnoj 1,5 puta brzini prostiranja zvuka, ima dolet od 80 kilometara. Otprilike s jednog kilometra visine bomba može doletjeti do cilja na udaljenosti od preko pet kilometara. Prilikom planiranja, bomba nema vlastiti pogon i zbog toga su joj manevarske sposobnosti ograničene.

U naoružanju se nalaze tri kalibra bombi serije Mk80 na koje se može montirati JDAM-ER komplet. Bomba Mk-82 mase je 227 kilograma, od čega eksplozivno punjenje čini 87 kilograma. Podsjećanja radi, bombe Mk-82 korištene su za napade na Banske dvore 1991. godine. Mornaričko zrakoplovstvo koristi bombe Mk-83, mase 459 kilograma. Međutim, pošto pomoć Ukrajini dolazi od Američkog ratnog zrakoplovstva, vjerojatno je da bomba Mk-83 nije u paketu pomoći. Najveći kalibar bombe opće namjene, iz serije Mk-80, predstavlja tip Mk-84.

Masa bombe je 925 kilograma, od čega eksplozivnu masu čini 429 kilograma, uglavnom tritonala, mješavina TNT i aluminijskog praha. Eksplozija bombe Mark 84 može napraviti krater širok 15 i dubok 11 metar. Kinetička energija
bombe, zavisno o visini odbacivanja, probija čelične zaklone debljine 38 centimetara ili 3,4 metra betona. U promjeru od 740 metara, bomba ostvaruje smrtonosno rasprskavanje djelovanjem gelera.

Napadi na velike i otporne objekte

Ovisno o vrsti cilja i željenog učinka, bomba može biti opremljena s udarnim, vremenskim i blizinskim upaljačem. Zbog takvih karakteristika koriste se za napade na velike i otporne objekte kao što su zapovjedna mjesta, mostovi, fortifikacijski uređeni vatreni položaji artiljerije.

Integracija „pametne“ bombe na zrakoplove Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva, koji su iz vremena Sovjetskog saveza, tehnološki je zahtjevan posao. Na ukrajinskim zrakoplovima, u velikoj mjeri, zastupljena je analogna avionika, dok američki JDAM sustav prima samo digitalne signale. Međutim, uz pomoć stručnjaka američke tvrtke Raytheon pronađeno je „quick and dirty“ rješenje. Na sovjetski bombonosač, koji je u milimetrima, pričvršćen je američki nosač bombi LAU-118/A u colima.

Na taj način, pozicije na koje se vješa tijelo bombe ostaju nepromijenjene i nema poremećaja putanje prilikom otpuštanja ubojnog tereta. Napajanje električnom energijom JDAM-ER opreme riješeno je mimo avionskog sustava. U bombonosač ugrađena je baterija za napajanje. Na isti način riješena je i integracija proturadarske rakete AGM-88 HARM na zrakoplove tipa Mi-29 i Su-27 .

Cijena je bila visoka, ali je Kijev obranjen

Ipak, najveći izazov predstavljala je integracija softvera za unošenje podataka u sustav JDAM-ER. Neposredno prije vatrenog djelovanja moraju se unijeti koordinate cilja i zrakoplova te vektor brzine aviona. Integracija u postojeći sustav avionike trajala bi mjesecima. Zbog toga je u cockpit postavljen laptop, s potrebnim softverom, koji je posebnom žicom
spojen na sustav JDAM-ER.

Iz tog razloga, početna integracija JDAM-ER sposobnosti najvjerojatnije je izvršena na zrakoplovima Suhoj Su-24. Ovaj taktički bombarder ima dva člana posade, pilota i navigatora. Navigator može u letu ručno unijeti potrebne podatke u laptop. Na žalost, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo raspolaže s malim brojem zrakoplova Su-24. Na početku rata ukrajinska flota brojala je ukupno 23 operativna zrakoplova ovog tipa.

Do sada je u ratu izgubljeno 15 aparata, većinom na početku agresije. Ukrajinski piloti, na avionima Su-24, i pored velikih gubitaka, napadali su ruske kolone koje su marširale prema Kijevu. Cijena je bila visoka, ali je Kijev obranjen.

Strahovita vatrena moć

Maksimalna nosivost aviona Su-24 iznosi osam tona borbenog tereta. U borbenim operacijama obično se podvješava do četiri tone ubojnih sredstava. To znači da će u jednom naletu ukrajinski Su-24 moći nositi do četiri bombe Mk-84 kalibra od po 925 kilograma. To predstavlja strahovitu vatrenu moć preciznog gađanja.

Manevar za primjenu bombi morat će se prilagoditi taktičkim uvjetima na frontu. Obje zaraćene strane imaju veliku koncentraciju protuzrakoplovnih sredstva kratkog dometa uz liniju fronta. Ruska strana ima veću koncentraciju PZO sustava srednjeg dometa kao što je Bug-M te S-300 velikog dometa. Međutim, niti jedna zaraćena strana nema pouzdan sustav elektroničke identifikacije putem kojeg se pravi razlika između vlastitih i neprijateljskih zrakoplova.

Takva situacija drastično povećava rizik od prijateljske vatre. Kako bi poboljšali integraciju protuzračne obrane, Vojska Ruske Federacije nedavno je pod zajedničko zapovjedništvo stavila trupnu PZO, koja se nalazila unutar kopnene vojske, i teritorijalnu PZO u sastavu ratnog zrakoplovstva. Svim PZO snagama sad zapovijeda general Sergej Vladimirovič Surovikin, zapovjednik zračnih i svemirskih snaga, i jedan od tri zamjenika generala armije, Valerija
Gerasimova, glavnog zapovjednika cijele „specijalne vojne operacije“.

Integracija protuzračne obrane je veliki izazov

Međutim, integracija PZO sve je samo ne jednostavan zadatak. Pored organizacijskih, proceduralnih i sistemskih prilagodbi, potrebno je izvršiti i zajedničku obuku poslužitelja PZO sustava i operativnih centara. Veliki izazov za vojsku koja već ratuje.

Ruska strana raspolaže s cijelom paletom navođenih zrakoplovnih ubojnih sredstva koja se mogu lansirati s distance. Međutim, ona su prilagođena za upotrebu sa srednjih i velikih visina. U takvim uvjetima, zrakoplov nosač dolazi u zonu uništenja neprijateljskih kao i vlastitih sustava protuzračne obrane. Dana 3. ožujka 2023., u području Jenakieva, iznad teritorija pod kontrolom ruskih snaga, na srednjoj visini, oko 13.30, oboren je ruski najsuvremeniji taktički bombarder Suhoj Su-34.

Ukrajinci tvrde da su ga oborili pripadnici Nikopoljskog PZO raketnog puka, Rusi „zasluge“ pripisuju vlastitoj prijateljskoj vatri. U svakom slučaju , pokušaj lansiranja pametne planirajuće bombe, sa srednje visine, u zoni uništenja PZO sustava, bio je koban za ruski Su-34. U takvim uvjetima, let na ekstremno malim visinama, jedini je način izbjegavanja sustava protuzračne obrane.

Princip ‘odbaci i bježi’

Avion Su-24, iako je proizveden krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, idealan je za takve misije. U brišućem letu postiže brzinu od 1400 kilometara na sat. Ima navigator koji se brine o navigaciji i naoružanju, tako da se pilot može koncentrirati na upravljanje zrakoplovom i izbjegavanje prepreka. Za odbacivanja JDAM-ER bombi s malih visina koristi se pop-up manevar.

Avion iz niskog leta propinje se 20 do 30 stupnjeva iznad horizonta, odbacuje bombu i ponovo se vraća u brišući let. Nema podataka koliki je dolet bombe pri izvođenju ovog manevra, ali je znatno manji nego kad se odbacuje s velikih visina.

U Ukrajini je pronađena neeksplodirana ruska verzija JDAM-ER, montirana na razornu avionsku bombu FAB-500M-62. Bomba nije eksplodirala, nego je pod malim kutom „sletjela“ u dvorište privatne kuće u Donbasu. Prednosti ove vrste bombe su princip odbaci i bježi. Nema potrebe za zadržavanjem u zoni uništenja sustava PZO. Također, bomba na koju je prikopčan JDAM-ER komplet upotrebljiva je danju i noću, u svim vremenskim uvjetima.

Kakva je preciznost gađanja

I konačno, zbog produženog dometa odbacuje se s distance u odnosu na objekt djelovanja. Ta sposobnost smanjuje učinak neposredne PZO objekta napada. Nedostatak je što se ova vrsta naoružanja može učinkovito koristiti samo za stacionarne ciljeve. Također, zbog slabijih manevarskih sposobnosti, preciznost gađanja kreće se unutar 10 do 30 metara od zadanog cilja. Ipak, velika razorna moć kompenzira ovaj nedostatak.

Ukrajinci raspolažu s malom flotom aviona Su-24, ne više od osam komada. Nabava zrakoplova istog tipa gotovo je isključena. Iz tih razloga ne postoji mogućnost masovnih udara. Hoće li se ići na integraciju JDAM-ER sposobnosti na flotu lovačkih aviona MiG-29 i Su-27 – ne zna se.

Za sada su Ukrajinci djelovali pojedinačnim avionom i bombom. Međutim, ne treba zanemariti precizne razarajuće učinke koje upotreba ovih bombi može postići na nekom taktičkom pravcu, pogotovo prilikom proboja utvrđenih položaja.