Vojni komentator: Ukrajina, godinu dana od invazije. Ima li šanse, ako ne za trajni mir, onda barem za održivi prekid vatre?

Ratni ciljevi Ukrajine, kao i ruski, evoluirali su tijekom godine dana sukoba

FOTO: AFP

Onog trenutka kad Rusija ne bude u mogućnosti braniti okupirana područja vojnim putem moguć je, ali ne i siguran, Putinov pristanak na mirovne pregovore u okviru međunarodnog prava. Osim ako se dogodi nešto nepredviđeno, niti jedna strana neće imati dovoljno snaga za odlučujuću pobjedu koja bi okončala ratne sukobe do kraja ove godine

Kakvi su izgledi za okončanje rata u Ukrajini? Ima li šanse, ako ne za trajni mir, onda barem za održivi prekid vatre? Ima li ijedna od zaraćenih strana izgleda nametnuti rješenje vojnim putem? To su samo neka od pitanja koja se nameću godinu dana od početka ruske masovne invazije na Ukrajinu.

Ne treba zaboraviti da je ruska agresija na Ukrajinu počela još 27. veljače 2014. godine, kad su ruske snage zauzele strategijska uporišta na poluotoku Krimu. Nakon toga uslijedila je od Rusije inicirana i potpomognuta pobuna u Luganskoj i Donjeckoj oblasti.

Pobjeda u ratu može se proglasiti nakon ostvarenja postavljenih političkih ciljeva. Ratni politički ciljevi ostvaruju se vojnim sredstvima. Da bi se to postiglo, nužno je jasno definirati vojne ciljeve koji korespondiraju s političkim.

Osvajački planovi Kremlja ostaju puste želje

Kad je ruska vojska prešla međunarodno priznate granice susjedne Ukrajine, kao svoje ratne ciljeve, Moskva je deklarirala demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine. To se trebalo postići kroz slamanje otpora ukrajinske vojske, okupacijom južne i istočne Ukrajine te instalacijom proruskog režima u Kijevu.

Rat bi se vrlo brzo okončao sklapanjem mira pod ruskim uvjetima. No, već početkom ljeta bilo je jasno da će osvajački planovi Kremlja ostati na razini pustih želja. Redukcija ratnih ciljeva svela se na aneksiju već okupiranih teritorija.

Kako su Združene snage Ukrajine potjerale rusku okupatorsku vojsku iz Harkivske oblasti i sa zapadne obale Dnjepra, početkom jeseni 2022. godine, ratni ciljevi ponovno se prilagođavaju situaciji na terenu. Sad se već vrši potpuna zamjena teza. Ruska Federacija brani se od napada Ukrajine i NATO saveza!?

Tko može razabrati koji su to ratni ciljevi Rusije?

Slušajući posljednje javno obraćanje predsjednika Ruske Federacije, Vladimira Putina, u moru laži i politički floskula apsolutno se nije moglo razabrati koji su to ratni ciljevi koje mora realizirati ruska vojska da bi proglasio pobjedu.

Kako obraniti Rusiju od napada Sjevernoatlantskog saveza kad niti jedan vojnik NATO alijanse ne ratuje u Ukrajini, a kamoli napada Rusku Federaciju? Kako se boriti protiv nacista sa zapada kad ih jedino vidi ruska propaganda? Kako pobijediti neprijatelja u Ukrajini kad nakon sedam mjeseci ruska vojska nije u stanju zauzeti Bahmut, grad nešto veći od Karlovca?

Borimo se protiv svih do konačne pobjede

Očito potpuno izgubljen između realnih geopolitičkih odnosa, vlastite snage i etno-šovinističke mitologije političkog filozofa Aleksandra Dugina, Putin je krajnje ratne ciljeve sveo na osiguranje vlastitog opstanka na vlasti.

Borimo se protiv svih do konačne pobjede. Listi neprijatelja Rusije dodao je homoseksualce, istospolne brakove pa i samog Đavla. Optužio je zapadno društvo za toleranciju pedofilije. Ustvari, Putin je indirektno izrazio prezir prema vrijednostima na kojima počiva zapadna civilizacija.

I Ukrajina je mijenjala ciljeve tijekom godine

Ratni ciljevi Ukrajine također su evoluirali. Nakon otpočinjanja agresije, u veljači 2022. godine, primarni cilj bio je obraniti Kijev i spriječiti urušavanje sustava vlasti. Prvi mirovni pregovori, koji su održani četiri dana nakon ruske agresije, bili su bez rezultata.

Ukrajinci su zahtijevali momentalni prekid vatre i povlačenje ruskih snage na linije razdvajanja prije veljače 2014. godine. Dakle, bili su spremni prihvatiti okupaciju samo da ruska najezda prestane. Međutim, kako je ruska oružana mašinerija gubila dah, tako je i Ukrajina mijenjala svoje ciljeve.

Nakon rasprave u Radi, ukrajinskom parlamentu, u svibnju 2022. godine, kao ratni cilj postavljeno je oslobađanje cjelokupnog okupiranog teritorija i uspostava pune suverenosti unutar međunarodno priznatih granica.

Trenutno 95 posto Ukrajinaca vjeruje u pobjedu

Ciljevi obrambenog rata postavljeni su nedvosmisleno i tako da ih razumiju svi, počevši od glavnog zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga, generala sa četiri zvjezdice Valerija Zalužnjija pa sve do onih koji u blatnom rovu, već mjesecima, brane Bahmut.

Iz takve odluke, vrlo jednostavno se izvode vojni ciljevi i zadaće koje trebaju realizirati Združene snage Ukrajina. Jasnoća ratnih ciljeva olakšava njihovu komunikaciju, razumijevanje i prihvaćanje od većine građana Ukrajine. Trenutno 95 posto građana Ukrajine vjeruje u ratnu pobjedu i podržava političko i vojno rukovodstvo.

Ništa manje nije važna međunarodna percepcija rata. Osim Bjelorusije, Sirije i Sjeverne Koreje, međunarodna zajednica bez rezerve podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Imaju izravnu vojnu podršku preko 50 država. Krug zemalja koje šalju humanitarnu pomoć još je veći.

Ruska ofenziva ne pokazuje značajnije rezultate

Opravdanost njihove borbe podržavaju i najveće međunarodne organizacije kao što su Ujedinjene nacije, Europska unija i NATO. Ukrajinski ratni ciljevi su ambiciozni, ali ostvarivi. Hoće li se Krim reintegrirati u državni okvir Ukrajine oružanim putem ili po modelu istočne Slavonije – to nije ni važno.

Ratna predviđanja, pogotovo prognoze rezultata oružane borbe, kao glavnog sadržaja rata, nezahvalna je rabota. Postoje mnoge varijable koje, izravno i neizravno, mogu utjecati na smjer razvoja situacije na bojnom polju. Ipak, širi okviri, neke tendencije i trendovi mogu se identificirati radi boljeg razumijevanja budućih događaja.

Sadašnja ruska ofenziva, i pored velikog utroška snaga i sredstava, ne pokazuje značajnije rezultate. Oko 320.000 ruskih vojnika na prvoj liniji fronta i oko 150.000 u rezervi nikako ne uspijevaju izraziti težište borbenih djelovanja.

Proljetno blato moglo bi uskoro Rusima zadati muke

Iako su brojnim taktičkim napadima preuzeli inicijativu na većem dijelu fronta dužine 850 kilometara, sinergijski učinak pojedinačnih ofenzivnih akcija ruske vojske još nije vidljiv. Koji su razlozi neuvođenja u borbu značajnih ruskih rezervi, može se samo nagađati.

Odlučna ukrajinska obrane? Nedostatna logistika? Možda general armije Valerij Gerasimov čeka proboj fronta kako bi uveo svježe snage radi eksploatacije uspjeha? No, treba imati u vidu da će izvođenje napadnih operacija, prvo na jugu a zatim i na sjeveroistočnom dijelu fronta, uskoro biti znatno otežano zbog početka proljetne rasputice.

Prognoza je da bi na južnom dijelu fronta černozem mogao postati neprohodna kaljuža već koncem idućeg tjedna. Ukoliko ruska vojska ne uspije postići ozbiljniji učinak, u to se ne računa zauzimanje Bahmuta, to će Ukrajincima osigurati predah od najmanje mjesec dana za znatno ojačavanje snaga i otklanjanje slabosti.

Ukrajini uskoro stižu borbena vozila iz više zemalja

Definitivno, najveća trenutna slabost ukrajinske vojske je nedostatak artiljerijskog streljiva uslijed prekomjerne potrošnje i limitiranih mogućnosti opskrbe sa Zapada.

Od trenutno dogovorene i usuglašene pomoći, Združene snage Ukrajine moći će formirati osam novih mehaniziranih brigada i najmanje dvije artiljerijske brigade. Pomoć će stizati sukcesivno. Već početkom ožujka u Ukrajinu stižu prve mehanizirane bojne opremljene američkim borbenim vozilima pješadije M2 Bradley.

U travnju slijede i prvi zapadni tenkovi Challenger 2 i Leopard 2. Na putu su francuska izviđačka oklopna vozila AMX-10R s topom kalibra od 105 milimetar. Ne treba zanemariti činjenicu da će Ukrajina od Švedske dobiti 50 borbenih vozila pješadije CV-90 i najmanje 12 samohodnih haubica kalibra od 155 milimetra tipa Archer. Oba borbena sustava predstavljaju svjetski vrh borbene tehnike.

Nakon blatne sezone, moguće pokretanje masovnog ruskog napada

Postepeni rast ukrajinskih snaga stvorit će značajne rezerve. Međutim, nakon prestanka blatne sezone, pokretanje masovnog ruskog napada na proljeće nikako ne treba isključiti. General-armije Valerij Gerasimov, ako do tada ne bude smijenjen, kao tenkist sigurno će forsirati ofenzivna djelovanja za postizanje ciljeva.

Ipak, svako veliko gomilanje ruskih trupa neće proći neopaženo za brojne izvođačke zapadne sustave putem kojih ukrajinski zapovjednici dobivaju obavještajne podatke. Zbog toga Rusi neće biti u mogućnosti ostvariti strategijsko, a niti operativno iznenađenje.

Sredinu ljeta treba uzeti kao orijentir kad bi se kompletirale sve ukrajinske mehanizirane brigade naoružane zapadnom tehnikom. Hoće li ukrajinske snage poduzeti veće ofenzivne operacije? Imajući u vidu dosadašnji način djelovanja, vojno rukovodstvo iz Kijeva kreće u napad kad se za to ukaže prilika ili sami stvaraju priliku kao što je to bilo u Hersonu.

Hoće li i kada biti drugog vala mobilizacije

Ruska strana već se odavno sprema na drugi val mobilizacije. Središnja elektronička baza podataka ruskih vojnih obveznika trebala bi biti potpuno spremna i ažurirana tek 2024. godine. Dakle, i dalje se može očekivati kaos pri pozivanju novih rezervista.

I u takvim uvjetima, ruskom totalitarnom režimu nije bio veliki problem pokupiti, milom ili silom, dovoljno rezervista po zahtijevanom brojnom stanju. Međutim, njihovo opremanje, naoružavanje, obuka i formiranje novih jedinica za rusku državu i vojsku predstavlja mukotrpan posao. Treći korpus, koji je počeo formiranje u svibnju 2022. godine tek je početkom 2023. počeo
djelovati kao operativna grupacija.

Ipak najveća opasnost nove mobilizacije krije se u nepoznanici kako će na poziv u rat reagirati rusko stanovništvo. Građani Rusije uglavnom su nezainteresirani za rat u Ukrajini, osim ako nema izravan utjecaj na njihove živote. U tom smislu, Moskva je pokrenula niz kampanja radi podizanja patriotskih osjećaja.

Rusima nije upalio plan o smrzavanju Ukrajinaca

Gospodarstvo Rusije prešlo je na ratnu proizvodnju još od ljeta prošle godine. Tijekom 2023. godine namjenska industrija Ruske Federacije vjerojatno će uspijevati osigurati zamjene za izgubljene borbene sustave. Međutim, ta će zamjena uglavnom stizati iz strategijskih rezervi i bit će daleko lošije kvalitete u odnosu na početak invazije.

Sjeverna Koreja i Iran već opremaju Rusiju radnim materijalom, uključujući i topničke granate. Ipak, ukoliko se Kina izravno ne uključi u ratno opremanje Rusije, topovsko streljivo bit će uvijek na kritičnoj razini na način kako ga troše ruski artiljerci.

Bez obzira na događanja na frontu, ruska strana nastojat će koristiti svoju prednost u dalekometnom naoružanju. Strategijska ofenziva udara iz zraka s ciljem dehumanizacije života građana Ukrajine i slamanje volje za otpor – nije dala rezultate. Rusi su uspjeli oštetiti, ali ne i uništiti elektrodistributivnu mrežu Ukrajine. Priželjkivani učinak smrzavanja najvećeg dijela gradske populacije jednostavno nije postignut.

Ukrajina ne raspolaže snagama za oslobađanje Krima

Za postizanje učinka strategijskih razmjera, upotrebom klasičnog naoružanja, potrebne su znatno veće zračne snage i sredstva. Vojska Ruske Federacije ne posjeduje takve mogućnosti niti će ih uspjeti izgraditi za vrijeme trajanja konflikta.

Međutim, uopće ne treba sumnjati u mogućnost i namjere ruskih zavojevača kad je u pitanju neselektivno razaranje gradova, pogotovo onih bližih liniji fronta.

Ukrajinska strana ne raspolaže snagama, niti u dogledno vrijeme može uvesti u naoružanje borbena sredstva kojim bi oslobodila okupirani Krim. Također, snage u porastu nisu dovoljne za oslobođenje cijelog okupiranog prostora Luganske, Donjecke, Zaporoške i Hersonske oblasti.

Priželjkivani vojni cilj ukrajinskih snaga u 2023.

Međutim, novoformirane mehanizirane brigade, trenirane po NATO standardima, predstavljaju respektabilnu ofenzivnu snagu na specifičnom segmentu fronta. Dodatni sustav obuke stvorit
će uvjete za bolju integraciju vatre i manevra, samim time osigurat će se veća probojnost i mogući tempo napredovanja.

Naime, nemogućnost integracije vatre i manevra bila je uočljiva slabost djelovanja Združenih snaga Ukrajine. Nedostatak granata kalibra od 155 milimetara, kao i ostalog streljiva, postavljen je kao problem, ne više pojedinih država, nego Europske unije i NATO saveza. U tom smislu već su otpočele akcije za drastično povećanje proizvodnih kapaciteta. Sjedinjene Države već odavno rade u tom smjeru.

Do 2024. godine svoje kapacitete proizvodnje streljiva 155 milimetara planiraju dići za 500 posto. Presijecanje ruskog kopnenog koridora, između Donbasa i Krima, priželjkivani je vojni cilj ukrajinskih snaga u 2023. godini. Toga je svjesna i ruska strana. Okupator temeljito uređuje obrambene linije zbog moguće ukrajinske ofenzive iz Zaporožja prema Azovskom moru.

Oružje većeg dometa povećalo bi šanse za ukrajinsku ofenzivu

Uvođenjem u uporabu oružja većeg dometa znatno bi se povećalo izglede za izvođenje ukrajinske ofenzive. Od dalekometnog naoružanja za sada je izvjestan dolazak planirajuće bombe GLSDM koje ispaljuje HIMARS. Još se najavljuje dolazak britanske krstareće rakete dometa 250, odnosno 450 kilometara, Storm Shadow, kao satelitski vođenih avionskih bombi produženog dometa JDAM.

Priča o dolasku ATACMS-a provlači se još od početka rata. Međutim GLSDM streljivo, u značajnoj količini, trebalo bi početi pristizati u Ukrajinu tek početnom studenog. Pošto će ukrajinsko ratište biti prva operativna upotreba GLSDM streljiva, još se ne može govoriti o stvarnoj taktičkoj vrijednosti.

Jedna od nepoznanica je mogućnost ruske PZO za uništenje SDB bombe u fazi planiranja prema cilju. Za ostala ubojna sredstva većeg dometa još nema naznaka termina isporuke.

U kojem je scenariju moguće da Putin pristane na mirovne pregovore

Svima je jasno da Putin može zaustaviti rat jednim telefonskim pozivom. U takvim okolnostima, je li moguć mir u 2023. godine? Malo je vjerojatno jer Ruska Federacija kao kompromisno rješenje smatra odustajanje Ukrajine od trenutno okupiranih teritorija.

Kad će ruski predsjednik biti spreman na iskrene mirovne pregovore i diplomatsko rješenje? Teško je reći. Putin ukrajinska stradanja tretira kao zasluženu kaznu, a žrtve na ruskoj strani doživljava kao prihvatljive gubitke i časno žrtvovanje radi ostvarenja višeg cilja.

Onog trenutka kad Rusija ne bude u mogućnosti braniti okupirana područja vojnim putem moguć je, ali ne i siguran, Putinov pristanak na mirovne pregovore u okviru međunarodnog prava.
Osim ako se dogodi nešto nepredviđeno, treba imati na umu da niti jedna strana neće imati dovoljno snaga za odlučujuću pobjedu koja bi okončala ratne sukobe do kraja 2023. godine. Zbog toga, iz perspektive s početka 2023. godine, nastavak rata vrlo je vjerojatan i u 2024. godini.