Vukovar je na ovu investiciju potrošio više od 2 milijuna kuna. Ovako sad izgleda, ljudi bacaju smeće i sve smrdi
Hedl donosi priču o još jednoj investiciji u Vukovaru na koju je bez veze potrošena gomila novca
Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara u četiri je navrata, od 2007. do 2011. uložio ukupno 1.969.292,07 kuna za ‘projekt’ Doma tehnike u vukovarskoj četvrti Borovo naselje. Vukovarsko-srijemska županija za istu je namjenu, u dijelu koji se odnosi na radove oko čišćenja objekta i stručnog nadzora nad izvođenjem radova, u 2010. uložila 79.876,62 kuna.
Pedesetak tisuća kuna Grad Vukovar platio je za čišćenje obale oko Doma tehnike. Danas, ta je zgrada uz šetnicu na obali Dunava zarasla u korov i pretvorena u divlju deponiju smeća u koje nesavjesni okolni stanovnici bacaju otpad. U kakvom je stanju najbolje svjedoče naše fotografije, snimljene prošlog utorka, 25. kolovoza.
Mjesto promašenih projekata i razbacivanja novca
Dom tehnike u Vukovaru, u koji je uloženo više od dva milijuna kuna javnog novca, tako se pridružio ”projektima” o kojima je Telegram nedavno pisao, smještenima također na obali Dunava, nekoliko kilometara nizvodno. Radi se o zgradi Hrvatskog kajak kanu kluba Vukovar ’91 te Pristaništu Marina, u što je, kako smo pisali ulupano više od 15 milijuna kuna, a koje ničem ne služe i rapidno propadaju.
Vukovar, zbog onoga što je taj grad i njegove stanovnike, napose branitelje, zadesilo ratne 1991., u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda predstavlja mitsko mjesto o kojem se govori s dužnim pijetetom. Na žalost, zbog onih koji su vodili i vode taj grad i njegove institucije, postao je i mjesto promašenih ”projekata” i razbacivanja novca, koji se, da je bilo pameti, mogao upotrijebiti u puno bolje svrhe.
Što se, kao, planiralo učiniti s Domom tehnike?
Jedan od takvih, propalih ”projekata” je i Dom tehnike, zgrada na obali Dunava, neposredno uz Vukovarski vodovod, gdje je tijekom Domovinskog rata bila crta obrane grada. U ratu je devastirana i teško stradala, a onda se, pod parolom kako Vukovar treba biti okrenut Dunavu (što i danas kao mantru izgovara gradonačelnik Ivan Penava) počeo ostvarivati ”projekt” Doma tehnike. Bila je namjera da se ondje, uz ranije sadržaje vezne uz razvijanje tehničke kulture, smjesti i dom vukovarski obrtnika.
Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara, kako nam je odgovoreno, za izradu projektne dokumentacije od 2007. do 2010. osigurao je 252.810 kuna, a onda, 2010. za čišćenje ruševine još 44.821,82 kuna, te za investicijsku studiju dodatnih 8.610 kuna. Najviše novca, 1.663.051,07 kuna, potrošeno je 2011. za ”građenje, stručni i projektantski nadzor s izvedbenim projektom”, kako nam je odgovoreno iz Fonda.
Problem je nastao kad se Borovo odbilo uključiti
Predsjednica Fonda, Ljiljana Blažević u razgovoru za Telegram rekla je kako su problemi nastali kada se Borovo d.d., u čijem je vlasništvu ta nekretnina veličine 464 m² kvadratnih i na površini od 1.649 metara četvornih, odbilo financijski uključiti u projekt.
Ne čelu Borova d.d. u to je vrijeme bio Hrvoje Merki, koji pak za Telegram kaže kako je zatekao ugovor u kojem je i tvrtka Borovo trebala financijski sudjelovati u izgradnji Doma tehnike. Taj ugovor, kako saznajemo, potpisao je Merkijev prethodnik, Mirko Čavara, a kad su njegovu nasljedniku podastrli građevinske situacije da ih potpiše i plati, on je to odbio.
“Borovo, tvrtka u državnom vlasništvu, nije imalo novca ni za plaće radnika, niti bilo kakvog interesa za ulaganje u Dom tehnike jer od toga ne bismo imali nikakve koristi. Osim toga, ta nekretnina nije naša, već u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i tvrtka Borovo”, kaže Merki.
Zašto se Fond za obnovu bar nije uknjižio?
Predsjednica Fonda za obnovu i razvoj Grada Vukovara, Ljiljana Blažević pojašnjava zašto se Fond, kao u slučaju zgrade Hrvatskog kajak kanu kluba Vukovar ’91, u čijoj je obnovi Fond sudjelovao s 5.881.478,10 kuna nije bar gruntovno uknjižio. Kaže, zgrada Doma tehnike u državnom je vlasništvu, pa je to razlog zbog kojeg se, radi onih ukupno uloženih 1.969.051,07 kuna, nisu gruntovno uknjižili.
Dakle, s obzirom da za ”projekt” Doma tehnike ne postoji nikakvo zanimanje, jasno je da je više od dva milijuna kuna (novac Fonda za obnovu i razvitak Grada Vukovara i Vukovarsko-srijemska županije) bačeno u vjetar.
Bilo bi više koristi da se taj novac potrošio za uklanjanje ruševne zgrade i uređene okolnog prostora uz dunavsku šetnicu, nadomak upravne zgrade Vukovarskog vodovoda. Ovako, ne samo da je novac bačen uzalud i ne samo da ovakva ruševina predstavlja ruglo, već je ondje i ilegalna deponija smeća koja, u ove ljetne dane, predstavlja potencijalni izvor zaraze i iz koje se širi nesnosan smrad.
