Zagrebački učitelj: Što sam o beogradskom masakru rekao svojim trećašima, a što su oni mene pitali
Kaže da nikakve upute našeg ministarstva za ovakvu situaciju škole nisu dobile
Učitelj Leo Pavlačić danas je na televiziji N1 govorio o jučerašnjoj pucnjavi u školi u Beogradu. Ispričao je kako su sve to prihvatili njegovi učenici, a trenutno, kaže, predaje mališanima u trećem razredu osnovne škole. Ustvrdio je da škole nisu dobile nikakva uputstva od ministarstva kako s djecom o ovome razgovarati iako je većina učitelja to svejedno činila.
“Krenut ću od sebe, porazgovarao sam s učenicima o problematici koja se događa. Htio sam dati do znanja da smo svi u školi tu za njih i da nam se obrate”, rekao je i naveo što su ga najčešće pitali. Bila su to pitanja zašto bi to netko napravio, zašto doma ima oružje i zašto bi to netko napravio zbog ocjene koja nije toliko važna. Djeca, su kaže, informirana o događaju, što preko roditelja, što preko društvenih mreža.
Problemi između roditelja i učitelja
“Rekao sam da se kao učitelj osjećam vrlo nelagodno iz situacije koja dolazi i da ne bih želio da bilo kojem učeniku naše škole ili bilo gdje u Hrvatskoj padne takva stvar na pamet. Jednostavno, želim da znaju da smo uvijek tu za njih i da nikad nisam čuo od bilo kojeg učitelja da mrzi nekog učenika i želi mu napakostiti”, istaknuo je Pavlačić.
Ne želi vjerovati da je počinitelj K.K. krivac za ovaj događaj i kao problem ističe to što roditelji više ne vjeruju učiteljima koji im žele nešto prenijeti. Važnim je, usto, ocijenio i kadar stručnih suradnika.
“Naša stručna služba ima psihologa, pedagoga i logopeda. Ima stotinu djece koja bi barem dvaput tjedno trebala pomoć. Uz svu papirologiju koju imaju, oni ne stižu to fizički obaviti, a da ne govorim o školama koje uopće nemaju stručnu službu”, kazao je i pozvao na kadrovsko jačanje tog segmenta školstva.
Koncentracija kao najveći problem
Upitan koje on probleme najčešće vidi kod djece kazao je kako je najveći problem koncentracija. “Oni su posvuda. Dosta njih je i nesigurno, dosta njih je i razmaženo, sve im je dozvoljeno, oni organiziraju raspored doma”, kazao je.
“U moje vrijeme, mama bi mi rekla ručak je u 13, ako te nema mi jedemo. Nije bilo da sad ti ne bi to. Za ručak je to, htio ili ne to jesti. Nije bilo idemo do McDonald’sa. Mora se znati autoritet u kući”, ispričao je. Ocijenio je kako danas ima djece koja ne poštuju nikakav autoritet.
Sve, kaže, dolazi od kuće
Upitan kako spriječiti nasilje u školama zaključio je da sve dolazi od kuće. “Kod kuće se trebaju postaviti dobri temelji i bazične stvari koje trebaju naučiti – što je lijepo, a što ružno. Djeca se trebaju više otvarati, roditelji bi ih trebali više poticati da se otvaraju. Često u školi primijetimo, ali to je sve gašenje požara jer niti se daje dovoljno vremena, niti sredstava, niti se ima dovoljno kadra za to sve obaviti”, kazao je.
“Nedostaje ljudi kako bi se to napravilo. Nedostaje i puno radionica o tome s djecom iako se naša ravnateljica trudi i ulaže u razne edukacije i dovodi razne stručne suradnike. Danas je to sve vrlo teško i trebalo bi definitivno ograničiti društvene mreže”, zaključio je za N1.