Zašto Plenković teško može popustiti oko pozicije predsjednika Sabora, zbog koje su mu zapeli pregovori s Mostom

HDZ i Most teško se dogovaraju, unatoč pritisku javnosti i crkve

ZADNJA IZMJENA: Oct 6, 2016

Budući da ni nakon jučerašnjih dugotrajnih i zamornih pregovora opet nije postignut dogovor između HDZ-a i Mosta o konstituiranju nove vlasti, premda se to najavljivalo i očekivalo, postaje sve jasnije da Andrej Plenković i Božo Petrov, ni uz najbolju volju, pa čak ni uz pritisak javnosti i crkvenih krugova da što prije postignu sporazum, ne uspijevaju pronaći obostrano prihvatljivu formulu za sklapanje koalicijskog sporazuma.

Glavni kamen spoticanja ostala je funkcija predsjednika Sabora. Most je uvjeren kako je za njega, ali i za političke odnose u Hrvatskoj, nije prihvatljivo da HDZ drži u svojim rukama sve tri glavne poluge vlasti: mjesto predsjednika Vlade, predsjednika države i predsjednika Sabora.

Činjenica je da je mjesto predsjednika Sabora u političkoj operativi važnije od funkcije predsjednice države koja ima tek formalne ovlasti i nešto veći utjecaj tek svake četiri godine kada se formira nova Vlada. Za razliku od Kolinde Grabar Kitarović prvi čovjek parlamenta svojim svakodnevnim odlukama bitno utječe na funkcioniranje političkog sustava te određuje prioritete i tempo pri donošenju brojnih zakona i drugih važnih odluka.

Sužena moć Bože Petrova

Zbog toga u Mostu smatraju kako im, kao trećoj političkoj stranci po snazi u državi, to mjesto pripada po prirodi stvari. Jedan sugovornik Telegrama blizak vrhu Mosta upozorava kako Božo Petrov nema puno izbora. I HDZ i Most svjesni su nužnosti zajedničke suradnje. No, bez funkcije predsjednika Sabora Most bi zaista bio sveden na političku kulisu i manje vrijednog koalicijskog partnera HDZ-a.

Zapravo Most bi ostao bez prave mogućnosti da bitno utječe na političke procese. S obzirom da će u Vladi biti četiri potpredsjednika, moć i utjecaj Bože Petrova kao jednog od njih, biti će znatno sužena. Kao uostalom i ostalih Mostovih ministara: u Vladi će, sa svega četiri ili pet ministarskih mjesta, biti u osjetnoj manjini te neće imati prevelikog upliva u donošenje bitnijih odluka.

Zbog toga je za Most funkcija predsjednika Sabora zapravo od presudnog značaja: ako se ne izbori za to mjesto, tada ne može biti ni upješne koalicijske suradnje. Most naprosto nema prostora za popuštanje, pa ni pod cijenu da ne dođe do dogovora s HDZ-om.” Iako HDZ, kao i Most, tvrdi da je dobivanje funkcije prvog čovjeka parlamenta, osnovni preduvjet za sklapanje koalicijskog sporazuma, sve govori da ipak nije tako.

Pregovori s Mostom kao test sposobnosti

Mjesto predsjednika Sabora više je pitanje odnosa snaga unutar HDZ-a, nego li stvarne važnosti te funkcije za funkcioniranje vlasti kojoj bi na čelu bio HDZ. Plenković se, naime, našao sučeljen s koalicijom raznih nezadovoljnika u stranci. Dio utjecajnijih članova šireg vodstva HDZ-a ogorčen je Mostom: uvjereni su da zbog njegovih ucjena i pohlepe za funkcijama neće dobiti važnije pozicije u državnom aparatu za koje su uvjereni da im pripadaju.

Drugi, kojima izbor Andreja Plenkovića nikada nije dobro sjeo, pokušavaju pitanje pregovora s Mostom prikazati kao test sposobnosti i odlučnosti novog predsjednika stranke da se izbori za što bolju poziciju HDZ-a u novoj vlasti. Kako ne mogu dovesti u pitanje njegov legitimitet, našli su načina da ga, pojednostavljeno rečeno, dovedu pred zid: ili će se izboriti za funkciju predsjednika Sabora ili će se odustajenje od nje protumačiti kao nedopustiva slabost za vođu jedne tako moćne stranke.

Plenković, tvrdi jedan njegov bliski suradnik, naravno zna, kao i većina ostalih vodećih ljudi stranke, da i bez funkcije predsjednika Sabora, HDZ može bez većih problema upravljati državom. Toga je zacijelo svjestan i veći dio javnosti. No, Plenkovićevi tihi oponenti koriste to pitanje kako bi s jedne strane oslabili njegov utjecaj, a s druge strane pokazali kako je zapravo Most, a ne Karamarko, kriv za slom prijašnje Vlade. Zbog toga mu sugriraju da bi bilo bolje zatražiti potporu manjih stranaka i s njima formirati Vladu jer su one manje gramzljivije za foteljama”.

Marginalizacija Milijana Brkića

S obzirom da argumenti ipak pretežu na stranu Mosta, sada je sav teret pa i odgovornost za nastavak pregovora, pao na leđa Andreja Plenkovića. A on, zapravo, nema dobrog izlaza: ako pristane na uvjete Mosta, u stranci će ga optuživati da je bio previše popustljiv te da se nije znao izboriti za ono što pripada HDZ-u kao starijem partneru u koaliciji. A poseban ga problem čeka, ako se formira zajednička Vlada, kada dođe do neizbježnih sporova s Mostom.

Tada će se obrušiti na njega tvrdeći da je upravo on odgovoran za to jer nije bio dovoljno odlučan pri sklapanju koalicijskog sporazuma. Plenković ima još jedan unutar stranački problem: Ivana Maletić i Davor Ivo Stier, koji su slovili za njegove najbliže suradnike, sada, doduše iz raznih razloga, najavljuju da će se vratiti u Bruxelles u EU parlament. Što je krajnje neugodno za Plenkovića: očekivalo se, naime, da će mu upravo oni biti glavni oslonac u Vladi.

Još je zabrinjavajuće to što se već duže vrijeme po stranačkim kuloarima nagađa kako Ivana Maletić ne želi u Vladi jer se ne slaže s marginalizacijom Milijana Brkića u stranci s kojim je puno bliža nego li s Plenkovićem. Pred Plenkovićem je, dakle, doista velika dvojba. Svjestan je da bi koalicija s nekoliko manjih stranaka, kako mu mnogi sugeriraju, bila krajnje upitna, a Vlada preslaba za provođenje nekih odlučnijih mjera.

Još jedan neuspješni eksperiment

Zbog toga bi se na kraju, zbog neefikasnosti takve koalicije, sve to moglo obiti o glavu i Plenkoviću i HDZ-u. S druge strane, jasno je da ni koalicija s Mostom ne bi bila nimalo idilična i laka, ali je neusporedivo veća vjerojatnost da bi dala puno bolje rezultate.

Kako si HDZ ne može dopustiti još jedan neuspješni eksperiment jer bi ga to trajno kompomitiralo u očima javnosti, Plenković će s vrlo brzo morati odlučiti. Možda je izlaz u kompromisnom rješenju da funkciju predsjednika Sabora dvije godine obnaša netko iz Mosta, a dvije iz HDZ-a. Ili će Plenkoviću u posljedni trenutak stići pomoć, iz, primjerice, crkvenih redova, koji bi mogli slomiti otpor Mosta i privoljeti a na suradnju s HDZ-om.

Mladen Pleše
Novinar
288 članaka Više o autoru