Zašto je ipak malo pretenciozno uspoređivati jučerašnji atentat s ubojstvom Franje Ferdinanda?
Jučer je turski policajac ubio ruskog veleposlanika u Ankari
Vijest o ubojstvu ruskog veleposlanika u Turskoj Andreja Karlova izazvala je globalnu zabrinutost i za sobom povukla opravdano pitanje: može li ovaj događaj imati ozbiljnih posljedica? Atentat se na društvenim mrežama uspoređuje s ubojstvom Franje Ferdinanda u Sarajevu, nakon kojega je počeo Prvi svjetski rat, donosi New York Times.
Analitičari, srećom, ovu usporedbu odbacuju i smatraju kako jučerašnje ubojstvo neće ugroziti odnose između Rusije i Turske, a pogotovo ne bi trebalo imati dalekosežnije posljedice. Za napad do sada ni jedna od terorističkih organizacija nije preuzela odgovornost. Ubojica veleposlanika, policajac izvan službe koji je kasnije ubijen u razmjeni vatre s policijom, vikao je: “Bog je velik” i “Ne zaboravite Alep. Ne zaboravite Siriju”.
To ukazuje na njegov vjerojatni motiv: ruske zračne snage odigrale su ključnu ulogu i pomogle sirijskoj Vladi u napadima na dijelove Alepa koji su bili u rukama pobunjenika. Ovo su osnovne stvari koje bi trebali znati o odnosima između Turske i Rusije te kako će ovaj događaj utjecati na odnose tih zemalja te na Siriju i SAD.
1. Prijeti li sada sukob između Turske i Rusije?
To se čini gotovo nemogućim. U ovom trenutku obje zemlje šalju poruke u kojima tvrde da i dalje surađuju. Pretpostavlja se da će Rusija i Turska pokušati pronaći objašnjenje za ovaj događaj, ali na način da krivnju svale na zajedničkog neprijatelja, ali nikako jedna na drugu. Razlog za to je Sirija, jer se u posljednjih nekoliko mjeseci silno trude usaglasiti svoje strateške interese u toj zemlji.
Aaron Stein, stručnjak za Tursku u Atlantskom vijeću, objasnio je: “Turska treba Rusiju kako bi napredovala u ovom ratu. S druge strane, Rusija treba Tursku kako bi definirala pobjedu u Siriji. Obje zemlje su prisiljene ponašati se u ovom slučaju kao odrasli ljudi”.
2. Zbog čega su se uopće prije sukobljavale?
Turska i Rusija su u sirijskom ratu bile, a do neke mjere i još uvijek jesu, na suprostavljenim stranama. Turska nije podržavala predsjednika Bašara al-Asada, dok ga je Rusija podržavala. Ubrzo nakon što se Rusija umiješala u vojni sukob, ruski avioni su počeli napadati pobunjeničke ciljeve na samoj granici s Turskom.
U studenom 2015. godine turske snage oborile su ruski avion, što je izazvalo veliku međunarodnu krizu i donijelo strah od mogućeg ratnog sukoba. To bi u priču neminovno uplelo i Ameriku i ostale članice NATO saveza, koje bi bile dužne vojno pomoći Turskoj.
U takvim uvjetima, atentat na ruskog veleposlanika mogao bi uzrokovati dublji konflikt, međutim, tijekom protekle godine odnosi između ove dvije zemlje su uznapredovali.
3. Kako su bivši neprijatelji postali partneri?
Turska je godinama inzistirala na Asadovom padu, ali onda je ovoga ljeta očito shvatila kako bi znatno mudrije zapravo bilo raditi na sprječavanju sirijskih Kurda da preuzmu preveliki dio teritorija uz granicu. Ova promjena strategije zbližila ih je s Rusima.
Turska se boji da bi kurdska kontrola granice mogla ojačati separatističke težnje Kurda u Turskoj, gdje se vlada i dalje bori sa separatistima. Ruski ulazak u rat promijenio je tursku računicu, jer su shvatili da je kampanja protiv Asada odjednom postala skuplja i s puno manjim izgledima za uspjeh.
Moskva se u početku trudila dobiti rat s pobunjenicima, od kojih su neki imali podršku Turske, ali je naposljetku shvatila da će svoj svoj cilj lakše ostvariti u partnerskim, nego u neprijateljskim odnosima s Turskom.
Dvije zemlje postigle su neslužbeni dogovor. Turska je prestala podržavati određene pobunjeničke grupe, koje su prijetile ruskim interesima u Siriji, a Rusi su zauzvrat Turcima dozvolili da osvoje teritorij na sirijskoj granici, koji su do tada kontrolirali Kurdi i pripadnici Islamske države.
4. Hoće li atentat donijeti neku promjenu?
Izgleda da jučerašnji događaj ne bi trebao donijeti ikakve promjene u strategijama Turske i Rusije po pitanju Sirije, osim što bi mogao dodatno zacementirati njihovo labavo savezništvo. Aaron Stein pretpostavlja da bi turski predsjednik Erdogan za ovaj atentat mogao optužiti Fethullaha Gulena kojega je ovoga ljeta optužio za vojni udar.
Sjedinjene države odbile su ga izručiti, što zapravo pogoduje turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu kako bi osnažio potporu u zemlju, u kojoj je Amerika iznimno nepopularna. “Najveći gubitnik u ovoj priči bit će Washington”, smatra Stein.