Zašto je zaista nevjerojatno očekivati da će HNS riješiti problem fašističkog divljanja na hrvatskim stadionima
Dragan Markovina piše o repovima s jadranskog derbija u Splitu
Da će se repovi s jadranskog derbija odigranog u Splitu vući još danima nakon utakmice, bilo je jasno još tijekom iste. Jednako tako je jasno da je sama igra u čitavoj toj priči davno postala marginalna i da se kroz stanje u HNS-u i na sportskim terenima oslikava čitava društvena i politička situacija u zemlji. Oko ovog dosad napisanog vjerojatno će se složiti gotovo svi oni koji makar i površno razumiju stvari o kojima je riječ.
Mjesto na kojem kao društvene skupine i pojedinci dolazimo do potpuno suprostavljenih zaključaka tiče se uzroka svega onoga što se događa, interpretacije samih spornih događaja i načina na koji vidimo rješenje svih problema u nogometnom savezu. Posvetimo li se dvama priopćenjima, onog predsjednika Hajduka Ivana Kosa i službenog priopćenja HNS-a, shvatit ćemo da u njima nema ništa sporno, ali i da o njima puno više govori ono što nije izrečeno, od onoga što je u službene izjave ušlo.
Pravi problem leži u fašističkom skandiranju
Krenemo li od priopćenja predsjednika Hajduka i damo mu za pravo u onom dijelu u kojem govori da je Hajduk često usamljen vodio bitku za pravednije odnose u nogometu, što ne bi smjelo biti zasjenjeno frustracijama i nedopustivim ponašanjem na utakmici s Rijekom, moramo ga zapitati gdje je bio do sada?
Kos je evidentno u pravu kad kaže da će sada HNS sav taj užas koji se događao na Poljudu iskoristiti da se opere od svake odgovornosti i da za ključne probleme u nogometu optuži huligane, što se uostalom već dogodilo u priopćenju kojeg ćemo u nastavku teksta analizirati. No, osim pojedinačnog upada na teren, što jeste ozbiljan, ali ne i suštinski problem svega što se na Poljudu događalo, pravi problem leži u masovnom fašističkom skandiranju i poticanju na mržnju, koje se nažalost ne događa prvi put.
Službeni Hajduk se svo vrijeme pravi da se to ne događa
Nije uostalom nikakav problem uzeti snimku svih utakmica između Hajduka i Rijeke u posljednjih deset godina pa lako doći do zaključka da se na svakoj od tih utakmica pjevalo o šugavom gradu prepunom Srba. Pri čemu se službeni Hajduk svo to vrijeme pravi da se to ne događa, do situacije poput ove kad se stvari jednostavno nisu ni mogle, ni smjele prešutjeti. S obzirom da sam nešto o ovome već pisao u polemici s kolegom Holigom na Telegramu, neće biti zgorega razbistriti neke stvari.
Nema nikakve sumnje da je udruga Naš Hajduk pokrenula fundamentalna pitanja u vezi stanja u nogometnom savezu, stvorila pozitivnu priču oko Hajduka i na kraju krajeva izgurala izglasavanje Zakona o sportu. S obzirom da dosta ljudi iz uže jezgre udruge odlično poznajem, budući da sam s nekima išao u školu, a s drugima opet sjedio na Hajdukovim utakmicama, savršeno mi je jasno da mnogi od njih, ne samo da nisu simpatizeri ustaštva, nego nisu niti desne orijentacije.
Otpor prema HNS-u liječi posljedice, umjesto uzroka
No najveći problem je što takav stav nije jasno, pa ni na tribinama artikuliran, zahvaljujući čemu je došlo do legalizacije ustaštva i posve normalnog prihvaćanja činjenice da više od polovice stadiona skandira ustaški pozdrav i poziva na ubijanje Srba. Gotovo da je teško više i prebrojiti Hajdukove murale po gradu na kojima je naslikan njemački križ s pripadajućom nacističkom ikonografijom, ili se pak slavi izvjesni Frane Tente, koji je 10. travnja 1947. s Marjana skinuo jugoslavensku zastavu da bi na isto mjesto postavio zastavu NDH.
To je jednako tome da je netko u Kninu, na godišnjicu Oluje 1997. skinuo zastavu Republike Hrvatske i postavio zastavu Krajine. Sve ovo navodimo zbog toga što ovakva ikonografija šalje jasnu ideološku poruku, a nije naišla ni na kakav javni otpor, niti u navijačkim krugovima, niti od strane službenog Hajduka. Upravo zahvaljujući ovako raširenom desnom radikalizmu, dobro osmišljen otpor prema nepravdama u HNS-u ostaje trajno invalidan, i to zato što liječi posljedice, umjesto uzroka.
Hrvatski nogomet je doista u terminalnoj fazi raspadanja
Uzroci podređenog položaja Hajduka i privilegiranosti jednog kluba leže naravno u temeljima tuđmanizma i kao takve ih je nemoguće srušiti, ukoliko se i sam tuđmanizam ne dovede u pitanje. Takva nacionalistička praksa onda daje idealno oružje HNS-u da se u svom priopćenju zgraža nad povicima punim mržnje i ksenofobije, dok istovremeno na mjestu pomoćnika izbornika ima čovjeka poznatog upravo po istoj vrsti skandiranja, a na čelu čovjeka koji se slikao na grobu Ante Pavelića.
Riječ je također o savezu koji posve hladno proglašava kako se Zakon o sportu na njega ne odnosi. Hrvatski nogomet je doista u terminalnoj fazi raspadanja i uglavnom u službi jednog čovjeka i jedne političke opcije, ali je samim tim doista nevjerojatno očekivati da će oni koji su nogomet doveli u ovakvo stanje, sada dobrovoljno razgraditi čitavu tu konstrukciju.