Zašto je premijer u Bratislavi? Mi, siromašni, mogli bismo dobivati puno manje novca iz EU. Izvukli smo bitno
Neformalna skupina zemalja članica, kojoj pripada i Hrvatska, ne želi da se u novom EU proračunu reže stavka namijenjena razvoju siromašnijih članica i regija
Nisu to klasični prijatelji s kojima se pije kava: “Prijatelji kohezije” s kojima se danas u Bratislavi druži premijer Andrej Plenković neformalna su skupina zemalja članica Europske unije koju povezuje zajednički interes – da se u proračunu Europske unije ne smanjuju sredstva za kohezijsku politiku čiji je cilj pomoći siromašnijim regijama da uhvate korak s bogatijima.
U prijedlogu novog proračuna EU-a za razdoblje od 2021. do 2027. godine predviđeno je oko šest posto manje sredstava za koheziju, ali i promjena pravila zbog čega bi zemljama poput Hrvatske – barem tako procjenjuje vlada – bilo otežano korištenje europskog novca. Sastanak u Bratislavi održava se uoči summita EU-a u prosincu na kojem će čelnici svih zemalja članica raspravljati o sljedećem proračunu.
1. O čemu se priča u Bratislavi?
Glavna tema sastanka u Bratislavi su “prioriteti Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a”, objavili su Banski dvori prije Plenkovićevog puta. Razgovarat će se, dakle, o sljedećem sedmogodišnjem europskom proračunu i kako se izboriti da se to što će zbog Brexita EU imati manje novca ne prelomi na EU fondovima koje najviše koriste slabije razvijene zemlje i regije. “Naša skupina mora biti vidljivija unutar EU-a, moramo pokazati da smo jedinstveni i poslati jasnu političku poruku kojom ćemo poduprijeti naše zajedničke interese”, poručio je uoči susreta domaćin sastanka, slovački premijer Peter Pellegrini. Snaga je, dakle, u brojkama: u Bratislavi su nazočni predstavnici 16 zemalja članica koje se, ako nastupe zajedno, možda mogu izboriti za bolju poziciju. Odluka o proračunu EU-a donosi se jednoglasno.
2. Tko je pozvan?
Osim premijera Plenkovića, najavljeni su i premijeri Češke, Estonije, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i, naravno, domaćina Slovačke. Ostalih osam zemalja – Bugarska, Cipar, Latvija, Litva, Rumunjska, Italija, Portugal i Grčka – šalju visoke predstavnike.
3. Zašto uopće postoji problem oko EU proračuna?
Izlazak Velike Britanije iz Europske unije znači manje novca u zajedničkom proračunu. Prema ranijim izračunima, proračun gubi oko 12 milijardi eura godišnje. Osim što treba pokrpati rupu nastalu zbog Brexita, Europska komisija u prijedlogu novog proračuna predviđa i značajno povećanje novca za, primjerice, investicije u digitalnu transformaciju, istraživanje i razvoj, obrazovne programe… Ako je novca manje, očito je da ga negdje treba nadoknaditi – ili rezanjem nekih stavki, poput kohezije, ili većim uplatama država članica. No, nekoliko država članica, poput Austrije i Nizozemske, već su ranije poručile da ne žele povećanje EU proračuna: manja Europska unija (27 umjesto 28 članica) mora značiti i manji proračun, logika je tih zemalja, redom neto uplatiteljica u EU kasu (u nju više uplaćuju, nego što dobivaju).
4. Što je sporno Hrvatskoj?
Smanjenje sredstava za kohezijsku politiku nije jedina briga hrvatske Vlade. Jednako im je problematična ideja o povećanju udjela nacionalnog sufinanciranja projekata te o skraćivanju vremena za završetak projekata. Sada projekti iz EU kase dobivaju 85 posto novca, a ostatak osigurava država članica. Na primjeru Pelješkog mosta to izgleda ovako: EU daje 357 milijuna eura, a ostatak od 63 milijuna eura osigurava se iz nacionalnih izvora. Ubuduće bi, pak, iz europske blagajne stizalo 70 posto novca, a ostalih 30 posto trebala bi osigurati država. Da se tako financira Pelješki most, EU bi dala 294 milijuna eura, a Hrvatska dvostruko više nego sada. Skraćivanje vremena za realizaciju projekata značilo bi, pak, da projekt ugovoren u okviru kohezijske politike više ne bi morao biti gotov u roku od tri, nego dvije godine.
5. Je li to uopće bitno?
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a još je u svibnju objavilo da je procijenjeni udio kohezijske politike u javnim ulaganjima u Hrvatskoj u razdoblju od 2015. do 2017. godine bio 80 posto. Prosjek na razini EU-a bio je 8,5 posto. Dakle, javne investicije oslanjaju se na EU novac, pa nije teško zaključiti što bi se dogodilo ako bi se ta pipa čak i samo djelomično zatvorila.