Zašto je zbilja bizarno gledati Ameriku dok optužuje Huawei za špijuniranje

Presretanje i čuvanje podataka traje godinama

Slučaj saudijskog princa pokazao je da Amerikanci ne nadziru samo dužnosnike iz “neprijateljskih zemalja” već i najlojalnijih saveznika. I pri tomu su suočeni s ozbiljnim problemom: budući da je prisluškivanje i čitanje elektronskih poruka uzelo tolikog maha, ti se materijali ne stignu analizirati pa se pohranjuju i onda, kao u slučaju princa Mohammada, kad zatreba nekoliko godina kasnije vade iz arhive.

NSA je zabilježila da je princ Mohammad još 2017. najavio da će saudijskog novinara Jamala Khashoggija, koji je 2018. likvidiran u saudijskom konzulatu u Istanbulu, sustići metak, no taj je podatak tek nedavno pronašla.

Neočekivane reakcije na očekivano licemjerje

Taj slučaj također je razotkrio i licemjerje administracije Donalda Trumpa: dok američke obavještajne agencije kontroliraju praktički cijeli svijet, Bijela kuća već mjesecima traži od svih država da prekinu suradnju s kineskom tehnološkom kompanijom Huawei. Razlog: optužuju ju da se bavi špijunskim aktivnostima u zemljama u kojima posluje. I dok se svijet privikao na bahatosti administracije Donalda Trumpa, čuđenje izaziva ponašanje država, poput Njemačke, Kanade, Češke, ali i mnogih drugih.

One pod pritiskom Bijele kuće otkazuju već dogovorene aranžmane s Huaweijem, premda je javna tajna da u glavnim gradovima tih država postoje američki prislušni centri koji kontroliraju sve aktivnosti njihovih političkih lidera i poslovnih ljudi.

Najvažniji svjetski mediji, kao što su britanski The Guardian i The Independent, američki The New York Times i The Wall Street Journal te njemački magazin Spiegel, otkrili su nakon skandala 2013. kako američke obavještajne službe imaju u svijetu više od 80 centara za prisluškivanje. Među ostalim oni se nalaze u američkim diplomatskim misijama u Berlinu, Rimu, Zagrebu, Madridu, Moskvi, Parizu, Pragu, Prištini, Ateni, Bakuu, Beču, Budimpešti, Frankfurtu, Ženevi, Kijevu, Sarajevu, Tbilisiju i Tirani.

Špijunaža i preko Zagreba

Kako je svojedobno objavio britanski Independent jedna od američkih špijunskih postaja nalazi se i u tvrđavi američkog veleposlanstva nadomak Zagreba. Independent je tada ustvrdio kako je dovoljno vidjeti brojne antene na veleposlanstvu da bi se znalo o čemu se radi. Kad su u Zagrebu objavljene snimke tajno snimljenih razgovora između slovenske agentice Simone Drenik i slovenskog arbitra Jerneja Sekolca u Arbitražnom sudu, dio medija u Sloveniji odmah je okrivio NSA i CIA-u da su predale taj materijal hrvatskoj strani.

No, iz nekih izjava tadašnjeg premijera Zorana Milanovića moglo se naslutiti da je taj veliki plijen uhvatila Sigurnosno-obavještajna agencija kojoj je u to vrijeme na čelu bio Dragan Lozančić, kojega je kasnije predsjednica Kolinda Grabar Kitarović za nagradu smijenila. Snowden je otkrio da CIA i NSA podatke koje prikupe po Hrvatskoj i Europi, prebacuju do baze RAF-a Northamsheire u Velikoj Britaniji, a potom se otpremaju u sjedište NSA u Marylandu u SAD.

Prisluškivali i njemačku kancelarku

Der Spiegel je također objavio da su Amerikanci imali, a slučaj saudijskog princa to pokazuje da zasigurno imaju i dalje najmanje dva prislušna centra u Njemačkoj. Jedan se nalazi u Berlinu, a drugi u financijskom središtu Frankfurta. Utvrđeno je također da su Amerikanci od 2002. prisluškivali telefon njemačke kancelarke Angele Merkel, dakle dok je još bila u oporbi.

S tom rabotom nastavili su i nakon što je izabrana za kancelarku. Snowden je, među ostalim, prokazao NSA da je špijunirala telefone i kompjutore lidera 35 država. Samo 2017., dakle četiri godine nakon što je izbio skandal s otkrićima Snowdena, NSA je priznala da je prikupila podatke o 534 milijuna telefonskih poziva i tekstualnih poruka što je trostruko više nego 2015.

Kako sve NSA prikuplja podatke

Facebook, Google, Apple i još šest vodećih internetskih servisa priznali su da svoje podatke prosljeđuju NSA-i, budući da je to propisano zakonom “PRISM”. Ti podaci uključuju e-poštu, poruke i razne dokumente. Jedinica za hakiranje NSA može provaliti u sve potrošačke elektroničke uređaje i IT sustave koje smatra sigurnosno zanimljivim. S obzirom na razvoj elektronike nijedan se sustav ne može obraniti od hakera. NSA preko računala i telefona može utvrditi kretanje svake osobe koju nadzire.

NSA također kontrolira internetske linije širom svijeta koje povezuju različite kontinente preko podvodnih svjetlovodnih kabela. Negdje NSA te goleme količine materijala prikuplja u suradnji s domaćim obavještajnim agencijama, a negdje bez njihova znanja. Svojedobno je otkriveno da je NSA provalila u unutarnje mreže velikih telekomunikacijskih pružatelja usluga u Brazilu, Njemačkoj i drugim zemljama. NSA također ima pristup svim kreditnim karticama i platnim prometima pa može pratiti svaki cent koji potroši nadzirana osoba.

Vjerni saveznici prikupljaju i predaju podatke za NSA

SAD navodno ne provodi slične operacije nadzora u Britaniji, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu jer s tim državama ima sporazume o razmjeni obavještajnih podataka. Der Spiegel je objavio kako njemačka obavještajna služba, BND, redovito izručuje “goleme količine prikupljenih materijala” NSA-i, dok je švedska televizija otkrila da je Nacionalna radijska ustanova (FRA) predala NSA podatke iz svoje kabelske mreže. I brojne tajne službe pomažu NSA u prikupljanju podataka, a najrevnosnije su u tomu agencije u Australiji, Velikoj Britaniji, Kanadi, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Španjolskoj, Švicarskoj, Izraelu…

U takvoj situaciji kuriozno je slušati kako baš Bijela kuća optužuje Huawei za špijunažu. No, pritisak Washingtona daje rezultate pa je komesar EU za jedinstveno digitalno tržište Andrus Ansip pozvao članice EU da budu oprezne kada posluju s Huaweijem pokušavajući tako spriječiti njegov ulazak u 5G mrežu. Ta mreža ima neusporedivo veće kapacitete i širi pojas za prijenos golemih količina podataka od dosadašnje G4 mreže.

Nakon pritiska SAD-a pokleknula i Njemačka

SAD, Australija, Novi Zeland, Japan i Tajvan, već su zabranile kupnju tehnologije za 5 G mrežu koju proizvodi Huawei. Njemačka vlada priprema se uvesti strože sigurnosne mjere kojima bi se Huawei isključio iz natječaja za izgradnju pete generacije mobilnih mreža. Nakon što je 2017. njemačka vlada poručila kako ne vidi nikakve zakonske osnove za isključenje bilo kojeg ponuđača iz predstojeće aukcije 5G mreža, nakon žestokih pritisaka iz Washingtona, morali su promijeniti stajališta.

U Velikoj Britaniji Huawei financira rad odbora sastavljenog od visokih britanskih obavještajnih i državnih dužnosnika koji kontrolira tehnološku opremu iz Kine. Odbor je 2017. zaključio da nema rizika za nacionalnu sigurnost Velike Britanije od Huaweijevih brendova. Nakon toga iz Washingtona su stigle optužbe da je Huawei preko Indije svoju tehnologiju prodavao talibanima u Afganistanu i Pakistanu, da je unatoč sankcija trgovao s Iranom i Sjevernom Korejom…

Svjetska dominacija telekomunikacijskog diva

Kako bi spriječili ekspanziju Huaweija te prekinuli njegovu dominaciju na svjetskom tržištu nove 5G mreže, vjerojatno najvažnijeg telekomunikacijskog izuma posljednjih desetljeća, po nalogu Washingtona u Kanadi je uhićena Meng Wanzhou, kćer osnivača kompanije i glavna financijska direktorica Huaweija. Nju su pak optužili zbog kršenja sankcija protiv Irana. Huawei posluje u 170 zemalja, najveći je proizvođač telekomunikacijske opreme, te drugi najveći proizvođač pametnih telefona na svijetu, a samo u Europi, njegovu tehnologiju, među ostalim, i takvi tehnološki koncerni kao što su britanski Vodafone, francuski Orange i Deutsche Telekom.

Huawei opslužuje 45 od 50 najvećih telekomunikacijskih operatera na svijetu, ima više od 170.000 zaposlenika te 21 institut za istraživanje i razvoj u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Rusiji, Izraelu… Huawei je 2017. ostvario prihod od oko 80 milijardi dolara, a profit je iznosio 5,5 milijardi dolara. Oko 26 milijardi dolara zaradio je prodajom telekomunikacijske opreme i softvera, što ga čini liderom na globalnom tržištu.

Slobodna trgovina dok to paše SAD-u

Procjenjuje se da će u sljedećih sedam godina veliki američki operatori investirati više od 275 milijardi dolara u implementaciju pete generacije mobilnih telekomunikacijskih mreža. S obzirom na to da je Huawei daleko odmaknuo konkurenciji u razvoju te tehnologije, on zapravo nema konkurencije na američkom tržištu na kojem će do 2020. biti oko 30 milijardi senzora i mobilnih uređaja priključenih na Internet. Huawei je najveća žrtva sve nesmiljenijeg trgovinskog rata između američkog i kineskog gospodarstva. SAD su bile najveći pobornik slobodnog tržišta i neometanog protoka roba bez carina i drugih opterećenja, sve dok su dominirale svjetskim tržištem.

Nakon što su ih ugrozili Kinezi, Nijemci, Japanci, Južno Koreanci, Donald Trump počeo je raskidati ugovore o slobodnoj trgovini te uvoditi zaštitne carine i druga ograničenja za uvoz roba u SAD. Bijela kuća može se tako ponašati jer su SAD najmoćnije svjetsko gospodarstvo, ali i zbog toga što većina država nema snage suprotstaviti se takvoj politici. Mađarski premijer Viktor Orban rezolutno je odbacio zahtjev američkog državnog tajnika Mike Pompea da spriječi poslovanje Huaweija u toj zemlji.

Mađarska pokazala zube Bijeloj Kući

Ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto odgovorio je Pompeu da je Mađarskoj dosta licemjerja EU i SAD-a, te je odbio upozorenja kako će gospodarska suradnja s Pekingom pretvoriti Mađarsku u zaduženu zemlju, koja će politički i ekonomski ovisiti o Kini. Pompeo je nakon toga zaključio kako će se SAD “pobrinuti da se identificiraju mogućnosti i rizici korištenjem opreme Huaweija. A onda ćemo donijeti svoje odluke.”

Unatoč te otvorene prijetnje, Mađarska je dogovorila s Huaweijem da osnuje u Budimpešti glavno logističko čvorište za cijelu regiju. Budimpešti se zbog tog odbijanja neće ništa dogoditi, osim što će ju u Washingtonu još više respektirati. Za razliku od svih ostalih država, pa i Hrvatske, uz iznimke Kine, Rusije, Turske, Mađarske, koje olako popuštaju pred pritiscima iz Bijele kuće. Razlog tomu je što te zemlje, iako se nemoguće slagati s njihovim vanjskim i unutarnjim politikama, nemaju političke vođe formata Xi Jinpinga, Vladimira Putina, Tayyipa Erdogana, Viktora Orbana…