Zašto se teško oteti dojmu da su u Vladi krivo računali ili, još gore, da najavljuju kupnju Ine znajući da neće uspjeti

Odvraćanje pažnje od dugogodišnjeg pogodovanja

Moguća inicijalna ponuda dionica HEP-a, odnosno kupnja udjela MOL-a u INA-i nemaju baš ništa zajedničkog i ne treba ih povezivati. Proces privatizacije HEP-a može biti pokrenut samo zbog smanjenja javnog duga i/ili efikasnijeg korištenja imovine kojom kompanija raspolaže. Taj proces zahtijeva vrijeme za stvaranje odgovarajućeg zakonodavnog okvira te osiguranje nužne podrške najšire javnosti koja očito trenutno ne postoji. Prije lokalnih izbora u svibnju sve dvojbene ili nepopularne odluke bit će ionako na čekanju, a privatizacija HEP-a sigurno spada u takve čak i kada je zamaskirana kupnjom nekadašnjeg nacionalnog naftnog ponosa.

INA grupa je u devet mjeseci prošle godine imala ukupni konsolidirani prihod nešto veći od jedanaest milijardi kuna uz ostvarenu neto dobit prije poreza od 415 milijuna kuna. Budući je u segmentu proizvodnje nafte i plina operativna dobit iznosila 901 milijun kuna, a u rafinerijskom i maloprodajnom dijelu zabilježen je operativni gubitak od 113 milijuna kuna nije teško zaključiti koji dio poslovanja kompanije čini njenu vrijednost. Važno je napomenuti da INA nije prikazala odvojeni poslovni rezultat za svoje dvije rafinerije od onog na 495 benzinskih crpki u Hrvatskoj i susjedstvu.

Možemo samo pretpostaviti da je gubitak iz rafinerijskog poslovanja bitno veći, ali je djelomično amortiziran maloprodajnom djelatnošću. INA je na kraju 2015. raspolagala s rezervama nafte i plina u hrvatskom podzemlju koje su bile tri puta veće od mađarskih, a od kojih je samo vrijednost dokazanih naftnih rezervi u današnjim cijenama iznosila četiri milijarde dolara. U procjeni vrijednosti kompanije treba između ostalog uzeti u obzir i vrijednost rezervi prirodnog plina u panonskom i jadranskom bazenu, servisnu kompaniju CROSCO, rafineriju u Rijeci, maloprodajnu mrežu benzinskih crpki i udio od 12% u JANAF-u.

MOL je u 2015. imao gubitak od 872 milijuna dolara

S&P Global Oil Indeks, koji čine tržišne vrijednosti 120 najvećih svjetskih kompanija u istraživanju i eksploataciji nafte i plina, imao je u proteklih pet godina svoju najveću vrijednost krajem srpnja 2014., a dvostruko manja zabilježena je u siječnju prošle godine. I površnom promatraču je jasno da tržišna vrijednost naftnih kompanija slijedi cijenu sirove nafte te je tako indeks do kraja prošle godine zabilježio porast od 48% u odnosu na rezultat iz zadnjeg tjedna siječnja, što je jedva tri postotna boda manje od porasta cijene sirove nafte u istom razdoblju.

Prevedeno, INA je vrijedila bitno manje početkom prošle godine nego što vrijedi danas. Tu ne pomaže nikakva orkestrirana kampanja iz Banskih dvora s ciljem uvjeravanja javnosti da udjel MOL-a u INA-i vrijedi manje od milijardu dolara koje će Vlada vrlo lako prikupiti prodajom četvrtine HEP-a. Daljnji porast cijene nafte znači i porast vrijednosti INA-e koliko god zvani i nezvani tvrdili drugačije.

Post fosilni svijet sigurno je pred nama, ali to nimalo nije utjecalo na burze gdje je na primjer tržišna kapitalizacija MOL-a uvećana za golemih 54% ili 2,55 milijarde dolara od zadnjeg tjedna siječnja do kraja prosinca 2016. Treba uz to napomenuti da je MOL u 2015. iskazao neto gubitak od 872 milijuna dolara.

Ne mogu se oteti dojmu da je Vlada krivo računala

Moram još jednom ponoviti da su hrvatske rezerve nafte i plina tri puta veće od mađarskih, te da je u konsolidiranom poslovnom rezultatu MOL-a za 2015. proizvodnja nafte i plina iz hrvatskih bušotina činila jednu trećinu, a ona iz mađarskih 41,3%. Kada svemu pridodamo cijenu dionica INA-e koju je MOL platio u namjeri da stekne većinski udio teško se mogu oteti dojmu da je netko u Vladi krivo računao ili što je još gore, sada najavljuje pregovore i kupnju znajući da na kraju od toga neće biti ništa.

Nije vjerojatno da će se MOL tek tako odreći trećine proizvodnje nafte i plina, četvrtine rezervi nafte i više od trećine rezervi prirodnog plina. Uz potencijalni knjigovodstveni gubitak na prodaji dionica koje je platio 1,5 milijardi dolara teško bi izbjegao i pad tržišne kapitalizacije koja trenutno premašuje 7,28 milijardi dolara.

Kirsten BIndermann objavila je 1999. u izdanju Oxford Institute for Energy Studies „Product-Sharing Agreements“, kapitalno djelo u kojem je obradila 298 ugovora o istraživanju nafte i plina sklopljenih u razdoblju od 1966. do 1998. u 74 države. Tim ugovorima regulirana je raspodjela dobiti i rizika između država koje raspolažu s nalazištima nafte i plina i operativnih kompanija. Države ubiru koncesijsku naknadu, obično 20% od vrijednosti ugljikovodika, te udio u dobiti proizašle iz eksploatacije nafte i plina u iznosu od 55% do 80%.

Kako smo nepovratno izgubili milijarde dolara

INA je do 2009. plaćala koncesijsku naknadu jedinicama lokalne samouprave, o čemu ne postoji naročito točna evidencija, a u prvih jedanaest godina suvlasništva MOL-a prema dostupnim podacima naknada je iznosila prosječnih 3,91% od tržišne vrijednosti ugljikovodika. Hrvatska je uvijek bila obećana zemlja za MOL i velika je šteta što gospođa Bindermann nije imala prilike obraditi i taj ugovor. O ovoj kolosalnoj anomaliji pisao sam već nekoliko puta pa prepuštam Vladi izračun nepovratno izgubljenih milijardi dolara zbog izbjegavanja primjene koncesijskog ugovora koji je svjetski standard za industriju nafte i plina od polovine prošlog stoljeća.

I što sad? Kada bi Hrvatska kojim slučajem i kupila udio MOL-a, vratila bi kotač povijesti unatrag, u doba u kojem se nije znalo gdje počinje INA, a završava država, i obrnuto. Umjesto kupnje udjela potrebno je izmjenom zakonske regulative natjerati MOL na podjelu dobiti iz eksploatacije nafte i plina. Ako se primjeni donja granica svjetskog koncesijskog standarda i u obračun uzme prosječna cijena sirove nafte u proteklom desetljeću, državni proračun i prihodi lokalne zajednice prikupit će do 2030. više nego dovoljno za kupnju udjela MOL-a u gotovini. Samo tada više neće biti domaće nafte i plina pa će tako stečena ušteđevina morati biti potrošena na nešto drugo.