Zašto se u slučaju Agrokor, zapravo, jučer nije dogodilo ništa važno

Suštinsko je pitanje kako demontirati oligarhijski poslovno financijski sustav; propuštena je prilika da nam slučaj Agrokor posluži za to

ZADNJA IZMJENA: Oct 17, 2017
Foto: Pixsell

Hrvatska je javnost u ponedjeljak patila od masovnog déjà vu. Po milijunti smo put gledali policijske automobile ispred adresa donedavno uspješnih i utjecajnih ljudi, pa smo gledali kako se te ljude odvodi u pritvor, pa smo slušali uvijek iste, do zla boga banalne i demagoške izjave njihovih odvjetnika, pa su se voditelji televizijskih vijesti pravili da pokušavaju izvući koju dodatnu informaciju od svojih reportera, na licu mjesta, premda siroti reporteri nisu mogli doznati ništa više od vijesti koje su već bile puštene u javnost.

U idućim ćemo danima u onim potpuno netalentiranim medijima čitati licemjerna zgražavanja nad lifestyleom “bogatih i moćnih”, pa onda još bedastija moraliziranja u usponima i padovima, te, kao vrhunac dosadnog pristupa novinarstvu, osobne, portretne intervjue s odvjetnicima okrivljenika.

I tako još od 2010.godine, kad je uhićen Ivo Sanader, pa preko uhićenja Milana Bandića prije četiri godine, sve do danas: manje, ali jednako koreografirane slučajeve poput afere Index sad su valjda već svi zaboravili (osim samih sudionika).

U white collar slučajevima pravda se gotovo nikada ne izvršava

S obzirom na kasniji razvoj događaja u dosadašnjim velikim i malim televizijskim uhićenjima, razumno je pretpostaviti kako u idućih četiri ili pet ili više godina, nitko od današnjih uhićenika, kao ni tri prvotraženika koji trenutno borave u Londonu, neće biti pravomoćno osuđeni, neovisno od njihove krivnje ili nevinosti.

Hrvatsko je pravosuđe, naprosto, nesposobno provoditi zakone, tako da medijska uhićenja, koja su svojim stalnim ponavljanjima, izgubila bilo kakav spektakularni naboj, služe tek kao privid izvršenja pravde i duge ruke zakona. U stvarnosti, u Hrvatskoj se, u white collar slučajevima pravda gotovo nikada ne izvršava, ili se izvršava tek djelomično.

Hapšenja u slučaju Agrokor, osim što predstavljaju neugodnost za uhićenike i za članove njihovih obitelji (premda, s druge strane: u Hrvatskoj je dosad uhićeno toliko ljudi, da sama privođenja ne bacaju osobitu ljagu na obitelj uhapšenih), nemaju, zapravo, nikakvo osobito značenje. Ona su važna jedino zato što su razotkrila pravu funkciju Todorićeve pojave na internetu: vlasnik Agrokora potpisivao je sve one silne objave pokušavajući spriječiti policijsku akciju, o kojoj je očito bio informiran.

Suštinsko je pitanje kako demontirati oligarhijski hrvatski sustav

Kako bi se izbjegao osjećaj potpune banalizacije provođenja istraga, kroz formu repriznog televizijskog programa, možda bi bilo inteligentnije da se ubuduće uhićenici privode nešto diskretnije. No, ni to nije osobito bitno, jer se radi tek o pitanju stila i općeg dojma koji ostaje u javnosti.

Fascinantno je, međutim, što su u ovih šest mjeseci razgovora o Agrokorovim stvarnim ili navodnim crimenima gotovo nitko nije dotaknuo suštinskog pitanja. A suštinsko pitanje ne glasi treba li Pirušku Canjugu osuditi na dugu zatvorsku kaznu (ako se dokaže da je kriva, naravno da treba).

Suštinsko pitanje glasi kako demontirati oligarhijski hrvatski financijsko-poslovni sustav, u kojem je Agrokor, uz Adris, bio najsnažnija privatna institucija. Agrokor nije posrnuo sam. Netko mu je stalno davao novac, i svi su sve znali o njegovim problemima, kao što to stalno ponavlja guverner HNB-a Boris Vujčić. Skoro svi dijelovi našeg specifičnog financijsko-poslovnog sustava, uz blagoslov same države, pravili su se, međutim da ne znaju što se događa, sve do same katastrofe, jer elementi sustava ne mogu ići protiv svog središta.

Država se ne bavi stvarnim uzrocima Agrokorova fenomena

Agrokor je, ponovimo bio središnja institucija specifičnog hrvatskog načina poslovanja, kojeg obilježavaju sivo bankarstvo i kretanje velikih količina novca između uvijek istih kompanija. Činjenica je da su neki od najvećih Agrokorovih poslovnih partnera, koji su se navodno bavili distribucijom hrane, u stvari zarađivali od posuđivanja novca. Vlasnik jedne od tih kompanija otvoreno je govorio kako su financijske operacije njegov core business. Sad je u predstečajnoj nagodbi.

Činjenica je da je jedan Adris posudio milijardu kuna Agrokoru. Ovdje se ne radi o uobičajenoj pozajmici, nego o golemom, tipičnom bankarskom zajmu. Činjenica je da su manji poduzetnici uzimali kredite, pa bi ih uplaćivali Agrokoru, kako bi sačuvali položaj unutar hrvatske financijsko-poslovne oligarhije. Činjenica je da se hrvatska društva za factoring ponašaju kao zelenaške organizacije.

Činjenica je, naposljetku,da država dopušta ovakav oblik factoringa, i da nije kontrolirala sivo bankarstvo, koje, sasvim sigurno, postoji i izvan prehrambene industrije. Ovo je samo površan opis sustava u kojem je Agrokor nastajao i propao. Dok država ne krene u demontažu takvog sustava financijskog poslovanja, svaka istraga o slučaju Agrokor ostat će, nužno, na površnoj razini, jer se neće baviti stvarnim uzrocima cijelog Agrokorova fenomena. A država, osobito sadašnja vlast, nema nikakve volje upustiti se u takav posao.

Agrokor je mogao poslužiti kao povod za nova, poštenija pravila

Dapače, čini se da će HDZ poduzeti sve što može kako bi onemogućio raspravu o uzrocima Agrokorova debakla, budući da su predstavnici vladajuće stranke već najavili ukidanje parlamentarnog Povjerenstva za Agrokor, osnovanog nekoliko dana prije policijske akcije.

Hrvatski je veliki biznis uglavnom duboko nepošten i pravno nesiguran, što je, uostalom, uz pretjerani porezni pritisak, glavni razlog izostanka većih stranih investicija. Slučaj Agrokor mogao je poslužiti kao povod za rušenje dosadašnjih obrazaca poslovnog ponašanja u Hrvatskoj, i za kreiranje novih, transparentnijih, poštenijih i efikasnijih pravila.

Čini se, međutim, da je ta prilika propuštena.

Ivan Violić
Telegram autor
11 članaka Više o autoru