Zašto se, zaboga, predsjednik države potajice sastaje s čovjekom kojeg primaju samo Vučić i Putin?

Zoran Milanović u utorak je bio dragi gost Milorada Dodika na njegovoj privatnoj hacijendi u Laktašima

FOTO: Pixsell

Zašto je šef hrvatske države išao na javnosti zatajene razgovore sa smiješnim opravdanjem da je ''Dodikov posjed samo tri kilometra od autoceste'' i da ga ''poziva već godinu i pol''? Nekome ne ideš u stan na kavu ni ako ti je susjed u zgradi jer smatraš da u takvom društvu nemaš što tražiti. Ali Milanović očito ne smatra da se Dodika treba kloniti

Nitko živ ne bi znao da je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u utorak bio dragi gost Milorada Dodika na njegovoj privatnoj hacijendi u Laktašima da to nisu prokljuvili mediji iz BiH.

A onda je Milanović taj konspirativni posjet gazdi Republike Srpske objasnio na isti način kao i onda kad se propitivalo zbog čega je zalazio u privatni klub predsjednika Uprave Janafa Dragana Kovačevića, protiv koga je ljetos podignuta optužnica za primanje mita i pogodovanje.

Ni protokolarno priopćenje

Tada, nakon Kovačevićevog filmskog hapšenja, Milanović je u revijalnom tonu izjavio da je u Slovensku išao jer je bilo doneseno previše fine hrane. Pa da se ne baci. Sada kaže da je, vraćajući se u utorak s obljetnice oslobođenja Jajca, svratio k Dodiku jer je njegovo imanje samo ”tri kilometra udaljeno od autoceste”.

Dakle, eto, bilo je jako usput pa je Milanović malo skrenuo da bi s Dodikom proveo tri sata u razgovoru koji njegov Ured nije najavio, a niti je kasnije o njemu izvijestio kako se pristoji kad se predsjednik države sastaje sa stranim sugovornicima.

Kako nismo udostojeni čak ni naknadnog protokolarnog priopćenja, a nije bilo ni muhe na zidu dok je Milanović čavrljao sa srpskim članom Predsjedništva BiH kao sa sebi ravnim, moramo sami odgonetati motive i sadržaj tog tajnovitog druženja.

U čemu se slažu i razilaze

Bilo bi važno znati u čemu se Milanović i Dodik slažu, a u čemu se razilaze dok se, pod patronatom međunarodne zajednice, vode rasprave o budućnosti i golom opstanku BiH i dok je Dodik pod sankcijama SAD-a i nekih država Europske unije zbog svojih otvorenih secesionističkih namjera i podrške Vladimiru Putinu usred agresije na Ukrajinu.

A s obzirom na Dodikove općepoznate stavove o BiH i bilo čemu, prvo je i osnovno pitanje što Milanović uopće radi s njim, i to kod njega doma, a ne u službenim prostorijama RS-a ispred kojih čekaju novinari, što bi bio bar neki minimum prihvatljivosti.

Interes hrvatske javnosti

Milanović je, doduše, više puta do sada tumačio kako se s Dodikom mora razgovarati jer je on na izborima potvrđeni predstavnik građana jednoga od entiteta u BiH, ali redovito je tom svom formalističkom pristupu pridodavao i stanovite izraze razumijevanja za Dodikovu politiku, stil i rezon, kojima je u Europi teško naći premca ako preskočimo Srbiju i Aleksandra Vučića.

Zato je i supstanca ovih najnovijih političkih razglabanja između Milanovića i Dodika na Dodikovom obiteljskom terenu od prvoklasnog interesa za hrvatsku javnost. Građani imaju pravo biti informirani što u njihovo ime zagovara njihov predsjednik, s kim bistri politiku i s kim je u savezništvu.

Nije trebao skretati s puta

No, kako smo, silom prilika, ostavljeni u blaženom neznanju o tezama, pozicijama i eventualnim zaključcima domaćina i gosta, hajde da bar citiramo dio izjava kojima je Milorad Dodik ove godine parao eter ne samo u BiH, nego i u Bruxellesu i Washingtonu.

Iz njih je jasno da Milanović nije trebao skretati s autoceste da posjeti Dodika ni da je udaljenost do njegovog posjeda samo tri metra, a ne ta tri kilometra. Pa krenimo onda u taj ilustrativni pregled od sada pa unatrag.

Poigravanje granicama

U četvrtak, 15. rujna, Dodik, Aleksandar Vučić i poglavar Srpske pravoslavne Crkve Porfirije sastali su se na gradilištu dionice autoceste između Beograda i Banje Luke. Dodik je izjavio kako Srbi danas imaju dvije države, Republiku Srpsku i Srbiju, ali da se nastavljaju boriti ”za jedinstvo”.

Vladika Porfirije prisnažio je na to kako su ”granice država promjenjiva kategorija” i da do promjena može doći budući da je ”sve relativno”. Veleposlanstvo SAD-a u BiH to je ispravno shvatilo kao budnicu za ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom te je priopćilo da je Dodikova težnja za nezavisnošću Republike Srpske kockanje s budućnošću građana.

Saveznik Putina i Orbana

Izlazak iz BiH bila je Dodikova tema i 30. kolovoza kada je za UNA TV kazao da samo čeka povoljnu konstelaciju odnosa ”u svijetu, Europi i Americi” pa će ”istog trenutka proglasiti odcjepljenje Republike Srpske od BiH”. Svojim saveznicima imenovao je Putina, Xi Jinpinga, Erdogana i Orbana, koji je upravo izbio Mađarskoj novac iz fondova EU zbog svoje nedemokratske politike rušenja europskih vrijednosti.

Tjedan prije, 22. kolovoza, Dodik je pokušao spriječiti sudjelovanje BiH na samitu Krimske platforme koju su osnovale vlasti Ukrajine, ali nije uspio. Potporu napadnutoj Ukrajini Dodik je ocijenio pristranošću koja ”ugrožava međunarodni mir i stabilnost”. Za TV Republike Srpske izjavio je da BiH nikako ne može opstati i kako se ”samo čeka da se proglasi njen kraj”.

Srdačna zahvala Lavrova

Prognozu da će Republika Srpska za njegovog života postati samostalna država iznio je 27. srpnja: ”Ja ću to sigurno gledati”. Da će se za taj cilj ”nastaviti boriti” i da to ništa ne može zaustaviti rekao je i 21. srpnja. U istom dahu je napao Bošnjake da pokušavaju učvrstiti svoj identitet ”na lažnom mitu o genocidu u Srebrenici”.

Tijekom privatnog posjeta Izraelu 20. srpnja, Dodik se sastao s ruskim veleposlanikom i pohvalio Putinovu politiku u ratu protiv Ukrajine. Da se moli Bogu da na vlast u SAD-u ponovno dođe Donald Trump izjavio je 26. lipnja.

Ponovio je da je Republika Srpska formirana kao država jer je ”to ono što nama treba”. Sastanak s Putnom 18. lipnja u Sankt Petersburgu ocijenio je kao ”prijateljski i s puno razumijevanja”, a prethodno mu se Lavrov srdačno zahvalio na podršci ruskom vodstvu.

Usporedba s Trećim Reichom

Na “mirni razlaz” BiH pozvao je 24. svibnja ustvrdivši da je nemoguć bilo kakav dogovor o zajedničkoj budućnosti. Uspostavom zasebne vojske Republike Srpske zaprijetio je 12. svibnja.

Hvaleći Rusiju 17. travnja, dok su gorjeli ukrajinski gradovi, Dodik je današnju Njemačku usporedio s Trećim Reichom ”koji je 1941. poslao Nijemce koji su asistirali ustašama da pobiju milijun ljudi na ovim prostorima”. Drugog ožujka nazvao je ukrajinske branitelje ”naoružanom bandom”. Da je BiH samo propali eksperiment stranaca kazao je 23. siječnja.

Neprobavljivi Dodikovi istupi

Novu 2022. godinu ”čestitao” je Dodik 31. prosinca izjavom kako je za BiH najbolje rješenje – ”da je nema”. Pritom se založio ”da Hrvati dobiju svoj entitet na teritoriju Federacije BiH, a da Republika Srpska ostane sačuvana u sadašnjim granicama”.

Ova brzinska antologija neprobavljivih i ekstremističkih istupa člana Predsjedništva BiH ”iz redova srpskog naroda” dovoljna je da se zapitamo kome je i zašto šef hrvatske države Zoran Milanović išao na javnosti zatajene razgovore sa smiješnim opravdanjem da je ”Dodikov posjed samo tri kilometra od autoceste” i da ga ”poziva već godinu i pol”.

Nova predsjednikova agenda

Nekome ne ideš u stan na kavu ni ako ti je susjed u zgradi jer smatraš da u takvom društvu nemaš što tražiti. Ali Milanović očito ne smatra da se Dodika treba kloniti osim u nužnim službenim situacijama, otvoren je, dapače, čak i za privatne aranžmane.

Tako Hrvatskoj navlači vraga za vrat kujući savezništvo s političarem koga primaju samo Vučić i Putin. To valjda ide u novu agendu njegovog mandata u kome je obećao da će biti predsjednik s karakterom, ali sve češće djeluje kao da ga je po putu već sasvim izgubio.