Zbog nove generacije GMO-a pola Europe je na nogama, prijeti se i tužbama. Otkrivamo što poduzima hrvatska Vlada

Bruxelles predlaže pojednostavljena pravila za bilje dobiveno novim genomskim tehnikama. Vlada i Sabor su protiv

Početkom ove godine više od 50 nevladinih organizacija predalo je Europskoj komisiji peticiju protiv labavljenja pravila za biljke dobivene tzv. novim genomskim tehnikama. Deregulaciji „novih GMO-a“, kako ih nazivaju, svojim se potpisima usprotivilo 420 tisuća Europljana. Službeni prijedlog Komisije u tom trenutku još nije postojao, ali bilo je već sasvim jasno da će izazvati žustre polemike i kontroverze. Uskoro se to i u praksi potvrdilo.

Komisijin prijedlog, predstavljen u srpnju ove godine, trenutno je u raspravi među zemljama članicama koje, skupa s Europskim parlamentom, u konačnici donose europske propise – pa tako i za ovaj zakon koji bi, prema zamisli Bruxellesa, trebao pojednostaviti pristup tržištu za biljke uzgojene „novim genomskim tehnikama“.

Jednostavnija pravila

Objašnjavajući zašto predlaže izmjene EU propisa, Komisija je, među ostalim, ustvrdila da u većini slučajeva te nove tehnike omogućavaju „preciznije i brže izmjene od konvencionalnih tehnika uzgoja“, a da su „usjevi jednaki onima uzgojenima klasičnim tehnikama kao što su odabir sjemenja i križanje“. Prijedlog, pritom, predviđa dvije kategorije biljaka dobivenih na ovaj način.

Jedna od tih kategorija je, prema Komisiji, bilje usporedivo s onim koje se pojavljuje prirodno ili konvencionalnim uzgojem pa bi se na tu kategoriju primjenjivala jednostavnija i labavija pravila, a ne strogi GMO propisi. Na te biljke – usporedive s konvencionalnima – ne bi se primjenjivala niti obveza označavanja iz GMO regulative niti uobičajena procjena rizika.

Izbor poljoprivrednika

Svo bilje dobiveno na taj način bilo bi navedeno u javnoj bazi podataka. “Usto, njihovo sjemenje i drugi biljni reprodukcijski materijal bit će označeni, a informacije o biljnom reprodukcijskom materijalu dobivenom novim genomskim tehnikama bit će navedene u zajedničkim katalozima biljnih sorti kako bi poljoprivrednici mogli sami odlučiti hoće li upotrebljavati to bilje”, kaže Komisija. Takvo bi bilje, pritom, ostalo i dalje zabranjeno u ekološkoj proizvodnji.

Ali daleko od toga da su svi uvjereni u Komisijine argumente. Među zemljama članicama razvila se živa rasprava u kojoj, dakako, sudjeluje i Hrvatska. Krajem rujna, hrvatska Vlada Bruxellesu je uputila svoje kontraargumente u kojima, među ostalim, traži da države članice same odlučuju hoće li se takve biljke smjeti uzgajati na njihovom teritoriju.

Što traži hrvatska Vlada?

„RH smatra da prijedlogom uredbe državama članicama treba omogućiti samostalno odlučivanje u svezi ograničenja ili zabrane uzgoja NGT bilja na vlastitom teritoriju ili dijelu teritorija, s ciljem zaštite bioraznolikosti, okoliša i zdravlja ljudi i životinja na svojem teritoriju“, navodi Vlada u službenom stajalištu za koje je bilo nadležno Ministarstvo poljoprivrede.

Hrvatska, nadalje, traži da i ovako uzgojeno bilje, koje je usporedivo s konvencionalnim, bude adekvatno označeno jer „treba omogućiti potrošačima i proizvođačima pravo na slobodu izbora“. Uz to, Vlada je podržala zabranu korištenja NGT bilja u ekološkoj proizvodnji, ali je upozorila i na potencijalni problem nenamjerne kontaminacije.

Važno je stoga, pišu u dokumentu, „urediti pitanje odnosa, odnosno razdvajanje usjeva i proizvoda obje kategorije NGT u odnosu na konvencionalnu i ekološku proizvodnju. U tom smislu treba definirati i moguće pitanje odgovornosti, odnosno naknade štete u slučaju neželjenog širenja“.

Problem patentiranja

Uz to, postavljaju i pitanje što s patentima: NGT biljke, odnosno sjeme, moguće je patentirati, dok to nije slučaj s proizvodima konvencionalnog oplemenjivanja, ističe Vlada, tražeći da se na razini EU-a utvrde potencijalni rizici od patentiranja biljnog reprodukcijskog materijala stvorenog NGT tehnikama. Smatraju da je to nužno da bi se izbjegla „privatizacija genetskih izvora i stvaranje monopola“.

Oko prijedloga Komisije stvorila su se dva suprotstavljena tabora. Jedna grupa, koju čine multinacionalne kompanije te mnoštvo manjih tvrtki i pojedina poljoprivredna udruženja, tvrdi da EU riskira da će zaostati za svijetom u korištenju novih usjeva poboljšanih svojstava, pisao je nedavno Politico. U kontra skupini su zeleni zastupnici, okolišne udruge, mali poljoprivrednici i oni koji se bave organskim uzgojem.

Zastupnici na nogama

Prijedlog je već izazvao oštre kritike i među saborskim zastupnicima: na prošlotjednoj raspravi u Odboru za poljoprivredu prizivana je deklaracija kojom je područje Alpe-Adria-Dunav proglašeno „slobodnim od GMO-a“, inzistiralo se da Komisija poštuje pravo država članica da same odlučuju o zabrani GMO-a na svom području te propitivala pravna utemeljenost prijedloga.

Spomenuta je i mogućnost da neke države članice ili organizacije – budu li ovakva pravila donesena – podnesu tužbu za poništenje pred Sudom EU-a. Bitka je očito tek počela i nema nikakve sumnje da će biti žestoka.