Zbog propasti štedionice u kojoj su građani u 90-ima izgubili milijune, RH je sad na sudu u Strasbourgu
Čovjek koji je ostao bez ušteđevine tuži državu jer ga nije zaštitila
Štediše nekadašnje pučke štedionice Sutle Šenkovec, njih oko tri tisuće, devedesetih su ostali bez 160 milijuna kuna. Slučaj je sada ponovno aktualan nakon što je zbog te hrvatske štedno-kreditne službe, kako se nekad zvala, jedan od bivših klijenata podnio Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu tužbu protiv Hrvatske. Država, kako gospodin tvrdi, nije zaštitila njegov novac kao njegovo privatno vlasništo. Sud u Strasbourgu je tužbu uzeo u razmatranje i očekuje očitovanje Hrvatske o slučaju koji je krajem 1990-tih bio jedna od većih financijskih afera.
Već sama činjenica da je sud odlučio raspravljati o tužbi ukazuje kako u njoj ima dovoljno dokaza koji dovode u sumnju ispravnost postupanja države. Hrvatska bi, ukoliko joj Europski sud za ljudska prava dokaže krivnju, mogla biti sankcionirana jer nije poštivala prava štediše, a ta odluka, nije isključeno, mogla bi biti i okidač za nove sudske procese na hrvatskim sudovima. Nakon punih dvedeset godina. Tužbu je, kako stoji na službenoj stranici suda u Strasborugu, podnio Zvonimir Perša, 64-godišnjak iz Zagreba.
Može dobiti odštetu od države i tražiti povrat novca
Perša traži da Europski sud za ljudska prava utvrdi kako Hrvatska nije učinila dovoljno da zaštiti njegovo privatno vlasništvo, što je jedna od obveza države prema članku 1. Protokola 1 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Ukoliko takva presuda bude donijeta gospodin bi mogao dobiti odštetu od države. Osim toga, s takvom presudom mogao bi i u Hrvatskoj ponovno pokrenuti postupak za nadoknadu sredstava koja su mu propala u štedionici Sutla Šenkovec, no u tužbi se ne spominje o kojem se iznosu radi.
Kao Pučka štedionica Sutla Šenkovec registrirana je još 1989. godine i to prema tadašnjem Zakonu o štedno-kreditnim organizacijama. Međutim, prema Zakonu o bankama i štedionicama koji je stupio na snagu 28. listopada 1993. bilo je zabranjeno korištenje naziva štedionica onima koji ne posluju po pravilima štedionice. Tako je Sutla, ne bi li izbjegla gašenje, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1995. promijenila naziv u Štedno kreditna služba Pučka štedionica Poljoprivredne zadruge Sutla PZ Šenkovec.
Kronologija propasti pučke štedionice Sutle Šenkovec
Državna tijela su, međutim, tek 12. svibnja 1998. provela kontrolu u njoj i utvrdila niz nepravilnosti u radu. Do tada je novac iz štedionice već bio izvučen, a štediše su ostali bez svojih sredstava. Perša je također bio među njima. Od 1990. do 1998. godine u Sutlu je ulagao svoj novac, no nakon što su poreznici i policija u svibnju upali u nju, sva imovina štedno-kreditne službe je zamrznuta. Račun je Sutli bio blokiran zbog ogromnih dugova, a već dva mjeseca kasnije tadašnja financijska policija otkrila je kako su u poslovanju štedionice prekršeni brojni zakoni.
Perša u tužbi podsjeća kako je 6. svibnja 2005. Trgovački sud u Zagrebu otvorio, ali i ekspresno zatvorio stečajni postupak štedno-kreditne službe Sutla Šenkovec. Službeno je objašnjeno da je to učinjeno zbog nedostatnih sredstava. Nije bilo dovoljno novca ni da se pokrije sam proces stečaja, proizlazi iz Peršine tužbe. Nedugo nakon toga štedno-kreditna služba Sutla Šenkovec i službeno je obrisana s popisa trgovačkih društava, a Perša je nakon svega toga ostao bez svoje ušteđevine.
Krivi državu jer nije nadzirala štedionicu
Zato je 7. srpnja 2009. godine pokrenuo postupak protiv države pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. U tužbi je tvrdio kako je država odgovorna za njegove gubitke budući da nije nadzirala aktivnosti štedionice. “Da je bilo nadzora i da se za nepravilnosti znalo prije srpnja 1998. godine zasigurno ne bih zadržao svoju ušteđevinu u Sutli Šenkovec”, naveo je već tada u tužbi Zvonimir Perša. No, tužba mu je odbijena, te je umjesto svoje ušteđevine dobio sudske troškove. Morao je platiti oko 15 tisuća kuna zbog postupka koji je izgubio.
Presuda je postala pravomoćna 12. listopada 2010. godine. No, Perša se nije tu zaustavio, već se obratio i Vrhovnom sudu RH. Zahtjevom za reviziju tražio je riješe materijalna i postupovna pitanja važna za jednaku primjenu zakona i ravnopravnost građana. Međutim, 13. svibnja 2014. zahtjev mu je odbijen. “Hrvatski sudovi zaključili su kako, unatoč određenim nepravilnostima u postupcima nadležnih državnih tijela koja su trebala nadzirati štedionicu, nema jasne uzročno posljedične veze između njih i štete što je nastala štedišama. Zapravo se nas prozvalo da nismo bili dovoljno oprezni kada smo ulagali naše novce”, proizlazi iz Peršine tužbe koju sada razmatra Europski sud za ljudska prava.
Je li se država uplela u privatno vlasništvo?
I Ustavni sud RH odbio je 19. ožujka 2015. godine njegovu tužbu, nakon čega je odlučio pokrenuti postupak protiv Hrvatske u Strasborugu. U tužbi pojašnjava kako je država, koja mu je naredila plaćanje sudskih troškova nakon izgubljene parnice, prekršila njegovo osnovno pravo na mirno uživanje u vlasništvu kojeg štiti prvi članak Protokola 1 Europske konvencije o ljudskim pravima.
Hrvatska će morati sudu odgovoriti je li takvo uplitanje u privatno vlasništvo bilo u javnom interesu. Sud posebno zanima kako su obračunati troškovi budući da ju je zastupao predstavnik državnog odvjetništva i jesu li oni jednaki troškovima privatnih odvjetnika.