Željka Markić postala je mainstream i to dokazuje da se uporni pokušaji ukidanja ljudskih prava ovdje isplate

Komentar na posljednji napad gospođe Markić, ovaj put na Novosti

ZADNJA IZMJENA: Feb 17, 2017
Foto: PIXSELL

Zanimljiva je ta stvar sa Željkom Markić. Od momenta od kad se pojavila na javnoj sceni ne radi ništa drugo, osim što pokušava suspendirati prava praktično svih manjina u društvu, čineći to cinično s osmijehom i retorikom punom inkluzivnosti i uvažavanja. U posljednjem napadu te vrste sad su, nakon istospolnih zajednica, građanskog odgoja u školama i žena koje su se odlučile za abortus, došle Novosti, a posredno i srpska zajednica u cjelini.

Zanemarimo li sve formalnosti koje je pronašla za napad na ovaj tjednik, pravi razlog njezinog napada je taj što joj smeta uređivačka politika tih novina, a posebno njihova odlučnost da stvari nazovu svojim imenom. Drugim riječima, kao i u svim ostalim slučajevima, smeta joj sloboda. Svijet, kakvim ga Željka Markić zamišlja bio bi u toj mjeri normiran i usustavljen, bez ikakve mogućnosti iskakanja iz zadane matrice, da bi svatko tko osjeća želju za životom u modernom društvu, tu zemlju napustio bez imalo dvoumljenja.

Pozicija nekoga tko stalno vrijeđa i širi mržnju

Stoga je teško za povjerovati, što god ona navodila kao krajnji cilj svih ovih akcija, da bi bila razočarana upravo takvim ishodom. Onim u kojem svi koji ne dijele njezine vrijednosti i koje ona i njezino djelovanje nerviraju, naprosto odu iz zemlje. Djelovanje Željke Markić predstavlja ogledni primjer procesa nastajanja totalitarnog društva. Prvo se ide na slabije i manjine, da bi na kraju i pripadnici većine koja se ne slaže s takvom vizijom društva izgubili pravo javnosti.

Nije uopće bitno zbog čega ona i njezini žele vlastiti svjetonazor napraviti univerzalnim i nametnuti ga svima drugima, ali je već činjenica da to uopće pokušavaju zastrašujuća. Vratimo li se očitom cinizmu kojeg u svojim istupima ispoljava, zabavno je pratiti argumentaciju po kojoj Novosti vrijeđaju i šire mržnju prema Hrvatima, a to još rade uz pomoć državnog proračuna. Pored činjenice da moraš imati nevjerojatno debeo obraz pa da s pozicije nekoga tko praktički stalno omaložava i vrijeđa čitave skupine građana, za nekoga utvrdiš kako vrijeđa i širi mržnju, za ovakvu tezu moraš biti i glup.

Logistička podrška koju dobiva od institucija

Samo netko tko nije u stanju logički čitati tekstove, tj. netko tko nije naučio čitanje s razumijevanjem, koje se uči u drugom razredu osnovne škole, može u pisanju Novosti vidjeti širenje mržnje prema Hrvatima. Tim više što značajan dio redakcije Novosti upravo i čine Hrvati. Drugi je pak problem što upravo ta činjenica smeta Markićku i slične, kao i to da sebe i slične poistovjećuju s Hrvatima u cjelini. Preciznije govoreći, poistovjetiti kritiku i satiru na vlastiti račun, s kritikom čitavog naroda znači da Markićka i njezini boluju od megalomanskog kompleksa i općenito su posvađani s realnošću.

Sve bi to naravno bio manji problem kad ne bismo bili svjesni logističke i svake druge podrške koju joj je u više navrata dala crkva, zatim logističke podrške koju je dobila od Grada Zagreba, potom činjenice da neki od njezinih najbližih suradnika, poput Bože Petrova i Ladislava Ilčića zauzimaju neke od najviših funkcija u zemlji, do toga da bez problema dobija priliku za praktičnih sat vremena monologa u prime time-u javne televizije.

U ovakvoj nam konstelaciji malo toga preostaje

Željka Markić je, drugim riječima, postala strukturna činjenica i društva i države, postavši u svakom pogledu mainstream. To konkretno znači da se uporno nastojanje za suspenzijom ustavnih prava i slobode govora u ovoj zemlji isplate, a da je svaki kritički osvrt na takvo djelovanje podložan stotinama poruka mržnje i kojekakvim prijetnjama, koje u pravilu stižu nakon histerije koju Markić isproducira.

No najtragičnije od svega je to što se u društvu i u javnosti još uvijek nije pojavio diskurs poput onoga dosta nam je ustaša i partizana, s obzirom da ta tema barem ima smisla u tome da ljude suoči s prošlošću, dok Markićkina talibanska nastojanja ne vode ničemu, doli histeriji. I proizvodnji građana prvog i drugog reda. Stoga čovjeku malo što preostaje, osim da kaže, dosta nam je Željke Markić.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
20 članaka Više o autoru