Živopisna priča o lažnom ortopedu predsjednika Lincolna koji je dogurao do titule jednog od važnijih špijuna u Građanskom ratu

Englez koji je u Americi postao lažni liječnik

Zacharie je rođen u engleskoj židovskoj obitelji 1826. u Chathamu, a zna se da je u SAD došao sredinom 1840-ih godina. U nekoliko gradova, otvorio je dućane za prodaju voća i povrća, ali, svaki put bi propao. Postepeno, našao je uspjeh promovirajući svoje takozvane kirurške vještine, predstavljajući se kao ortoped. Godine 1862., u vrijeme Građanskog rata, došao je u Washington i tamo počeo raditi kao liječnik koji se bavi isključivo problemima stopala, kostiju i zglobova.

Kako bi ga ozbiljno doživjeli, Zacharie je lažirao liječničke diplome. Napravio ih je nekoliko, sve s nepostojećih fakulteta, i inzistirao je da ga drugi oslovljavaju s “doktore”. Čak se i potpisivao kao liječnik, dodavao je inicijale M.D. nakon svojeg imena, što u standardnom engleskom jeziku znači da je doktor medicine. Također, napisao je, odnosno, plagirao čitav udžbenik iz ortopedije na koji je samo nalijepio svoje ime.

Plagirao udžbenik, izmislio citate pacijenata

Knjigu je ispunio pohvalama koje su mu dali vodeći engleski ortopedi tog vremena, kao i svjedočanstva zadovoljnih pacijenata, među kojima su bili senatori John C. Calhoun i Henry Clay – obojica pokojni kad je knjiga izašla, pa nisu mogli ni poreći ni potvrditi svoje izjave. Zacharie je u knjigu stavio izjave čak 160 građana kalifornijskog grada Sacramenta, iako nema dokaza da je ikad bio tamo. Tvrdio je da može “izliječiti bilo kakve probleme sa stopalima u manje od pet minuta, bez boli ili krvi”, te da pacijenti mogu nositi obuću odmah nakon operacije.

Izvrsno je glumio liječnika. Novine New York Herald opisale su ga kao čovjeka s “elegantnim rimskim nosom, modernim brkovima, elokventnim jezikom, divnom dijamantnom iglom u kravati i velikom dozom društvenog samopouzdanja”. Lažna diploma i odlična gluma davale su njegovim pacijentima snažan osjećaj povjerenja. Uspješno je liječio žuljeve, kurje oči, urasle nokte i bola stopala elitnim stanovnicima Washingtona.

Jedan članak Charlesa M. Segala iz 1953. navodi kako je Zacharie bio omiljen među moćnicima jer je bio “tašt i ambiciozan, pravi politički oportunist, koji je konstantno htio biti na strani pobjednika”. Tijekom Građanskog rata, Zacharie je poslao članak o vojnim prednostima brige o stopalima tadašnjem ministru rata, Edwinu M. Stantonu. Činjenica je da su mnogi vojnici Unije odustajali od marširanja zbog jakih bolova. Zacharie nije stao, prijavio se za poziciju glavnog ortopeda vojske Unije. Ali, za stvaran uspjeh, trebao je čekati da ga predsjednik pozove u službu.

Predsjednik ga je pozvao u Bijelu kuću

U rujnu 1862., predsjednik Lincoln ga je pozvao u posjet u Bijelu kuću, da mu pomogne izliječiti istegnuće zgloba. Zapisi Lincolnovih dnevnih aktivnosti pišu kako je Zacharie posjetio Lincolna tek četiri puta kako bi ga liječio od bolova u zglobu, stopalima i leđima. No u knjizi Lincoln i Židovi, Jonathan Sarna i Benjamin Shappel objašnjavaju kako je Zacharie preko pomaganja predsjednikovim bolnim stopalima s njim uspostavio blizak odnos, iako je Lincoln bio poznat kako zatvoren čovjek.

Lincoln je toliko bio zadovoljan Zachariejevim radom, da je nedugo nakon njegovog prvog posjeta Bijeloj kući objavio službenu izjavu u kojoj hvali njegov rad. Odvojio je vremena da ga službeno pohvali, usprkos Građanskom ratu. Nedugo nakon toga, predsjednik i glavni državni tajnik William H. Seward napisali su zajedničku izjavu u kojoj hvale Zacharieja, te izrazili želju da “hrabri vojnici Unije imaju koristi od liječnikovih iznenađujućih sposobnosti”.

Svjestan vrijednosti ovakvih pohvala, Zacharie je krenuo reklamirati svoje sposobnosti putem propagandnih postera za vojnike, naglašavajući kako može izliječiti sve probleme sa stopalima, bezbolno. Reklama je uspjela – nekoliko tisuća vojnika Unije došlo je kod njega tijekom dugačkih marševa kroz Washington, prema bojišnici. U znak zahvale, Zacharie je Lincolnu redovito pisao, i oslovljavao ga je s “Dragi prijatelju”, posve neformalno. Znao mu je i slati poklone poput ananasa i banana.

Ubrzo je postao prijatelj predsjenika Lincolna

Zbog kombinacije poklona i uspješnog uklanjanja bolova, Zacharie je pridobio povjerenje predsjednika Lincolna. Zacharie nije imao političkih ambicija, a Lincoln je to znao, te uživao u njegovom društvu. Zapisi iz toga doba tvrde da je Zacharie bio jedan od najbližih prijatelja predsjednika Lincolna. Uskoro, Zacharie se počeo pojavljivati u Bijeloj kući čak i kad nije imao zakazan sastanak s predsjednikom. Tadašnje novine pisale su o njemu kao čovjeku koji uživa najviše povjerenje predsjednika.

Lincoln je toliko zavolio svojeg liječnika za stopala da se zalagao za njegove interese. Kad ga je u ožujku 1863. posjetio Henry Wentowork Monk, Kanađanin u Americi koji je tražio saveznike za svoju viziju domovine Židova u Palestini, Lincoln mu je rekao: “moj ortoped je Židov, i nemam nikakvih problema s pružanjem pomoći njegovim ljudima”. Iste godine, Lincoln je odlučio početi slati Zacharieja u liječničke misije, da pomaže vojnicima na bojištu.

Poslali su ga u špijunsku misiju u New Orleans

New Orleans je dopao pod vlast Unije, ali narod je to odbijao. Postrojbama je upravljao general Benhamin F. Butler kojeg su zvali Zvijer. Bio je poznat mrzitelj Židova. Kad je Lincoln saznao da Zacharie ima veze s dvije tisuće Židova koji žive u New Orelansu, poslao ga je tamo, kao svojeg osobnog izaslanika, kako bi smirio situaciju. Također, zamolio ga je da izvidi situaciju van grada. Zapravo, htio je da postane njegov špijun.

Kad je došao u New Orleans, Zacharie nije zatekao Butlera tamo, već generala Nathaniela Banksa. On je, prema uputama predsjednika Lincolna, naredio Zacharieju da odlazi u grad, da se “slobodno druži s ljudima svih staleža, pogotovo sa svojim sunarodnjacima, da ispita situaciju što je detaljnije moguće i sazna mišljenje naroda”. Banks ga je potom poslao u opasnu misiju u ruralni dio Mississippija koji je i dalje bio pod vlašću Juga, s ciljem da dobije informacije od neprijateljskih vojnika o tome gdje čuvaju zalihe hrane i oružja. Da su ga otkrili kao špijuna, odmah bi ga ubili.

Dok je bio u New Orleansu, Zacharie je iskorištavao svoj status predsjednikova povjerenika tako što je sklapao dogovore s neprijateljskom stranom. Kad su u Washingtonu saznali da se bavi trgovanjem pamuka i drugim dobrima, napisao je Lincolnu pismu u kojem je tvrdio da je nevin, te da “nikad nije bio zainteresiran za trgovanje zbog zarade”. Ipak, kasnije su otkriveni dokumenti koji su dokazivali njegove ilegalne poslove, iako se i to može protumačiti kao metoda za stjecanje povjerenja Juga.

Šarmirao je Južjake, i surađivao s njima

Nikad ga nisu optužili. Zbližio se s generalom Banksom, a ovaj je stao u njegovu obranu. Nazad u Washingtonu, dobronamjerni Lincoln nije ništa zamjerao Zacharieju. U proljeće 1863., Zacharie se vratio u New Orleans i izvještavao Banksa o tome koliko napreduje u mijenjanju negativnog stava lokalnog pučanstva prema vojnicima Unije. Priča je mogla završiti tu, ali Zachariejeva zadnja špijunska misija bila je izuzetno suluda.

Naravno, uspio je šarmirati i Južnjake. Usprkos okupaciji Unije, mnogi uglednici ostali su u kontaktu s vođama Juga koji su bili stacionirani u Richmondu, u Virginiji. Krajem 1863., Zacharie piše glavnom tajniku Sewardu o tome kako mora hitno ići Richmond na sastanak s vođama Juga, jer ga tako savjetuju njegovi kontakti u New Orleansu, te da njegov posjet može značiti dogovaranje plana za završetak rata. General Banks mu je vjerovao, i odobravao njegovu ideju o posjetu Richmondu.

Glavni državni tajnik Seward i dužnosnici okupljeni oko njega protivili su se ideji da jedan civil odlazi obavljati ratne pregovore, smatrali su to opasnim činom. Lincoln se nije slagao, i osigurao je Zacharieju siguran put kroz bojišta prema Richmondu, glavnom gradu Juga. Bilo je to 23. rujna 1863. kad je Zacharie, lažni liječnik, šarmer, predsjednikov prijatelj i špijun došao u Richmond kako bi s liderima Juga pregovarao o kraju rata s Unijom.

Imao je plan o tome kako zaustaviti građanski rat

Ironično je, ali engleski Židov Zacharie susreo se s južnjačkim Židovom Judahom P. Benjaminom, državnim tajnikom Konfederacije, kako bi razmotrili njegove prijedloge o zaustavljanju rata. Do danas, ne zna se točno o čemu su pričali, ali znamo da je nakon sastanka Zacharie otputovao u Washington i tamo dva sata pričao Lincolnu o tome kako je s Benjaminom imao “iznimno prijateljski razgovor”. Bez obzira na potporu Lincolna, predsjednikov kabinet protivio se Zachariejevim idejama.

Čak i u 19. stoljeću, špijuniranje medija bilo je učinkovito političko oružje. The New York Herald je tada entuzijastično izvještavao o planu koji će donijeti miran završetak rata. Novine su objavile Zacharijev sulud plan koji je predlagao da se građani Juga odsele i sa sobom povedu svoju vojsku od 150,000 vojnika i da krenu još južnije, u osvajanje Meksika. Tamo bi mogli stvoriti novu Konfederaciju, a južne i sjeverne države zahvaćene građanskim ratom pomirile bi se i ponovno ujedinile.

Mnogi Amerikanci, pogotovo na Jugu, bili su pobornici ideje o ekspanziji teritorija, i sustava robovlasništva. Ali, nakon toliko ratovanja i žrtava, Zacharijev plan je bio neprihvatljiv. Ubrzo su njegove ideje posve odbačene. Zacharie je odbijanje objasnio političkom ljubomorom, te da nitko nije prihvaćao njegovo vodstvo. Pisao je generalu Banksu: “Mislim da mi žele oduzeti zasluge, a dobro znaš da sam ja zaslužan za glavni plan (o kraju rata)”.

Lincoln ga je zamolio da se vrati u New York

Krajem 1863., Lincoln je savjetovao Zacharieja da se vrati u New York i prestane se baviti svojim mirovnim planom. Uvrijeđen, jer je htio biti znan kao čovjek koji je zaslužan za kraj Građanskog rata, Zacharie je komentirao kako njegov prijatelj predsjednik “nema stabilnosti, a može zaustaviti cijeli rat unutar jednog dana”, samo ako prati njegov plan. Par tjedana kasnije, izjavio je kako nema više povjerenja u predsjednika, a ni glavnog državnog tajnika.

Iako je bio donekle ljut na Lincolna, svejedno mu je pomagao u predsjedničkoj kampanji 1864. godine, s ciljem da pridobije glasove židovske zajednice. Ali, iznenada, u rujnu 1864., jedan nezadovoljni poslovni partner iz Philadelphije ustrijelio je Zacharieja kroz nos. Preživio je pucanj, i tjedan dana prije predsjedničkih izbora 1864., hvalisao se kako je pomogao Lincolnu da dobije povjerenje židovskih birača – iako je bila riječ o brojčano malenoj zajednici.

Kasnije, Zacharie je ipak odustao od politike i posvetio se samo ortopediji. Kad je Savannah pala u ruke Unije, u prosincu 1864. godine pisao je ministru Stantonu i molio ga za siguran prolaz kroz grad. Stanton ga je odbio. Zatim je pitao Lincolna, i naglasio da je riječ o pitanjima tamošnje židovske zajednice. Nakon toga, Stanton mu je dao dozvolu. Prije polaska, ponovno je pisao Lincolnu, i rekao mu da će u njegovo ime obaviti bilo kakve poslove i dogovore. Bilo je to zadnje znano pismo koje je Zacharie poslao Lincolnu. Predsjednik je poginuo u atentatu svega dva mjeseca kasnije.

Htio je debelo naplatiti svoje služenje vojsci Unije

Iako više nije imao veze s elitom, Zacharie je i dalje htio zaraditi na svojem radu za vrijeme Građanskog rata. Godine 1872. napisao je peticiju Kongresu u kojoj je tražio za to vrijeme ogromnu svotu od 45 tisuća dolara jer je liječio nekih 15 tisuća vojnika Unije. Novine su ga kritizirale i prozvale “rezačem predsjednikovih noktiju”, koji želi profitirati od rata. Kongres je odbio njegove zahtjeve. Nedugo nakon toga, pokušao je pomoći generalu Banksu da ojača političku karijeru, i nakon toga je nestao iz javnosti.

Zacharie se vratio u Englesku 1874., gdje je živio do smrti 1897. Ostao je zapamćen kao šarlatan koji je postao bliski prijatelj predsjednika Lincolna zahvaljujući svojem šarmu. Pokopan je na groblju Highgate, gdje leže Karl Marx, pisac George Eliot, menadžer Sex Pistolsa Malcolm McLaren i razni drugi poznati građani Londona. Zahvaljujući Spielbergovom filmu Lincoln, javnost je ponovno upoznala Zacharieja, i njegov grob danas posjećuju brojni turisti.