Županije su uništile regionalne identitete i navike ljudi; ignoriranjem Jadrolinije, država to opet radi

Markovina o događajima u Jadroliniji čiji radnici najavljuju štrajk

ZADNJA IZMJENA: Aug 10, 2017
Foto: Jadrolinija

Umjesto da su protest radnika Jadrolinije i njihov najavljeni štrajk u srcu sezone zauzeli udarno mjesto u svim medijima, njihov vapaj ostao je negdje na marginama dnevnih i tjednih vijesti. Zašto je tome tako jasno je svakome tko prati društvene, političke i medijske procese, a pojednostavljeno govoreći svodi se na to da je su javnost i društvo toliko iscrpljeni egzistencijalnim pitanjima i nestanku brojnih drugih stvari, da ih još jedna takva vijest u nizu uopće ne uzbuđuje.

Drugi pak problem vezan uz ovu temu, odnosi se na to da je još Franjo Tuđman potpuno zanemario mediteransku komponentu države, kada je zacrtao njezine temeljne političke interese. Manijakalno nastojeći pobjeći s Balkana, uporno je naglašavao srednjoeuropski identitet države, potpuno zanemarujući onaj balkanski, a mediteranski tek spominjući, ali bez ikakvog realnog sadržaja.

Ljudi s obale potpuno ispali iz diskursa

Tako je jadranska orijentacija Hrvatske ostala uglavnom mrtvo slovo na papiru i jedna od zaboravljenih ideja Vicka Krstulovića. To se prepoznavalo čak i u javnim istupima brojnih političara, koji su komentirajući izgradnju autoceste između Zagreba i Splita, koja se nastavila do Ploča, s malim izgledima da ikada dođe do Dubrovnika, često izjavljivali kako se sada može brzo i sigurno doći na more. Čak i kad bismo zanemarili, ipak razumljivu prepotenciju vizure glavnog grada, koja je svugdje ista, ono što je ovdje posebno zabrinjavajuće je to što su iz diskursa kompletno ispali ljudi koji žive u Dalmaciji i općenito na obali.

Da ovakvo što nije slučaj, nego sistem svjedoči i regionalna podjela zemlje. Naime, unatoč tome što su svi povijesni udžbenici, pa i oni iz socijalističkog razdoblja, govoreći o diktaturi kralja Aleksandra, uporno naglašavali da je Kraljevinu Jugoslaviju namjerno podijelio u 33 regionalne teritorijalne jedinice, ne vodeći računa o povijesnom nasljeđu i spajajući nespojivo, županijska podjela Hrvatske je gotovo u potpunosti na isti način napravljena.

Uništavanje svakog regionalnog identiteta

Izuzmemo li Istarsku županiju i dijelom Primorsko-goransku, kod svih ostalih su razbijene logične regionalne cjeline i spojene su potpuno nespojive stvari. Tako ni Slavonija, ni Dalmacija ne predstavljaju jednu cjelinu, paškim plažama se upravlja iz Gospića, Korčula je potpala pod Dubrovačko-neretvansku županiju, iako je samo četiri godine bila dio Republike, itd. Iz svega navedenog jasno je kako su županije, pored toga što su ovako kako su zamišljene potpuno nepotrebne, skrojene tako da unište svaki regionalni identitet, ali i kompletno promijene navike ljudi.

Korčula je tu možda najbolji primjer, s obzirom da je desetljećima gravitirala i gravitira Splitu, a sad joj je županijsko sjedište Dubrovnik. To nas dovodi i do glavne teme teksta. Istu politiku kojom su se vodile u krojenju županija, sve prethodne Vlade vodile su se i u odnosu prema Jadroliniji. Poslužit ćemo se opet primjerom iz Dubrovačko-neretvanske županije, u kojoj Lastovci, da bi uopće došli do Duborvnika, moraju prvo ići do Vele Luke, pa odande voziti preko čitave Korčule, da bi se prebacili na Pelješac i opet vozili 50 kilometara do Stona i dalje do Dubrovnika.

Trebala bi podizati kvalitetu života građana

Drugim riječima, mimo turističkih izleta ljeti, Lastovci putuju u bolnicu i po bilo što u ne tako daleki Dubrovnik praktički čitav dan u 21. stoljeću i onda, jasno moraju negdje prenoćiti jer se nemaju s čim isti dan vratiti doma. Sve ovo navodimo iz razloga što bi država trebala postojati radi vlastitih građana, a ne obratno. Stoga bi Jadrolinija, kao gospodarski i kulturno strateška državna firma, trebala podizati kvalitetu života građanima Hrvatske, umjesto da ih otežava.

Isto vrijedi i za međuotočne brodske linije, koje su posljednjih godina kao katamaranske uvedene samo tokom sezone, a opet zimi ne možete u jedan dan otići s Brača na Vis ili sa Hvara na bilo koji od ova dva otoka, već to morate napraviti preko Splita. Voditi se isključivo tržišnom logikom u ovim slučajevima, a istovremeno mantrati o potrebi očuvanja života na otocima je krajnje licemjerno.

Ne odlučuje uprava Jadrolinije, nego Vlada

U istu ravan spada i najveća tragedija koja je zadesila građana koji žive uz obalu, a to je ukidanje dužobalne brzobrodske linije Rijeka-Dubrovnik. Iako je ona vukla tradiciju još iz Austro-ugarskog doba i linije Trst-Patras, iako je bila ključna komunikacija između Dalmacije i Zagreba za vrijeme okupacije i rata, iako je zahvaljujući toj liniji stigao i konvoj pomoći u Dubrovnik, uprava Jadrolinije je tu liniju odlučila iz ekonomskih razloga ukinuti, tako da su sada Istra i Dalmacija udaljene kao dva svemira, a to isto vrijedi i za mnogo bliže krajeve.

Jasna je stvar da ovakvim stvarima, nepostojanju direktne trajektne veze između Lastova i Dubrovnika, dužobalne linije i međuotočkih veza, ne može istinski odlučivati uprava Jadrolinije, nego izravno Vlada. Drugim riječima, stanje je ovakvo isključivo zbog nepostojanja političke volje da se to promijeni i može se promijeniti sutra, ukoliko se ta volja iskaže. U istu kategoriju spadaju i prava radnika u Jadroliniji, poput onih da godinama rade na ugovore na određeno vrijeme, uz nikakva primanja.

Jadrolinija je zadnje uporište hrvatskog pomorstva

Hrvatska je svojom geografijom, baštinom i logikom, jadranska i mediteranska zemlja, ali to očito i dalje nisu osvijestili u Vladama, koje su, paradoksalno, ali logično, dobrim dijelom sastavljene od ljudi koji dolaze iz jadranskih krajeva. Zahvaljujući svemu tome i unatoč svim navedenim problemima, građani Jadroliniju doživljavaju kao dio vlastitog kulturnog nasljeđa i kao firmu koja uopće čini život mogućim.

To isto vrijedi i za njezine zaposlenike, koji nose isti takav osjećaj, što možemo uočiti i u dirljivoj odluci da se u štrajk krene tek krajem kolovoza, kad je veći i udarni dio sezone odrađen. Zbog svega toga Vlada bi morala puno ozbiljnije shvatit probleme te firme i građana koji žive uz obalu. Tim prije jer će svatko onaj tko i dalje sluša Pomorsku večer ponedjeljkom na prvom programu radija, shvatiti da su domaće brodske kompanije gotovo nestale i da Jadrolinija predstavlja zadnje uporište hrvatskog pomorstva.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
20 članaka Više o autoru