Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Anka Mrak Taritaš dala nam je prilično otvoren intervju; o sebi privatno i zašto želi na čelo Zagreba

Piše: Boris Homovec

Jednog poslijepodneva sredinom prošlog tjedna Boris Homovec dugo je razgovarao s bivšom ministricom i, možda, sljedećom gradonačelnicom Zagreba. Govorila je kako misli od Zagreba konačno napraviti smart city, svom odrastanju u dobrostojećoj bjelovarskoj obrtničkoj obitelji, odnosima s mužem i sinovima

“Znate, ja sam arhitekt”, izustila je Anka Mrak Taritaš, saborska zastupnica HNS-a, primivši me u svom domu u strogom centru grada, u tipičnom manjem, adaptiranom građanskom stanu, na drugom katu, za kojeg sam ostao ugodno zatečen kako je trendovski uređen. S otvorenim prostorom, jednim srebrnim zidom, malo namještaja, crnom ležernom sjedalicom, crvenom kožnom garniturom, jednom Artukovićevom slikom iz rane predberlinske faze, i dva efektna Kipkeova platna na zidovima dnevnog boravka.

U produžetku je blagovaona sa stolom i šest stolica za objedovanje, a svi predmeti u dizajniranoj malenoj kuhinji su crni. Dočekala me u casual izdanju, u trapericama, s natikačama na bosu nogu, te plavom tunikom. Nasmijana, opuštena, kao da je i dalje samo jedna zagrebačka urbanistica, a ne jedna od najpopularnijih političarki u ovoj zemlji, za koju se mediji otimaju.

Iako sam tijekom karijere uglavnom izbjegavao razgovarati s političarima, jer su mi bili prilično nezanimljivi, šturi i prilično dosadni sugovornici, koji čim izađu iz okvira političkog razgovora, postaju uglavnom nezanimljivi, potencijalna zagrebačka gradonačelnica me zaintirgirala. Pritom imam osjećaj da bismo tek sad, nakon ovog intervjua, mogli početi razgovarati o mnogim temama, koje nismo stigli ni dohvatiti.

TELEGRAM: Vi ste jedna od rijetkih osoba na političkoj sceni koja je shvatila važnost PR-a i dobre komunikacije s medijima.

MRAK TARITAŠ: Znate, ja sam se relativno nedavno pojavila, kao novo lice u politici. Prije toga bila sam poznata samo svojim kolegama i nisam postala ministrica iz politike, nego iz struke. I inače uvijek pokušavam biti pristojna, a ne bahata osoba. Zato nema šanse da se vama ili nekom drugom vašem kolegi ne javim na telefon, ili poruku. Medijima sam spremna odgovarati i na neugodna pitanja, jer je vaš posao da ih postavljate. U trenutku kad sam postala ministrica, moj život postao je javan. Jedna ministrica iz Oreškovićeve vlade izjavila je kako u petak u četiri popodne gasi mobitel i više nikome nije dostupna. Kad ste postali javna osoba, vi 24 sata morate biti dostupni javnosti i medijima. Na to mora biti spremna i vaša obitelj. Tome se svi morate prilagoditi.

Gospođa Mrak Taritaš u svom dnevnom boravku
Gospođa Mrak Taritaš u svom dnevnom boravkuBorko Vukosav

TELEGRAM: Pred vama je nova stranica u karijeri, Vi ste sad oporbena saborska zastupnica.

MRAK TARITAŠ: Vrlo neobično, krenuli smo u petak u tri popodne… Mislim da treba u životu raditi po redu i rasporedu. Ako idete predlagati zakone, onda oni moraju proći javnu raspravu, javnost mora znati o čemu je riječ, minimum pristojnosti jest da prođu bazične Saborske odbore i da zastupnici imaju vremena pročitati Vaše prijedloge. Dakle, što će biti u tim zakonima, ja sam saznala kao i vi, iz medija. I to nije dobro. Nije to vježbanje demokracije, vježbanje demokracije je ako provedete široku javnu raspravu, organizirate okrugle stolove na tu temu…

TELEGRAM: Što očekujete, kako će se Božo Petrov snaći kao predsjednik Sabora?

MRAK TARITAŠ: Treba imati volju, ambiciju i dobre suradnike.

TELEGRAM: A iskustvo? Gospodin Petrov baš ga i nema.

MRAK TARITAŠ: Pa, nema. Može očekivati na svakoj rečenici deset povreda poslovnika. Sve ovisi o tome tko će biti tajnik i tko će voditi plenarnu sjednicu. Reiner je kao predsjednik Sabora vodio neuobičajeno puno plenarnih sjednica. Petrov nije sjedio u Saboru kao zastupnik, on je povremeno dolazio kao potpredsjednik Vlade, ne zna kako to funkcionira. Ja sam puno išla u Sabor, kao ministrica sam i za svoje zakone uvijek sjedila tamo. Petrov nema iskustva, no sve se to brzo nauči. Predsjednik Sabora je ozbiljna dužnost i kad sam čitala po medijima da postoji mogućnost da to bude Jandroković, obzirom da ima puno više utakmica u nogama, mislim da bi se bolje snalazio. Ali, ajmo dati Petrovu priliku…

TELEGRAM: Možda nas iznenadi.

MRAK TARITAŠ: Točno. Do sada s njihove strane nismo baš imali pozitivnih iznenađenja, možda se sad to desi.

TELEGRAM: Možete li usporediti novog premijera Andreja Plenkovića s bivšima, Sanaderom i Karamarkom?

MRAK TARITAŠ: Plenković je novo lice, pristojan čovjek. Posljednji pregovori odrađeni su bez nervoze i povišenih tenzija. Mi HDZ doživljavamo kroz njegov lik. Međutim, stranka se nije promijenila i ljudi u stranci ostali su isti, koji su ne tako davno izabrali Karamarka za predsjednika. Plenković je bio jedini oponent na tadašnjem saboru stranke. Sanader je djelovao kao premijer, bio je vrlo uvjerljiv u nastupima, imao je težinu, ljudi su mu vjerovali, sve dok se nije desilo sve ono poslije njegove ostavke.

Karamarko je bljesnuo, izgorio i nestao. S Karamarkom su iz HDZ-a na površinu isplivale teme za koje smo vjerovali da su pospremljene, koje su kod mnogih izazivale suzdržanost i lagani strah. Mislim da će Plenković biti premijer tipa Sanader, vrlo vješt u komunikaciji. Obrazovan je, govori četiri jezika, ima dobre kontakte u Europi. Ali, koji su njegovi stavovi, ideje, mi to još ništa ne znamo. On je samo jedan uljuđen, pristojan čovjek, koji izaziva povjerenje građana, nakon svih disonantnih tonova svađa.

TELEGRAM: Prema najnovijim rejtinzima popularnosti, u kratko vrijeme, Plenković je uspio skinuti s trona predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja je konstantno bila najpopularnija.

MRAK TARITAŠ: To je rezultat te pristojnosti. On je puno šire prihvatljiv, nego HDZ. On nema repova ni afera iz prošlosti, no koji su njegovi stvarni stavovi i način rada, to je velika nepoznanica. I što je on svjetonazorski? Plenković je ušao u HDZ 2011. godine. Sad će morati jasno zauzimati stavove i vući neke nepopularne mjere.

Na listama popularnosti predsjednik države uvijek je na vrhu, tako je bilo sve vrijeme i s Mesićem i s Josipovićem. Vrlo visoko kotira i predsjednik Sabora, tako je bilo s Lekom, pristojnim čovjekom, ali ne i s Reinerom, dok svaki premijer varira na tim listama. Predsjednica je izabrana na ideji podjele Hrvatske. A ljudi se u tim podjelama, odnosno opredjeljenosti ne osjećaju najugodnije. Možda je otišla korak van svojih okvira i pitanje je za političke analitičare zašto više nije najpopularnija?

Ja sam ostala zapanjena svojim rejtingom, jer sam se prvi put našla na listi popularnih političara i to odmah na petom mjestu. Kako sam inženjer po vokaciji, uvijek želim imati odgovor zašto je nečemu tako, ali teško je uvijek u životu dobiti pravi odgovor.

Telegramov fotograf snimio ju je krajem prošlog tjedna
Telegramov fotograf snimio ju je krajem prošlog tjednaBorko Vukosav

TELEGRAM: Nije li Milanović svojim odlaskom olakšao današnju Plenkovićevu poziciju?

MRAK TARITAŠ: Znate, uvijek je lako biti general poslije bitke. Ja sam na tim izborima sudjelovala srcem, energijom, idejom, s željom da ta naša Narodna koalicija bude pobjednička. No, sve što je moglo poći krivo, pošlo je krivo. Treba vidjeti zašto se to tako desilo, jer ljudi su na terenu bili jako pozitivni. Dobro poznajem drugu jedinicu, jer znam kakvi su ljudi tamo i stoga to govorim.

Milanović je slao neke poruke koje su bile, evidentno, krive. Treba se pitati što je to socijaldemokracija u Europi, koji su to novi vjetrovi u Europi, kakva je to radnička klasa kojoj se oni obraćaju… Svi procesi koji se dešavaju u Europi imaju utjecaj na nas. Nikad ne treba gledati samo svoje dvorište, stvari su puno šire. Pogledajte niz poveznica koje imamo s Poljskom, bitno je kojem biračkom tijelu, s kojim porukama i idejama se obraćaju.

TELEGRAM: Znam da mi nećete reći koji je vaš kandidat za predsjednika SDP-a, ali bi li bilo bolje da je iskusniji političar tipa Ostojića, ili mlađi tipa Bernardića?

MRAK TARITAŠ: Svi kandidati su prepoznatljivi. Samo predsjednika SDP-a ne biraju građani. Na takve izbore će ići ljudi koji su vrlo dugo i tradicionalno vezani uz SDP. Prepuštam izbore u SDP-u njihovom članstvu i želim im puno uspjeha. Što prije izaberu novo vodstvo, prije će se moći koncentrirati na posao u parlamentu.

TELEGRAM: Svjesni ste da će vama kao oporbi, obzirom na snagu vladajućeg HDZ-a s Mostom i ostalima, sada biti strahovito sužen manevarski prostor?

MRAK TARITAŠ: Vidjet ćemo što će biti… Oporbi je manevarski prostor onakav kakav si uzme. Naši ljudi su uvijek protiv, kad god se nešto napravi. HNS ima priliku pokazati svoje jasne politike, što je promjena demografske slike Hrvatske, probleme migracija, obrazovanja, socijalne politike…To je nama dobra prilika i samo o nama ovisi hoćemo li je iskoristiti, ili ne.

Sabor je uvijek mjesto gdje se možete javiti i govoriti. Vlada starta s pristojnom većinom, njima oporba ni ne treba. No, oporba se treba mijenjati. Ono što je dobro treba prihvatiti, što je loše treba kritizirati i po dvadesetak puta inzistirati na promjeni. Ako je dobar prijedlog Ovršnog zakona, glasajmo za njega i nek ide odmah u proceduru.

TELEGRAM: Zašto ste, ipak, ostali u politici? Čini se da je politička moć još uvijek najveći afrodizijak.

MRAK TARITAŠ: Ja sam vrlo oprezna po prirodi, nisam euforična osoba. Bila sam zamjenica ministra, a dužnost ministrice shvatila sam kao svoju obavezu i dužnost. Poslije svršetka mandata, mene je kopkalo što izbori jesu i kako to funkcionira na terenu, zato sam odlučila ući u tu bitku. Uspjela sam preferencijalno ući u Sabor u studenom prošle godine.

Politika vam je kao zaljubljivanje, cijelo vrijeme imate leptiriće u trbuhu, vuče vas, ispitujete se možete li svojim djelovanjem nešto promijeniti. Ja se nisam rodila ni kao ministrica, ni kao saborska zastupnica i mogu se uvijek vratiti svojoj profesiji i reći: evo, cure i dečki, bili smo zajedno, dok je trajalo, trajalo je. Ja sam vatreni horoskopski znak, borac sam, nikad nisam bacala koplje u trnje. Politika malo golica, znate. Imate osjećaj da, ipak, možete na nešto utjecati i to je dobar osjećaj.

TELEGRAM: Što vam je donijela politika u životu, osim medijske eksponiranosti ?

MRAK TARITAŠ: Nemate privatnog života. U nekoliko navrata sam rekla da bih voljela vratiti svoju privatnost i negdašnji životni ritam. Nedjelja mi je uvijek bila rezervirana za obitelj, nedjeljni ručak… Prave prijatelje stječete u životu u srednjoj školi i na fakultetu, kad startate na istim osnovama. Nemam baš puno vremena za njih, ali oni to razumiju. Kasnije imate kvaziprijatelje, koji se lijepe iz interesa.

U trenutku kad postanete javna osoba, počnete dolaziti u neobične situacije. Recimo, kupam se u moru i priđe mi čovjek s rečenicom: “samo da ja vama nešto kažem…”. Vi ste ljudima doma u dnevnom boravku, svojataju vas. Neki dan sam, na putu, morala na javni toalet. Jedna gospođa nije me pustila unutra, dok mi nije ispričala što je muči…

TELEGRAM: S druge strane, politika je vrlo okrutna, podigne vas, ali i zbaci. Pogledajte slučaj bivše premijerke Jadranke Kosor, koju danas ne želi nijedna stranka.

MRAK TARITAŠ: Politika je okrutna priča. Morate imati za to sidra, ljude kojima vjerujete i stabilnu obitelj. Od sjaja do očaja vam je sekunda. Stipe Mesić je rekao nešto sam dobro upamtila: put penjanja u politiku je spor, dok padate jako brzo. Slažem se s njim. Morate biti čvrsto na zemlji, svjesni kako sve ima svoj rok trajanja. U životu je jako važno prepoznati kad je vrijeme da odnekud odete.

TELEGRAM: Što mislite, kako Vas doživljava Milan Bandić? Boji li vas se, kao sutrašnju konkurenciju?

MRAK TARITAŠ: Milan Bandić vrlo je slojevita politička osoba, čovjek najveće socijalne inteligencije od svih koje sam ikad upoznala. Kad sam bila ministrica, a on gradonačelnik, surađivali smo vrlo korektno. On se ne boji nikoga, osim Boga, bolesti i svoje mame.

TELEGRAM: Vi, dakle, službeno ulazite u igru za gradonačelnicu Zagreba.

MRAK TARITAŠ: Ja ću ići u bitku za gradonačelnicu grada Zagreba. I nastojat ću to odraditi najpoštenije moguće. No, bit će što će biti. Znate, Zagreb mora biti otvoren, javan, transparentan. Svi gradovi u Europi govore o smart cityu (pametnom gradu), taj koncept uspješno rješava probleme otpada, javnog prijevoza… Za pametno upravljanje trebate pametnu strukturu i ekipu. Ja sam puno pročitala o pametnom gradu.

Na primjer, kad je riječ o javnom prijevozu, kartu plaćate prema broju stanica kojima se vozite, imate semafore kao u Samoboru koji vas obavještavaju koliko sekunda vam je ostalo za prijelaz, vodite računa o potrošnji vode. Bitno je da gradski proračun stavite na internet u vidu aplikacije Otvoreni proračun, tako da i svako dijete može vidjeti kako se novac troši, da imate složene biciklističke staze, da možete na mobitel skinuti barcode ulice i vidjeti po kojoj je osobi dobila ime…

Svoj proračun grad Rijeka ima na sajtu, pametne klupe i pametna drva ima već Koprivnica, u mnogim gradovima plaćate smeće onoliko koliko ga proizvodite, a grad Zagreb to nema. Iako ima brdo prednosti kao srednjoeuropski grad s mediteranskim načinom života. Ovdje gotovo cijelu godinu možete sjediti s dekicom na nekoj terasi i piti kavu… Amsterdam je, recimo, meni zgodan primjer uzora, a približno je velik kao Zagreb.

TELEGRAM: Odlično zvuči, ali što ćemo s duhom grada, zatvorenim dućanima u centru, neuređenim pročeljima, zatvorenim kavanama, centralnim trgom koji je postao vašarište, dok nam broj fontana raste?

MRAK TARITAŠ: Sve što ste rekli apsolutno je točno. To se dešava od devedesete naovamo. Niz stvari u centru desile su se zbog svojedobnog booma trgovačkih centara na rubu grada. Vi morate te mlade obitelji vratiti u centar grada. Gradske prostore dati u najam za kunu za galeriju, ili zgodne prostore poput Bookse u mom susjedstvu. Šatore na glavnom Trgu treba maknuti. Bogovićeva, Petrićeva i Cvjetni plac postali su novi dnevni boravak Zagrepčana.

U mnogo stvari ovaj grad ponaša se kao otok. Pročelja se ne obnavljaju nikakvim ritmom, ni u jedan fond europske unije grad za to nije aplicirao. U ovakvom gradu morate imati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove. Nedopustivo je da ne prepoznajete pojedine dijelove gradova, s pretrpanim vrtićima, potom i školama. Vidjela sam kako se sportska dvorana uz jednu školu projektira čak četiri godine. Vrtići moraju raditi u dvije smjene, jer sve više ljudi radi do navečer.

Vi morate reagirati na životne promjene, koje grad mora pametno pratiti. Nedavno sam bila na otvorenju škole u Legradu, koja je koštala 17 milijuna kuna, a prve fontane koštale su 40 milijuna kuna. Mislim da je car gol i da je došlo vrijeme za novog gradonačenika, već 2017. godine. Gradu su potrebne promjene, a ja želim biti prvo lice promjene u Zagrebu.

TELEGRAM: Kako se Vi osjećate danas u Zagrebu?

MRAK TARITAŠ: Ja živim u odličnom kvartu, ugodnom, u kojem vam susjedi požele dobro jutro . Donedavno sam živjela u Vlaškoj, gdje danas živi moj sin. Donji grad treba urediti, Gornjem gradu treba dati živost preko godine, ne samo ljeti, jer on ima velike potencijale. Prostor Gredelja vidim kao novi Manhattan, na istom mjestu treba smjestiti željeznički i autobusni kolodvor. Veći naglasak treba dati na željeznice koje povezuju dijelove grada, grad i dalje treba biti svjetska turistička meka…

U centar treba vratiti život, nije dovoljan samo cvjetni plac. Martićeva, u mom susjedstvu, nekad je bila ulica u kojoj ste kupovali auto dijelove. No, transformirala se i postala ugodna ulica puna cafea, slastičarni, dućana zdrave hrane, dobrih vina, u kojoj možete pronaći i postolara, zanate koji izumiru kao dio tradicije. Živost centra grada mogu donijeti samo mladi ljudi. Odlična je akcija bila ovoljetni Design district, inače mrtvi Ratkajev prolaz je živnuo. Baš sam se tad dobro osjećala, ljudi su pijuckali, družili se, čuo se jazz… Znate, građani se moraju dobro osjećati u svom Zagrebu.

TELEGRAM: Vi niste Zagrepčanka rođenjem. Kakvi su, zapravo, Vaši korijeni?

MRAK TARITAŠ: Ja sam Bjelovarčanka, iako moji korijeni sežu iz Slovenije. Potječem iz trgovačke familije. Moj tata bio je krojač, i to još prije nego sam se rodila. Bili smo obrtnička građanska obitelj, odrasla sam na Korzu, u samom centru Bjelovara. S jedne strane bila je moja kuća, s druge gimnazija. Moji su financijski dobro stajali, mama i tata zajedno su vodili obrt i trgovinu s četvero naučnika.

TELEGRAM: Jeste li u roditeljskoj radnji naučili šivati?

MRAK TARITAŠ: Moja šivaća mašina danas je na tavanu, iako sam, recimo, starijem sinu šivala skijaško odijelo. Veseli me sve vezano uz šivanje, makrame, vezenje, heklanje, za to imam smisla. Moji imaju vikendicu na moru od 1969. godine. Ja sam kao djevojka bila ljuta, jer sam cijelo ljeto provela na moru, dok se moje društvo kupalo na bjelovarskom bazenu. Sama sam sašila jedno ljeto bademantl, koji je još donedavno bio u funkciji.

Bjelovar je grad od 30 tisuća stanovnika, vrlo blizu je Zagreba, u koji smo išli kupovat ili u kazalište. U društvenom domu stalno se nešto događalo, danas tamo Navojec organizira festival. Grad je bio ugodan za odrastanje i život. Za razliku od prigradske djece, s kojom smo išli u školu, u čijim je naseljima život bio puno teži, ja sam odrastala vrlo lijepo. Bila su mi dostupna putovanja. Pred desetak godina na nekom mi se skupu obratila jedna Engleskinja s pitanjem: kako ste vi živjeli kad ste izašli iza željezne zavjese? Ostala je u šoku kad sam joj rekla da sam u mladosti bila pet, šest puta u Veneciji.

Vrlo sam se rano odlučila za studij arhitekture, imam šest godina mlađu sestru koja je socijalni radnik. I moj suprug ima mlađu sestru. Zgodno je kad se svi skupimo, imamo ukupno šestero djece, to je najveća vrijednost da se održi duh obitelji. A jednom godišnje, prvu nedjelju u rujnu, na imanju mog djeda nalaze se obitelji s obje strane, peče se janje, svatko participira, fotografiramo se… To nas povezuje i čini sretnima. To su neka sidra koja morate imati u životu. Takve vrijednosti Engleska, ili Skandinavija ne poznaje, poznaju je mediteranske zemlje i treba to održavati.

U ovom stanu u strogom centru živi posljednje dvije godine
U ovom stanu u strogom centru živi posljednje dvije godineBorko Vukosav

TELEGRAM: Koliko vas je arhitektura posložila u životu?

MRAK TARITAŠ: Potpuno, ja sam bila Šuvarova generacija. Arhitektura je vrlo okrutna, puno je djece arhitekata koji dolaze na taj studij, s većim znanjem i predispozicijama u startu. Bila sam vrlo savjesna i odgovorna studentica. Rano sam stekla društvo, imam prijateljice s faksa s kojima se i danas družim. Arhitektura me formirala u odnosu prema okolini i ljudima. Meni, na primjer, nikad nije bilo jasno da netko ne razumije matematiku. Arhitektura vam daje širinu u promišljanju. Da danas idem studirati, isto bih odabrala.

TELEGRAM: Kakav odnos ste imali prema nekim uvaženim profesorima, poput Filipovića, ili Crnkovića ?

MRAK TARITAŠ: Meni Filipovć nije bio profesor, ali apsolutno ga cijenim. Crnković je u moje vrijeme bio asistent. Sjećam se da nas je čuvao na jednom ispitu. Bio je to težak ispit, morali smo znati tlocrte poslovnih zgrada i dovijali smo se na razne načine.

Hrabriji dečki su čak precrtavali na prozoru, dok je on čitao novine. Jedan mu kolega dobaci zar ne vidi što mu rade studenti, a Crnković odgovori: “Pa ovo je slobodna zemlja!” On je ostavio traga, ja ga izuzetno cijenim, no imamo puno sjajnih mlađih arhitekata, recimo 3LHD su odlični… Naša škola arhitekture ima odjeka i daje pečat tradicionalizma. Arhitektura je grubo, u principu, muško zanimanje. Ja vam volim japansku školu arhitekture, meni je Tadao Ando, recimo, bio sjajan.

TELEGRAM: Zašto ste se opredijelili za urbanizam ?

MRAK TARITAŠ: Diplomirala sam na prostornom uređenju, a već na četvrtoj godini otišla sam u urbanizam. To mi je bilo zanimljivo, multidisciplinarno. Ako donesete lošu planersku odluku, ta odluka je loša zauvijek. To ima veze s promišljanjem, i zato mi je blisko. Kad sam diplomirala ’83. nije bilo posla, recesija je bila u Europi i ovdje.

Tada sam, recimo, bila sam angažirana na projektu bolnice u Zagrebu, crtala sam barake, no tek 1984. dobila sam posao na općini Trnje. Tri godine kasnije, 1987. radila sam na Univerzijadi. U Ministarstvo sam došla 1993., zaposlila sam se na planiranju. Sama sam adaptirala svoj stan, znam i danas urediti interijer svojim prijateljima. U glavi funkcioniram kao prostorni planer.

TELEGRAM: U braku ste skoro četiri desetljeća. Kako vam je uspjelo održati brak?

MRAK TARITAŠ: Sestra mog supruga i ja bile smo prijateljice. On i ja smo se upoznali na jednom rođendanu i već 39 godina smo zajedno. Znate, meni su se uvijek sviđali visoki dečki, jer sam ja mala. Počeli smo hodati 1977., on je četiri godine stariji od mene i rano smo počeli zajedno živjeti. Oženili smo se u siječnju 1984. godine. Imamo zajedničke interese, još uvijek puno razgovaramo.

Prije dvije godine sinovi su nam odselili svaki u svoj stan, a nas dvoje počeli smo živjeti ovdje, kao jedan mladi par. Ako još uvijek imate tema za razgovor, znači da je sve imalo smisla. U vezu morate ulagati. Partneri često žele promijeniti onog drugog i to je velika greška. Čovjek se mora znati prilagoditi, mora ostati to što jest. Ja sam po cijele dane vani, dođem navečer doma, ponekad toliko umorna da ne mogu ni pričati. Muž to razumije, a takvu stabilnost vam daje samo kvalitetan životni partner.

TELEGRAM: Jeste li zabrinuti za budućnost svojih sinova?

MRAK TARITAŠ: Uvijek sam zabrinuta. Kad mi se jedan od njih ne javi isti trenutak, nastane panika. Mi ne živimo zajedno, cijenimo se takvi kakvi jesmo. Volim kod njih vidjeti da su zadovoljni. Moj stariji sin vrlo je zahtjevan, stalno preispituje sebe.

Završio je strojarski faks, dok mlađi studira povijest, sad je upisao međunarodne odnose i diplomaciju. Kad vidim da su oni sretni i ja sam. Kod nas u kući vam je pravilo da se uvijek mora nazvati, a ne samo poslati poruku. Jer čim im čujete glas, znate jesu li dobro, loše, sretni ili tužni… Dok je trajala moja kampanja stvari su se preokrenule, sinovi su zvali mene da čuju kako sam.

TELEGRAM: U vašem susjedstvu živi i vaša stranačka kolegica, Vesna Pusić. Družite li se privatno?

MRAK TARITAŠ: Imamo izuzetno dobar odnos i često se vidimo, popijemo kavu. Često u kvartu šeće psa pa je tako znam i sresti. Vesna Pusić je strašno dugo u politici, mislim da je najobrazovanija za taj posao u ovoj zemlji. Meni su razgovori s njom izuzetno bitni i korisni, uvijek vidi korak naprijed. Imamo fini odnos, uvažavam je apsolutno.

TELEGRAM: Što ćete raditi kad ja odem? Kako izgleda vaše prosječno poslijepodne?

MRAK TARITAŠ: Kad odete, idem se naći s prijateljicom na kavi, pa dovršiti ručak, popodne idem na masažu i akupunkturu, a navečer me čeka zanimljiva knjiga. Nastojim biti fizički aktivna. Kod mene nema praznog hoda. Kad imam malo više vremena odem s prijateljicama na kavu. Sinovi su nam podjednako stari i imamo brdo zajedničkih tema . Moje prijateljice vele da im služim kao psihoterapeut. Po ljeti volim jedriti, puno čitam, nastojim s mnogo ljudi razgovarati. Imam stabilan život i obitelj.

TELEGRAM: Čuo sam od Vaših suradnika da ste prilično zahtjevni i da Vas je teško slijediti.

MRAK TARITAŠ: Mislim da jesam. Kad bih se primirila, svi bi se pitali što se to zbiva sa mnom. Znate, ja uvijek imam preciznu sliku što treba napraviti, ali imam problem da suradnicima objasnim samo dio te priče, nikad sve. Time zbunjujem ljude. Ako je pritisak, znam i grubo reagirati. No, korigiram se u hodu.

Kad sam odlazila iz ministarstva pozvala sam na večeru 40 ljudi s kojima sam radila. Bilo je kolektivnog plakanja i tad sam shvatila da, možda, sa mnom i nije tako teško raditi. Ja sam osoba kojoj je lakše samoj uzeti telefon, nego čekati da to netko drugi učini za mene. Stalno preispitujem i sebe i druge. Ja vam funkcioniram samo u redu i rasporedu. I bilo gdje da dođem, stvaram si atmosferu oko sebe da mi je ugodno. No, moj mlađi sin veli da imam opsesivno kompulzivni poremećaj.

, , ,

Podijeli 2425 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani