Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Kultura

Berlin ili New York možda imaju hrpu žena kakva je bila Jagoda Kaloper, ali mi smo imali samo jednu

Piše: Boris Homovec

Kao blizanac u horoskopu, Jagoda je uvijek paralelno radila više stvari. Ova prava Zagrepčanka šetala je sa psom, svaki dan kuhala ručak, izrađivala nakit, osmišljavala scenarij za svoj film (kojeg nije uspjela realizirati), kontaktirala Skypeom s kćeri, živjela punim plućima

Kad smo se prije nekoliko mjeseci vidjeli na jednoj premijeri u ZKM-u, Jagoda Kaloper prišla mi je i zagrlila me. Bila je vrlo dobro raspoložena, prštala je životom: “Dođite jedan dan k meni na šnenokle. Imam vam toliko toga za pričat’, ali ne za medije, onak privatno. Spremam nastavak izložbe Bulevar sumraka, a ovih dana primila sam i filmski scenarij s velikom ulogom za mene…”. No, do nove izložbe i novog filma s Jagodom Kaloper u naslovnoj ulozi, nažalost, više neće doći. Napustila nas je u 69. godini.

Spadala je u one osobe koje je uvijek bio gušt sresti, jer je uvijek bila iskreno neposredna, nikada nije patila od artificijelnosti, voljela je život, voljela je film, voljela je likovnost, živjela je film i likovnost i u tome bila beskrajno sretna. Njezin život bio je ispunjen i privatno, kroz kćer Anu Tajder, uspješnu spisateljicu (uvijek je naglašavala da je ona njezin najveći životni uspjeh), unuka Kaia, supruga etabliranog arhitekta Radovana Tajdera, te sve muškarce koji su prohujali kroz njezin život.

Bila je fatalna žena, umjetnica, glumica. Lijepa i neobična, svoja. Svojeglava. Multidisciplinarna umjetnica, akademska grafičarka, filmska i video autorica, kakvih je bezbroj u jednom Berlinu, ili New Yorku, no u Zagrebu samo je jedna bila takva. Jagoda. Jedna od najvećih antidiva hrvatske kinematografije. S onim velikim crnim očima u krupnom planu, s crnom kosom. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kod nas je bila sve ono što je u Francuskoj predstavljala Jane Birkin.

Jedna od prvih seks simbola

Bila je jedan od prvih seks simbola jugoslavenskog filma. Nikada joj nije bilo problem, u funkciji scenarija, razodjenuti se pred kamerama. Ponosno je pokazivala svoje tijelo, svojedobno se bez srama razodijenula i za Start. Zavolio sam je još kao klinac, jer je bila zgodna, seksi, drugačija i vrlo, vrlo prirodna. Gledao sam nedavno njezin prvi film Ključ, malu urbanu priču Vanče Kljakovića iz 1965. , u kojem je kao gimnazijalka debitirala na velikom platnu.

kal“Sjedila sam u Zagrebačkom dramskom, bila je neka predstava, vidio me redatelj Vanča Kljaković, koji snimao jednu priču u filmskom omnibusu. Otišla sam u Jadran film, s Božidarom Bobanom, mojim partnerom, odigrala nešto i to je prošlo. Onda su me zvali da sam dobila glavnu žensku ulogu u toj priči. I prošlo je pola stoljeća. Zamislite vi to! Kaj to nije strašno?“, priznala mi je u posljednjem intervjuu za Telegram, krajem prošle godine.

Iza Jagode ostaju sjećanja onih koji su je poznavali, gledali, voljeli, osporavali i ogovarali, izložbe i brojni filmovi, kao vječni dokument o jednoj od najvećih i najprirodnijih filmskih glumica na ovim prostorima, pored Božidarke Frajt. Tijekom šezdesetih snimala je s Vatroslavom Mimicom urbanu dramu Ponedjeljak ili utorak prema scenariju Fedora Vidasa, u kojoj joj je partner bio Slobodan Dimitrijević.

Brojne ponude od stranih redatelja

Branko Ivanda angažirao ju je za glavnu žensku ulogu u svom filmskom debiju Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata 1968., pored Rade Šerbedžije. U kontroverznoj televizijskoj adaptaciji Krležinog Adama i Eve, u režiji Marija Fanellija, igrala je Djevojku, pored Zvonimira Črnka, Ane Karić i Božidarke Frajt. A onda je uslijedio film koji ju je prvi proslavio u domovini i svijetu, Lisice Krste Papića, u kojem je tumačila silovanu seosku nevjestu Višnju, s Ademom Čejvanom i Fabijanom Šovagovićem kao partnerima.

na-premijeri-u-cannesu
Na premijeri u Cannesu-

Osvojila je Srebrnu arenu u Puli, postala velika filmska zvijezda te 1970. a nakon što je film prikazan s velikim uspjehom na brojnim festivalima u svijetu, imala je konkretne ponude nekoliko talijanskih, francuskih i američkih producenata da nastavi karijeru u inozemstvu, no nije se zanosila filmskom slavom i ostala je u Zagrebu. Snimala je i filmove kojih se danas više nitko ne sjeća, poput Balade o svirepom Radivoja Lole Đukića, s Ljubom Tadićem i Radetom Markovićem kao partnerima, no i u tom filmu bilo im je bitnije njezino tijelo, od njezine glume i ekspresije lica.

Godine 1971. angažirao ju je kontroverzni jugoslavenski sineast Dušan Makavejev za erotsku satiru W.R. Misterije organizma, s Milenom Dravić i Ivicom Vidovićem, koja je s velikim uspjehom prikazan na festivalima u Berlinu, gdje je osvojio nagradu FIPRESCI, te nagradu za najbolji film na festivalu u Chicagu. Film je do danas zadržao kultni status diljem svijeta, a Jagodi Kaloper eminentni holivudski producenti obećavali su status svjetske filmske zvijezde.

Nakon Zlatne arene bez angažmana

Jagoda ih je sve odbila, nastavivši snimati Nokaut Bore Draškovića, još jedan potom bunkerirani jugoslavenski film, koji se nije sviđao ondašnjim drugovima, u kojem je Jagoda igrala sa seksi plavušom Barbarom Bouchet, koja još uvijek snima. U zlatno doba dramskog programa Televizije Zagreb Jagoda je paralelno snimala drame. Pamti se Fabijen Vanče Kljakovića, prema tekstu Marcela Pagnola, s Reljom Bašićem u naslovnoj roli.

U Beogradu je snimala kratki film talentiranog praškog đaka Srđana Karanovića Apotekarica, u kojem je igrala naslovnu ulogu, a partner joj je bio Karanovićev kolega, redatelj Goran Marković. Kad je Rajko Grlić 1974. debitirao s urbanim filmom o mladom ljubavnom paru, odabrao je Jagodu i Mladena Budiščaka za glavne uloge. I do danas to je ostala jedna od njezinih najboljih filmskih uloga. Godinu kasnije snima s Bogdanom Žižićem socijalnu dramu Kuća, u kojoj igra mlađu suprugu kontroverznog biznismena (Fabijana Šovagovića). Uspjela je zasjeniti legendu glumišta u glavnoj ženskoj ulozi i u Puli zasluženo osvaja Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu.

s-milenom-dravic-u-cannesu-1971
S Milenom Dravić u Cannesu-

S te dvije role bila je na vrhuncu filmske slave. No, kako to biva kod nas, glumica koja osvaja Zlatnu arenu biva kao ukleta i mora se načekati do sljedećeg filma. Jagodina pauza trajala je tri godine, dok je se ponovno nije sjetio Vatroslav Mimica i dao joj jednu od rola u drami Posljednji podvig diverzanta Oblaka, u kojoj je u naslovnoj roli briljirao Pavle Vujisić. Potom je u Vojvodinu zove Karolj Viček i nudi glavnu žensku ulogu u socijalnoj drami Trofej, u kojoj je ponovno u kadru sa Slobodanom Dimitrijevićem, koji joj igra supruga, a film na opće iznenađenje javnosti u Puli političkom kuhinjom osvaja Veliku zlatnu arenu za najbolji film.

Kazališni redatelji je izbjegavali

Početkom osamdesetih Ivanda je angažira u tv filmu Špijunska veza, prema scenariju Đorđe Ličine, snima glavnu ulogu u kratkom filmu Ponedjeljak Miroslava Mikuljana, a Grlić joj se vraća u svom najboljem filmu Samo jednom se ljubi, dodijelivši joj efektnu epizodu glumice, koja je najbolja prijateljice balerine Bebe, u nezaboravnoj interpretaciji Vladice Milosavljević. Nakon toga punih šesnaest godina nijedan filmski redatelj nije se više sjetio sjajne Jagode Kaloper, koja će ostati upamćena po tome što nikada nije na filmu glumila, ona je iskreno pred kamerom živjela likove, koje su joj dodjelili.

lisice-krsto-papic
Film Lisice, Krste Papića-
s-fabijanom-sovagovicem
S Fabijanom Šovagovićem-

Kazališni redatelji su je zaobilazili u velikom luku, jer prema njihovom mišljenju imala je dvije mane: nije bila akademski školovana glumica (završila je Likovnu Akademiju) i imala je tanak, dječji glas, koji, navodno, nije pogodan za veliku scenu. Tek 1997. godine sjetio je se mladi filmski debitant Goran Rušinović u otkačenoj art drami Mondo Bobo, dodjelivši joj jednu od ženskih uloga, a film je iznenađujuće pobjedio u Puli odnijevši Veliku zlatnu arenu i Zlatna vrata Pule, a Sven Medvešek dobio je Zlatnu arenu u kategoriji glavnog glumca.

Tek povremeno šetanje filmskim kadrom dozvolili su joj Željko Senečić u Zavaravanju, Tomislav Radić u Holdingu, te Silvije Petranović u Družbi Isusovoj, davši joj ulogu sefardske zabavljačice. Zadnji film u njezinoj filmografiji, koja je trajala gotovo pet desetljeća, jest kratki igrani Sretan rođendan Marija Ivane Škrabalo iz 2011., u kojem je odigrala posljednju glavnu, ali i filmsku rolu. Koliko je držala do filmske slave, govore zgodni štikleci kako je Srebrnu arenu na povratku u Zagreb zaboravila u autu srpskog redatelja Puriše Đorđevića, a Zlatnu je poklonila Fondu za gladnu djecu.

Sebe nikad nije doživljavala glumicom

Kako nikad sebe nije doživljavala glumicom, koja čeka da je se neki redatelj sjeti, sve te godine intenzivno se bavila likovnom karijerom. Družila se s kolegama s Akademije: Sanjom Iveković (s kojom je ostala najbolja prijateljica do kraja života), Bracom Dimitrijevićem, Goranom Trbuljakom, Daliborom Martinisom… Ljetovala u svom Zlarinu. Mnogi nisu razumjeli njezine umjetničke performance, poput bojanja karlovačkog mosta, postavljanja skulptura crnih ljudi po Zagrebu, postavljanje bazena u Studentskom centru, s ogledalom na dnu, do kojeg je od tramvajske stanice u Savskoj vodila crvena iscrtana nit kao putokaz.

Jagoda Kaloper snimljena 1979. godine
Jagoda Kaloper snimljena 1979. godine-

Nakon što je godinama preživljavala kao filmski i likovni slobodnjak, svojedobno se zaposlila u Modroj lasti, kao likovna i grafička urednica. Sjedala bi na bicikl, obilazila štamparije, ilustrirala brojne knjige, redizajnirala ambalažu proizvoda tvornice Zvijezda… Uvijek je bila hiperaktivna. Pripremajući posljednju veliku multimedijalnu izložbu Bulevar sumraka u Muzeju suvremene umjetnosti (nesvjesna kako je to, zapravo, ispao njezin umjetnički testament) mjesecima nije spavala, slala je mejlove, kopala arhivske materijale, mene molila snimku HRT-ovog intervjua u Zrcalu u kojemu mi je bila gošća, tražila inserte iz jugoslavenskih filmova čiji producenti odavno više ne postoje…

glavna

Kao blizanac u horoskopu, Jagoda je uvijek paralelno radila više stvari. Njezin lijep građanski dom u Medvedgradskoj ujedno joj je bio izolacija od javnosti, odmorište, ali i ured. Kasno noću bi radila projekte na kompjutoru, ili slala mejlove, na koje nije stigla odgovoriti tijekom dana. Ova prava Zagrepčanka šetala je sa psom, svaki dan kuhala ručak, izrađivala nakit, osmišljavala scenarij za svoj film (kojeg nije uspjela realizirati), kontaktirala Skypeom s kćeri, živjela punim plućima. Jagoda Kaloper bila je posebna. Drugačija. Svoja. Pomalo čudna. “Da, često sam čula od ljudi kako misle da sam čudna. Znam da ne razumiju što sam i tko sam to ja. Ali, ja vam se niš’ ne uzrujavam oko toga. Ljudi su skloni strpati vas u ladicu. Ili upotrijebiti onda kad im trebaš, izvuku te van, pa te opet odbace”.

, ,

Podijeli 242 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani