Cijenjeni ruski novinar pridružio se Telegramu kao dopisnik iz Moskve, a ovo je njegov prvi tekst za nas
Moskovski novinar, pisac i publicist u svom prvom članku za hrvatske medije portretira ekscentričnog čečenskog predsjednika
Krajem 1994. godine ruska je vojska zaratila sa separatističkom Čečenijom – planinskom pokrajinom na jugu države naseljenom muslimanskom etničkom manjinom. Velika Rusija i malena Čečenija – tko će pobijediti? Prije dvadeset godina mnogima se to pitanje činilo isuviše jednostavnim, no danas će se malo tko usuditi nazvati Rusiju pobjednikom u tom ratu.
Na pobjednika više sliči današnja Čečenija – njen glavni grad izgrađen je u mramornim dvorcima i neboderima, ogromna nova džamija po konačnom rezultatu općeruskog televizijskog natječaja postala je „Simbol Rusije“, a glava republike Ramzan Kadirov, klasični istočni diktator s čudnim pseudovojnim formacijama, odavno je jedan od najutjecajnijih ruskih političara. Kadirov je pritom svojevrsni nasljedni upravitelj Čečenije.
Prije Ramzana Kadirova Čečenijom je vladao njegov otac, muftija koji je ubijen u atentatu na stadionu. Legenda kaže da je Vladimir Putin odmah obećao tada 28-godišnjem Ramzanu da će vrlo brzo naslijediti tatu. I naslijedio ga je, te postao jedan od najvećih Putinovih saveznika.
Do 2004. godine republikom je predsjedao njegov otac muftija, vođa muslimanskih Čečena, koji je prvo Rusiji objavio sveti rat, a zatim prešao na Putinovu stranu. Kadirova starijeg ubili su teroristi postavivši bombu pod tribinu na kojoj je sjedio za vrijeme jednog sportskog događanja. Ramzan je tada imao 28 godina. Na televiziji su uskoro prikazali njegov susret s Putinom u predsjedničkom kabinetu u Kremlju. Putin je bio u odijelu s kravatom, Kadirov mlađi u plavoj trenirci. Vjerojatno je to bio službeni susret, no to ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Nitko točno ne zna o čemu su razgovarali no postoji legenda, da je upravo tada, prije jedanaest godina, Vladimir Putin obećao Ramzanu da će zamijeniti svog oca na čelu Čečenije. I zamijenio ga je.
Kako je Putin izgradio čečensku metropolu
Dosada se politička stabilnost Ramzana Kadirova zasnivala prije svega na bliskim odnosima s Putinom koji ga nikada nije uvrijedio, štiti ga bez iznimke, pomaže mu velikim donacijama. Putinovim je novcem, između ostalog, izgrađena i mramorna prijestolnica Čečenije (sam Kadirov kaže da mu je novac za gradnju dao Alah). Čečenska je policija postala gotovo osobna vojska Ramzana Kadirova, odana samo njemu. Rat je u Čečeniji, kako za Vladimira Putina tako i za mnogo njegovih bliskih suboraca iz tajnih službi i vojske, postao najvažnijim događajem političke karijere. Putin je svojedobno i postao predsjednik pod parolom pobjede u Čečeniji.
Na ratnog pobjednika više sliči Čečenija nego Rusija. Glavni grad Grozni izgrađen je u mramornim dvorcima i neboderima, a glava republike Ramzan Kadirov, klasični istočni diktator s čudnim pseudovojnim formacijama, među najpopularnijim je ruskim političarima
Mnogi od današnjih zapovijednika ruske vojske, FSB-a i ministarstva unutarnjih poslova osobno su sudjelovali u vojnim akcijama u Čečeniji. Čečeni su im ubijali prijatelje, pucali u njih pa danas ne razumiju zašto Kadirov i drugi čečenski borci, uključujući i one koji su se borili protiv Rusije, nose iste epolete i ista odlikovanja kao ruski generali. A u svakom sukobu koji se tiče Čečenije, Vladimir Putin uvijek staje na stranu Kadirova, a ne svojih generala. Ne mislim da je pretjerano reći da mnogi ruski generali mrze Kadirova i silno bi željeli da izgubi svoj utjecaj. Do sada Ramzana Kadirova ništa nije ugrožavalo. Vladimir Putin osigurao mu je najveće povlastice, što znači da ima odriješene ruke i da ne podliježe nikakvoj kazni.
Nitko ne istražuje čudna ubojstva
S vremena na vrijeme Ramzanovi protivnici pogibali su pod čudnim okolnostima, no nitko nikada za to nije bio kažnjen. Moskvi nije bilo važno na koji točno način čečenske vlasti osiguravaju red u svojoj republici. Ove godine, 27. veljače u samom centru Moskve, na mostu pored kremaljskog zida bio je ustrijeljen vođa opozicije Boris Nemcov. Vrlo se brzo pokazalo da trag njegovog ubojstva vodi u Čečeniju – o čemu je unatoč tradiciji protokola osobno na televiziji izvijestio direktor FSB-a Aleksandar Bortnikov.
Po službenoj istražiteljskoj verziji Nemcova je ustrijelio poručnik čečenske policije Zaur Dadajev. I počela je borba. Na svom instagramu (u ekstravagantnoj glavi čečenskog vođe, to je glavni službeni kanal komunikacije s narodom), Kadirov je napisao da zna Dadajeva kao hrabrog borca, bogobojaznog muslimana i istinskog domoljuba.
To da je Dadajev mogao ubiti Nemcova, Kadirov ne poriče, no odgovornost za zločin prebacuje na njega samog. Prema verziji Kadirova, Nemcov je podržavši karikaturiste Charlie Hebdoa oskrvnuo muslimanske osjećaje Zaura Dadajeva. Takvo objašnjenje može se pokazati uvjerljivo jer islamski fanatici spremni su na sve. Općem mnijenju je to jasno. No ruski mediji lojalni FSB-u opvrgavaju to po stavkama.
Dosada se politička stabilnost Ramzana Kadirova zasnivala prije svega na bliskim odnosima s Vladimirom Putinom koji ga štiti i pomaže mu velikim donacijama. Putinovim je novcem izgrađena i mramorna prijestolnica. Iako Kadirov tvrdi da mu je novac dao Alah.
Kao prvo, Nemcov nije podržavao francuske karikaturiste, u svom jedinom priopćenju povodom pariške tragedije on je samo osudio ubojstvo i uopće se nije očitovao u svom odnosu prema karikaturama. Kao drugo, Zaur Dadajev nije bio islamski fanatik – na ruskoj televiziji prikazali su njegovu susjedu koja je prepričavala kako je redovito pio alkohol i konzumirao droge. Jasno je također da je Dadajev s ponosom nosio ruski orden u obliku križa na grudima. I na kraju, Dadajev je Nemcova počeo istraživati još u kolovozu prošle godine – puno prije ubostva karikaturista u Parizu.
Verzija smrti koja odgovara Kremlju
FSB ustraje na varijanti naručenog ubojstva. Po toj varijanti Dadajev je ispunjavao naredbe svog nadređenog nalogodavca Ruslana Geremejeva koji se trenutno skriva u Čečeniji, pri tom su se, da bi ga priveli, istražitelji iz Moskve morali sukobiti s naoružanom čečenskom obranom koja ih nije htjela pustiti Geremejevu. Možda su i Geremejev i Dadajev ispunjavali naredbe svog zapovjednika Alibeka Delimhanova.
On je bratić zastupnika ruskog parlamenta Adama Delimhanova, čije se ime povezivalo s ubojstvom Sulima Jamadajeva u Dubaiju, inače suparnika Ramzana Kadijeva. Ukoliko tajne službe uspiju povezati nit od Dadajeva do Kadirova, to može jako utjecati na politički položaj Kadirova i u krajnjem slučaju ograničiti Putinovu podršku koju još uvijek uživa. Kad su se u ruskim medijima pojavili prvi članci s s takvim prikazom događaja, neki su komentatori zatražili ne samo Kadirovu ostavku nego i njegovo uhićenje.
Ramzan Kadirov ne poriče da je optuženi Dadajev mogao ubiti Nemcova. No odgovornost za zločin s ubojice prebacuje na žrtvu. Prema njegovoj verziji, Boris Nemcov je podržavši francuske karikaturiste Charlie Hebdoa oskrvnuo muslimanske osjećaje Zaura Dadajeva
No, umjesto toga Vladimir Putin devet dana nakon smrti Nemcova nagradio je Kadirova Ordenom časti. U datoj situaciji takva nagrada može simbolizirati samo javnu podršku ruskog predsjednika Kadirovu. Nedugo zatim u novinama se pojavljuje nova kompromisna verzija. Da, Nemcova je ubio Dadajev, ali to su od njega tražili loši Čečenci koji se trenutno bore u Ukrajini na strani vladine vojske. Pritom, krajnji naručitelj ubojstva zapravo je ukrajinski političar Andrej Parubij koji je htio isprovocirati nerede u Rusiji. Strah od Majdana u Rusiji važna je odlika Vladimira Putina i njemu se dopalo takvo objašnjenje.
Ta verzija neće inkriminirati Kadirova, a daje mogućnost vršenja pritiska na opoziciju u Moskvi. U svakom slučaju, nastavljaju se posljedice ubojstva Borisa Nemcova, a protivnici Kadirova imaju priliku iskoristiti tu priču za neutralizaciju čečenskog diktatora. Prije dvadeset godina mladi političar Nemcov, koji je tada radio kao guvernator u Nižnjem Novgorodu, skupio je milijun ruskih potpisa sa zahtjevom da se obustavi rat u Čečeniji. Postoji, dakle, mogućnost da Nemcov, plativši svojim životom 20 godina nakon što je prikupio potpise, uspije zaustaviti hladni rat između Kadirove Čečenije i ruskih moćnika.
Oleg Kašin (1980), ruski je novinar, pisac i politički aktivist. Autor je romana “Rusija u banani”, “Gorbi san” i “Rubikova kocka” te publicističkih knjiga o ruskoj politici. Bio jedan od organizatora prosvjeda protiv Putina u Moskvi i član koordinacijskog odbora ruske opozicije. Radio kao novinar u listovima Komersant i Izvjestija te magazinima Ekspert, Ruski život i rusko izdanje Forbesa. Danas izdaje novine Kasin te piše za Deutsche Welle i za nekoliko ruskih magazina. Za Telegram surađuje od travnja 2015. godine, kao dopisnik i analitičar.