Nekad je nužno odabrati stranu

Čini se da je većina stručnjaka malo zgrožena mostom koji se upravo gradi u centru Zagreba

Razgovarali smo s urbanistima, povjesničarima i arhitektima o onoj staklenoj konstrukciji koju postavljaju iznad Miramarske ulice. Svi koje smo kontaktirali zvučali su dosta uzrujano zbog toga što se u centru Zagreba ponovno gradi stihijski. Pritom, ostaje dojam da baš nije jasno zašto Grad želi potrošiti milijun kuna da bi spojio Botanički vrt s parkom za rekreaciju koji građani nikada nisu prihvatili

Most će spajati paviljon Botaničkog (lijevo) i park za rekreaciju (desno)
FOTO: borkudin

Pošli tjedan počeli su radovi na novom, 950.000 kuna vrijednome mostu koji bi za 40-ak dana trebao biti sagrađen iznad Miramarske ulice u Zagrebu. Spajat će Botanički vrt i nedavno uređen park iza hotela Esplanade. No čini se da mnogi zagrebački stručnjaci nisu baš oduševljeni tim novim projektom arhitekta Branka Silađina. Kao prvo, postavlja se pitanje zašto se uopće gradi poveznica između Botaničkog vrta i parka zamišljenog kao vježbalište za starije osobe koji među građanima nije zaživio.

Službeno se naziva Lenucijevim fitnessom, gradonačelnik ga u javnim istupima naziva “adrenalinskim parkom”, no zapravo je riječ o prostoru u kojem je postavljeno nekoliko, očito ne baš popularnih, sprava za vježbanje. Uglavnom je potpuno prazan, kao na fotografijama koje je Telegramov reporter snimio jednoga kasnog popodneva početkom ovog tjedna. Nakon komentara koji je za Telegram napisala najrelevantnija povjesničarka urbanizma u zemlji, Snješka Knežević, donosimo nove reakcije. Stručnjaci s kojima smo razgovarali kao najveći problem ističu činjenicu se u centru Zagreba ponovno stihijski izvode javni projekti. Pritom, ističu, nije jasno tko je za njih odgovoran. Što je praksa koja ne postoji ni u jednom uređenom europskom gradu.

“Direktno naručivanje usluga od javnog interesa potpuno je neprimjerena praksa s kojom treba prestati”, kaže Teo Budanko, predsjednik Društva arhitekata Zagreb, dodajući kako su konkretne inicijative arhitekata primjerene privatnim biznisima. “Čak i u slučajevima angažiranja arhitektonskih zvijezda, za intervencije u javni prostor mora postojati konsenzus struke. U ovom slučaju nije ga bilo”, upozorava.

Vježbalište zbog kojeg se gradi most. U gradskoj upravi nazvaju ga adrenalinskim parkom
Vježbalište zbog kojeg se gradi most. U gradskoj upravi nazvaju ga adrenalinskim parkom borkudin

U centru Zagreba gradi se bez ikakva plana

“Činjenica je da je i taj novi park uređen bez javnog natječaja i to je ono na što se treba fokusirati”, upozorava Saša Šimpraga, osnivač građanske inicijative 1POSTOZAGRAD. Porazno je, smatra, što se javni prostor Zagreba, ne samo u ovom nego i u nizu slučajeva, uređuje stihijski čime se odmah u startu smanjuje mogućnost najboljih rješenja. “Strukovna udruženja o tome iz drugih interesa šute. Dok se to ne promijeni, ništa se neće pomijeniti”, tvrdi Šimpraga. Njegova je udruga 2012. godine predložila da se za tu lokaciju, na kojoj su se do tada nalazile barake Crvenog križa, raspiše javni natječaj. Pritom su među građanima proveli široku anketu o nazivu novog parka, no nisu uspjeli izazvati nikakvu reakciju iz Grada.

“Nakon što smo završili projekt za Cesarčevu, došao mi je gradonačelnik Bandić i pitao me imam li rješenje za prostor s kojeg su uklonjene barake za beskućnike”, prepričava Branko Silađin. “Skoro sam pao u nesvijest jer je to jedan ćorsokak i samim time vrlo kompliciran zadatak.” Odmah je, kaže, osmislio tematski park, koji je povezao s Botaničkim.

Uređenje parka dodijeljeno je, bez natječaja, arhitektu Branku Silađinu, autoru većine velikih gradskih projekata posljednjih godina. Gospodina Silađina zamolili smo da nam pojasni okolnosti gradnje novog mosta. “Projekt je star tri godine, a most je trebao biti završen zajedno s fitness parkom”, kaže pojašnjavajući kako je uopće došlo do uređenja te lokacije iza Esplanade. “Nakon što smo završili projekt za Cesarčevu, došao mi je gradonačelnik Bandić i pitao me imam li kakvo rješenje za prostor s kojeg su uklonjene barake za beskućnike”, prepričava.

ZBOG VISINSKE RAZLIKE IZMEĐU DVA PARKA PROJEKTANT JE HTIO IZGRADITI VELIKU RAMPU KOJA BI ZAUZELA JUGOISTOČNI KUT BOTANIČKOG VRTA
Nacrt arhitektonskog ureda Branka Silađina

“Skoro sam pao u nesvijest jer je to jedan ćorsokak i samim time vrlo kompliciran zadatak.” Odmah je, kaže, osmislio zatvoreni tematski park koji je povezao s Botaničkim vrtom. “Natječaja nije bilo jer se park realizirao ekspresnom brzinom”, kaže. Međutim, ovakvo interveniranje u javni prostor osuđuju u Društvu arhitekata Zagreb. “Direktno naručivanje usluga od javnog interesa potpuno je neprimjerena praksa s kojom treba prestati”, kaže Teo Budanko, predsjednik DAZ-a, dodajući kako su konkretne inicijative kolega arhitekata primjerene privatnim biznisima. “Čak i u slučajevima angažiranja velikih arhitektonskih zvijezda, u javnom prostoru mora postojati konsenzus struke o tom zahvatu. U ovom slučaju nije ga bilo”, upozorava.

“To je trebalo biti nešto hipersuvremeno i futuristički, kako u samoj konstrukciji tako i u arhitektonskom izričaju, no ovako se dobilo retro rješenje bez angažmana struke”, objašnjava doc.dr.sc. Vedran Ivanković s Katedre za urbanizam. “Krajem 90-ih razmišljalo se napredno, a danas se u Zagrebu intervenira stihijski. Uzme se nekome bliski arhitekt da u centru grada radi projekte zaostale u postmodernizmu”, zaključio je Ivanković.

Projekt je, čini se, pun nelogičnosti

Doc.dr.sc. Vedran Ivanković s Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, smatra da je izvedba novog mosta zaostala u postmodernističkim idealima sredine 80-ih godina. “To je trebalo biti nešto hipersuvremeno i futuristički, kako u samoj konstrukciji tako i u arhitektonskom izričaju, no ovako se dobilo retro rješenje bez angažmana struke”, objašnjava Ivanković. “Krajem 90-ih razmišljalo se napredno, a danas se u Zagrebu intervenira stihijski. Uzme se nekome bliski arhitekt da u centru grada radi projekte zaostale u postmodernizimu. Žao mi je da je tako ispalo”, zaključio je Ivanković.

Projekt mosta objavljen na službenih stranicama Grada Zagreba
Projekt mosta objavljen na službenim stranicama Grada Zagreba

Postoje, čini se, još neke nelogičnosti u ovom posljednjem velikom gradskom projektu. Primjerice, tek nakon izdavanja lokacijske dozvole 2013. spoznalo se da postoji visinska razlika između dviju strana Miramarske. Nivo terena novog parka viši je za oko 160 centimetara od Botaničkog vrta. Idejni projekt za lokacijsku dozvolu nije predviđao nikakve građevinske zahvate u samom Botaničkom, no zbog visinske razlike moralo se omogućiti spuštanje s mosta na 1,60 metara niži teren.

Most će uglavnom biti zaključan

Prvotno je arhitekt Silađin osmislio rampu koja bi zauzela cijeli jugoistočni kut Botaničkog vrta, no od toga je na koncu ipak odustao. Pregovori o finalnom rješenju po kojem će pješaci silaziti s mosta vodili su se između autora projekta i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je vlasnik prostora. Dogovorili su gradnju stepenica orijentiranih prema pruzi i dizala za invalide, po prijedlogu vlasnika prostora. Na oba kraja mosta bit će postavljena vrata koja će netko zaključavati nakon završetka radnog vremena Botaničkog vrta. Nije do kraja jasan ni smisao mosta, koji će biti zatvoren dobar dio sati u danu i nekoliko mjeseci u godini. Botanički vrt funkcionira po posebnom režimu. Ovisno o danu u tjednu, otvoren je od 9 do 14.30 odnosno do 19 sati. Građani ga mogu posjećivati samo od 1. travnja do 1. studenog.

Most će spajati paviljon Botaničkog (lijevo) i park za rekreaciju (desno)
Most će spajati paviljon Botaničkog (lijevo) i park za rekreaciju (desno) borkudin
Pripremni radovi počeli su prošli tjedan
Pripremni radovi počeli su prošli tjedan borkudin

Projekt, čini se, ne podržava ni povjesničarka umjetnosti Željka Čorak. “Ovaj most atraktivna je ideja koja nema previše smisla. Što znači spajanje parka za vježbanje s Botaničkim? Ne moraju se ljudi rekreirati među rijetkim biljkama”, tvrdi, dodajući kako je ovo nerazumijevanje bogatstva koje Zagreb ima. Osim navedenih činjenica, neki stručnjaci navode kako ovaj potez već ugrožen prostor bez vizure s dva postojeća željeznička mosta te da će postavljanje trećeg samo dodatno pojačati dojam ograničenja.

Ponovno se ne zna tko će snositi odgovornost za milijunski zagrebački projekt. Pitanje odgovornosti ne postavlja se ni kad investicije završe debaklom, kao što je nedavno bio slučaj s obnovom Mesničke ulice. Loše je završilo i proširenje donjogradske pješačke zone, odnosno radovi na novom, Europskom trgu na križanju Cesarčeve i Stare Vlaške. Rješenje se nije dopalo stručnjacima, a očito ni građanima, jer nova šetnica nikada nije zaživjela. Radovi su pritom izvedeni toliko loše da se parter počeo raspadati nakon nekoliko mjeseci.

Nitko nije odgovoran za kaos

Taj most natkrit će uski pješački prolaz s istočne strane ulice na visini manjoj od tri metra, što je klaustrofobično za vanjski prostor. Ispod postojećih željezničkih mostova mnogo je više prostora, zato što pločnik ispod njih ponire. Prema važećem zagrebačkom GUP-u kroz fitness park trebala bi prolaziti biciklistička staza koja bi se nastavila uz drugu stranu Miramarske, uz prugu, uskim koridorom kroz botanički vrt. Ovaj most ne služi svrsi biciklističkog prelaska jer će zbog visinske razlike biciklisti morati silaziti stepenicama i prolaziti kroz veći dio Botaničkog vrta. Za realizaciju zacrtanih biciklističkih staza trebalo bi sagraditi još jedan most, četvrti po redu na tom potezu.

Projekt arhitekta Branka Silađina
Projekt arhitekta Branka Silađina

Ponovno se, dakle, ne zna tko će snositi odgovornost za milijunski zagrebački projekt. Pitanje odgovornosti ne postavlja se ni kad javni radovi završe debaklom, kao što je nedavno bio slučaj s obnovom Mesničke ulice na koju je potrošeno deset milijuna kuna. Autor rekonstrukcije, ponovno Branko Silađin, na kraju se ogradio od projekta, tvrdeći kako su tijekom izvođenja radova njegove zamisli bitno izmijenjene. Tko je odgovoran, odnosno tko je te odluke donio, nikada nije objavljeno.

Debakli na Mesničkoj i Cesarčevoj

Loše je završio još jedan projekt istog arhitekta. Radi se o proširenju donjogradske pješačke zone, odnosno o novom Europskom trgu na križanju Cesarčeve i Stare Vlaške. Rješenje se nije dopalo stručnjacima koji su ga otvoreno brutalno kritizirali, a očito ni građanima, jer nova šetnica nikada nije zaživjela. Radovi su pritom izvedeni toliko loše da se parter, kao uostalom i u Mesničkoj, počeo raspadati nakon nekoliko mjeseci. Nadalje, zatvaranje Stare Vlaške za promet svakodnevno izaziva kolaps.

Građani koji se iz smjera sjevera spuštaju prema centru sada na raspolaganju imaju samo ulicu Medveščak, koja se u dijelu pred Ribnjakom sužava u jednu traku pa na tom potezu svako jutro nastaju nesnosne gužve. Slučaj je nekoliko puta problematiziran u Gradskoj skupštini, vodeći prometni stručnjaci u zemlji javno su se protivili tom rješenju, predstavnici Vijeća gradske četvrti Medveščak uporno se žale, no iz zagrebačke uprave nitko nije reagirao. Kao ni u ovom posljednjem primjeru s mostom iznad Miramarske, ne zna se je li itko prije tog radikalnog poteza proveo bilo kakvu stručnu raspravu.