Clinton je napisala knjigu o stvarima o kojima političari obično šute: porazu, izolaciji, alkoholu i gubljenju razuma

Nije se oporavila od Comeyeve odluke da pokrene novu istragu

Glavni razlog zbog kojega sam izgubila izbore bila je odluka direktora FBI-a Jima Comeyja da 11 dana pred izbore, zbog pronalaska mojih mailova u nepovezanoj istrazi, ponovo otvori istragu protiv mene. Od toga se nisam oporavila i zato sam poražena, tvrdi Clinton. Vijest o otvaranju istrage saznala je od članova svog tima kad je sletjela u Cedar Rapids u Iowi, državi u kojoj su započele i propale mnoge predsjedničke ambicije. Doznali su uskoro da je “nepovezana istraga” u kojoj su pronašli mailove bila istraga protiv Anthonyja Weinera, bivšeg demokratskog kongresmena iz New Yorka čiji je laptop FBI zaplijenio pod sumnjom da je s njega maloljetnicama slao fotografije svog penisa.

Weiner je bivši suprug Hillaryine desne ruke, Hume Abedin, koja je koristila isti laptop. Tako su se na njemu našli mailovi koje je Huma razmjenjivala s Hillary dok je bila državna tajnica. “Kad smo to čuli, Huma se slomila. Anthony joj je već zadao toliko muke. A sad još i ovo. ‘Taj će me čovjek odvesti u smrt’, rekla je i briznula u plač. S Humom sam surađivala više od dvadeset godina i o njoj mislim sve najbolje. Gledajući je tako uzrujanu, slomilo mi se srce. Zagrlila sam je i pokušala utješiti. U idućim danima mnogi su mi savjetovali da je otpustim i distanciram se od nje. Ne dolazi u obzir! Ona ni za što nije kriva. Stala sam uz nju kao što je ona toliko puta stajala uz mene”, piše Hillary Clinton.

Istraga mailova s laptopa bila je brza i nije dala nikakav rezultat, pa je Comey tri dana pred izbore objavio da je ponovno zatvorena jer su svi mailovi koje su tamo našli bili već otprije poznati. “No, krasno. Premalo, prekasno. Ostalo je povijest”, s gorčinom zaključuje Clinton. Ali zašto se to dogodilo? “Ne mogu znati što je Comeyju bilo u glavi. Ne znam je li imao nešto protiv mene osobno ili je mislio da ću ionako pobijediti, pa je brinuo samo o tome da će ga kasnije republikanci i agenti FBI-a napadati jer nije obznanio ponovno otvaranje istrage. Ali ono što znam je da, kad si na čelu agencije kakav je FBI, moraš brinuti o sadržaju, a ne o dojmu. I moraš biti spreman na pritiske koje donosi tako važna funkcija”, piše Clinton.

Točka vrenja unutar FBI-ja

Nema sumnje da je Comey bio pod velikim pritiskom iz samog FBI-a. Trumpov saveznik Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka i bivši tužitelj s brojnim prijateljima u FBI-u, često se zna izlajati. Dva dana pred ponovno otvaranje istrage rekao je na televiziji da u FBI-u postoji glasna grupa agenata koji su bijesni na Comeyja jer ranije tog ljeta nije podigao optužnicu protiv Clinton. “Unutar FBI-a se odvija revolucija, oni su došli do točke vrenja”, ispričao je Giuliani novinarima. “FBI je Trumpland”, otkrio je jedan bivši agent. Kad je 16 obavještajnih agencija objavilo da je Rusija hakirala server Demokratske stranke po nalogu iz samog vrha u Moskvi, FBI je bio jedina agencija koja nije potpisala taj nalaz.

Comey je objasnio da se slaže s nalazima, ali da je neprimjereno objaviti ih mjesec dana pred izbore. No, to mu nije smetalo kad je, 11 dana pred izbore, objavio da ponovno otvara istragu protiv Clinton. Otvaranje istrage zadalo nam je smrtni udarac, tvrdi Clinton. Poziva se na statističkog gurua Natea Silvera, koji tvrdi da je bila na sigurnom putu prema pobjedi sve do 28. listopada, kad je istraga ponovno otvorena. Da su se izbori održali 27. listopada, šanse da bi ona pobijedila bile su gotovo stopostotne, tvrdi Silver. Clinton uzima podatak o popularnosti među zaposlenim ženama. Cijeli listopad ona je kod njih vodila s 4 posto prednosti pred Trumpom. A onda je, u zadnjem tjednu, Trump prešao u vodstvo s čak 24 poena prednosti.

Ove podatke potvrđuju i nepovezane analize iz Trumpovog stožera, koje je u knjizi o Steveu Bannonu Vražja nagodba donio Joshua Green. Sve do zadnjeg tjedna kampanje, Bannon je bio uvjeren da će Trump izgubiti. “No, tad se počelo nešto događati i interna istraživanja su počela pokazivati da nam brojke rastu”, ispričao je Bannon Greenu. To “nešto” bilo je ponovno otvaranje istrage protiv Hillary Clinton.

Đurović: Kako je Bannon, ugledni bankar, postao populist i antisemit? Čitao sam knjigu koja nudi odgovor

Bitka između želje za promjenom i strahom od rizika

Zašto je Comeyjevo otvaranje istrage bilo tako presudno? Clinton tvrdi da se “cijela kampanja može svesti na borbu koji će osjećaj među biračima prevladati – prvi je njihov strah od rizika, a drugi želja za promjenom. Ja sam pokušala uvjeriti Amerikance da bi izbor Trumpa bio preveliki rizik i ta je strategija dobro funkcionirala sve do kraja listopada. No, Comey je tu sliku okrenuo naglavce. Sad su birači počeli brinuti da bi, ako izaberu mene, mogle uslijediti nove istrage, a na kraju možda i moj opoziv. Tako je stvoren dojam da i Trump i ja predstavljamo rizičan izbor. A ako je svaki izbor rizičan, onda je prevladala želja za promjenom. Trump je predstavljao promjenu; ja sam bila doživljavana kao nastavak iste, Obamine politike.”

Comey je kasnije izjavio kako ga je od pomisli je on preokrenuo izbore hvata “blaga mučnina”. “Kad sam to čula, pozlilo mi je”, kaže Hillary Clinton. “Pogriješila sam što ga nisam napala još na početku ljeta. Kad je objavio da me neće optužiti, svejedno je održao predavanje o tome kako sam bila nesmotrena i neodgovorna. Instinkt mi je govorio da mu odgovorim – ili me optuži, ili šuti. Uvjerili su me da to ne napravim. Da sam tad reagirala, vjerojatno se ne bi usudio ponovo otvoriti istragu neposredno pred izbore.”

Ono što je Comey za Hillary, Mueller je za Trumpa

Clinton tu bez straha ulazi u minsko polje. Citira nalaz aktualnog zamjenika glavnog tužitelja, Roda Rosensteina, koji je Trump naručio kao izliku da smijeni Comeyja. Iako je Trumpu smetalo to što Comey istražuje njegove veze s Rusijom, službeno je smijenjen zato što je u kampanji bio nepravedan prema Clinton. “Direktor je medijima predočio svoje viđenje događaja, kao da iznosi završnu riječ na suđenju, ali suđenja nije bilo. To je udžbenički primjer onoga što tužitelje i agente uče da nikad ne smiju napraviti”, citira Rosensteinove riječi Clinton.

Uloge su se ovdje u međuvremenu dramatično promijenile. Comey se zbog istrage afere s Rusijom pretvorio u glavnog Trumpovog oponenta, omiljenog upravo među ljudima koji su glasali za Hillary. Ona pak njega proglašava glavnim krivcem za svoj poraz. No, Trump ne podnosi ni Rosensteina, iako je član njegove administracije. Nakon Comeyjeve smjene, Rosenstein je imenovao specijalnog istražitelja koji dalje radi na ruskoj aferi. To je Bob Mueller, koji je vodio FBI prije Comeyja. Ako je Comey najveća Hillaryna noćna mora, njegov prethodnik je postao najveća Trumpova noćna mora.

+++

‘Assange je odvratni Putinov agent’

Kad je Wikileaks objavio mailove koje su ruske tajne službe ukrale sa servera Demokratske stranke, pokazalo se da Rusija pokušava utjecati na ishod izbora, da je ukradene podatke pretvorila u političko oružje, piše Clinton. Priznaje da joj u to vrijeme nije nakraj pamet bila ideja da bi Trump mogao raditi u dogovoru s Moskvom. Znala je da je Putin već dugo ne voli i da bi mu izbor Trumpa bio draži ishod. Trump je za Putina imao samo birane riječi i pohvale, relativizirao je njegove zločine, čak i najavljivao da bi ukinuo sankcije i priznao protuzakonitu aneksiju Krima. Sve to činilo se dovoljnim razlogom da se Rusija angažira na Trumpovoj strani. Iako je Trump u ljeto 2016. javno pozvao “Rusiju, ako sluša, da pokuša pronaći njene izbrisane mailove”, ideja o tajnoj suradnji Trumpa s Kremljom i dalje je zvučala kao ludost.

“Ovo nije imalo nikakve veze s mojim privatnim serverom u State Departmentu, ali su zbog ovoga riječi ‘Clinton’ i ‘mailovi’ ostale u naslovima sve do izbora. U očima mnogih birači te su dvije priče stopile u jednu. A onda je Comey ponovno otvorio istragu. Snašla nas je savršena oluja. Trump je to iskoristio. Citirao je Wikileaks više od 160 puta”, piše Clinton. Ona nema iluzija o Julianu Assangeu, “odvratnom licemjeru” koji pod krinkom borbe za transparentnost “radi kao Putinov agent”. “Trump je Putinov savršeni trojanski konj. Svaki put kad ga vidi na televiziji, sjetim se trenutka u debati kad sam ga optužila da je Putinova marioneta. ‘Nisam marioneta, nisam marioneta; ti si marioneta’, promucao je. Taj čovjek danas je predsjednik Sjedinjenih Država. I nitko nije sretniji od Vladimira Putina”, piše Clinton.

Uvjerena je da je Trump već godinama povezan s Rusijom

Uvjerena je da su veze Trumpa i Putina počele godinama prije izbora, kad je Rusija počela financijski pomagati Trumpa koji se više nije mogao zaduživati u američkim bankama. Do Hillary je u jednom trenutku došao i kontroverzni Dosje jednog bivšeg britanskog obavještajca u kojemu se tvrdi da je Putin ucijenio Trumpa snimkom orgija u moskovskom Ritz-Carltonu. Njena kampanja nije vjerovala Dosjeu, a nisu ni mediji kojima je kružio. No Clinton u knjizi otkriva da, na kraju svega, misli kako je moguće da su informacije iz Dosjea točne. Kad se istraga veza Trumpa s Rusijom počela javno rasplitati, Clinton je postala potpuno obuzeta. “Nisam si mogla pomoći, pratila sam svaki novi detalj i svaki obrat, u najsitnije detalje. Čitala sam sve čega bih se dokopala, naučila puno o algoritmima, ‘farmama za proizvodnju sadržaja’, optimizaciji za tražilice.

Registratori s isprintanim člancima na mom stolu postajalo su sve deblji. Počela sam voditi specijalne liste, popise svega što znam o skandalu koji se odvijao pred mojim očima. Ponekad sam se osjećala kao Carrie Mathison iz serije Homeland kad očajnički pokušava shvatiti neku kompliciranu urotu i od svega počne gubiti razum. To nije lijep prizor ni za koga, a kamoli za bivšu američku državnu tajnicu”, piše Hillary Clinton.Ipak, uvjerena da je rusko uplitanje u izbore igralo tek sekundarnu ulogu u njihovu ishodu, jer su Jim Comey i otvaranje istrage 11 dana pred izbore bili puno važniji. Angažman Rusije usporedila je sa štetom koji bi napravio još jedan “super-PAC” s neprijateljskom kampanjom usmjerenom protiv nje.

Na američkoj političkoj sceni, super-PAC je “politički odbor” financiran privatnim novcem koji vodi paralelnu kampanju za ili protiv nekog kandidata. Njegov učinak može biti ozbiljan, ali rijetko kad je presudan za ishod. Zato je Clinton relativno blaga prema Obami, kojemu su mnogi prigovarali što se nije odlučnije suprotstavio Putinu kad je saznao što se događa. Clinton kaže kako joj je jasno da, dok je Trump trubio da je cijeli sistem namješten protiv njega, Obama nije htio stvoriti dojam da administracija radi u njenu korist. “Ipak, ponekad se pitam što bi se bilo dogodilo da je predsjednik Obama obratio naciji preko televizije u jesen 2016. i upozorio da je američka demokracija napadnuta. Možda bi se više Amerikanaca probudilo i shvatilo prijetnju. Nikad nećemo znati”, napisala je u jedinom paragrafu svoje knjige u kojem kritizira bivšeg šefa.

+++

Mediji se nisu mogli nositi s činjenicom da kandidati nisu isti

Mediji su pomogli Trumpu da postane predsjednik, vjeruje Hillary Clinton. Oko toga zapravo nema puno spora – čak i prozvani mediji priznaju da su nehotice pogodovali Trumpu. Televizije su pratile svaki njegov korak i dale mu više besplatnog medijskog prostora nego što su ga dobili republikanski protukandidati, a kasnije i Clinton. Televizija ide za rejtingom, a Trump je kao bivša zvijezda realityja donosio odlične gledanosti. Nedavno objavljeno istraživanje Centra za medije i politiku na Harvardu, koje Hillary Clinton obilato citira, pokazalo je da se samo 10 posto svih izvještaja bavilo stvarnim prijedlozima i programima kandidata. Ostalo su bili skandali. U Trumpovu slučaju skandali su se izmjenjivali svakodnevno, a za Clinton je skandal uvijek bio isti – njezini mailovi.

Ona medijima prigovara upravo taj “ujednačeni” pristup. Trump je bio kandidat s najviše skandala, mutnih poslova i nevjerojatnih izjava u povijesti. No, mediji su smatrali da o njima ne mogu govoriti “uravnoteženo” ako nakon Trumpovih skandala ne kažu nešto i o njenim skandalima.”Ako se sve i svakoga prikaže negativno, dolazi do efekta izjednačavanja koji otvara vrata šarlatanima. Mediji su u prošlosti pomagali građanima da prepoznaju razliku između predanih političara i onih koji se samo pretvaraju da su takvi. Današnji medijski izvještaju zamagljuju tu razliku”, piše u nalazima medijskog istraživanja s Harvarda. Kako Clinton nije imala nego jedan veliki skandal – privatni mail server, a Trump ih je imao stotine, o njegovim skandalima govorilo bi se po dan ili dva, a o njenom serveru cijelu kampanju.

To je stvorilo dojam da su njeni mailovi puno ozbiljniji problem nego što su prolazni Trumpovi skandali. Mediji se jednostavno nisu mogli nositi s činjenicom da kandidati nisu bili jednaki, pa su ih na silu izjednačili. Trump je osnovao lažno sveučilište koje je služilo izvlačenju novca od lakovjernih polaznika, šest puta je bankrotirao, nije objavio porezne prijave. Sve to izjednačeno je s kontroverzom oko Hillaryinog mail servera, iz koje na kraju nije proizašlo ništa.Koliko se o konkretnim politikama govorilo u udarnim večernjim TV-terminima? Na Harvardu su izmjerili: 2008. u prosjeku 220 minuta, 2012. godine 114 minuta, a lani 32 minute. “O mojim mailovima, s druge strane, svake se večeri u prosjeku govorilo 100 minuta. Drugim riječima, mediji su poručivali biračima da su moji mailovi triput važniji od svih drugih tema zajedno”, piše ogorčena Clinton. “Većina medija je ganjala rejtinge i skandale, a Trump je razumio njihove potrebe i svakog dana im davao zeca, kojega bi ganjali dok on ne bi izvukao novoga.”

Imenom proziva samo New York Times

Clinton ne proziva medije ni novinare imenom, osim – New York Timesa. Posebno je zgrožena tekstom objavljenim tjedan dana pred izbore u kojemu se tvrdilo da FBI ne vidi nikakvu vezu između Trumpa i Rusije. To je, znamo danas, bilo potpuno krivo jer je FBI tada već vodio i kaznenu i protobavještajnu istragu Trumpove kampanje. Kasnije se saznalo da je njujorški dnevnik u tom trenutku imao i pravu vijest, ali je odlučio ići s ovom, po Trumpa povoljnom i netočnom, bez spominjanja proturječnih informacija. “To su najvažnije novine na svijetu koje drugima postavljaju standarde i koje bi se i same trebale pridržavati tih standarda”, piše Clinton.

Uvjereni da će ona ionako pobijediti, mediji su često trenirali strogoću na Clinton. Nakon jedne debate, gdje je Trump govorio u struji svijesti, a ona odgovarala s konkretnim prijedlozima, ugledni voditelj NBC-ja Chuck Todd prigovorio je Clinton da je bila “previše pripremljena”.”Razmišljala sam o tom prigovoru dok sam gledala Trumpa u Ovalnom uredu. ‘Nitko nije znao da zdravstvo može biti tako komplicirano’, rekao je jednom. Otkrio je da je i vanjska politika komplicirana. ‘Nakon što sam deset minuta slušao predsjednika Kine, shvatio sam da Koreja nije jednostavna.’ Čujete li ovaj zvuk? To ja zvuk mog dlana kojim se lupam u čelo!”, napisala je Clinton.

“Nekad mi se čini da Trump uopće nije htio postati predsjednik. ‘Ovo je puno više posla nego prije. Mislio sam da će biti lakše’, rekao je jednom”, gorko je primijetila Clinton.”Ali njezini mailovi!” – nakon što je sve prošlo i Clinton izgubila izbore, te su riječi (“But her emails!”) postale internetski meme, ali i uzrečica kojim Amerikanci ironično prokomentiraju neki novi užas u Bijeloj kući. Nasilno uravnoteživanje u medijima izbacilo je iz balansa cijeli sistem i pomoglo dovesti Trumpa na vlast.

+++

Seksizam je imao ulogu u izborima

“Stojim ovdje kao kći svoje majke i kao majka svoje kćeri i beskrajno sam sretna što je stigao i ovaj dan”, rekla je Clinton kad je prihvatila kandidaturu Demokratske stranke i postala prva žena koja se ikad natjecala za Bijelu kuću. “Nakon svega što se u međuvremenu dogodilo, i dalje vjerujem da je unapređenje prava žena nezavršeni posao dvadeset i prvog stoljeća. On uključuje i to da jednog dana uspijemo u onome u čemu sam ja podbacila i da žena konačno bude izabrana za predsjednicu. Planiram živjeti dovoljno dugo da to doživim”, piše u knjizi.Pokušaj da ona bude prva žena u Bijeloj kući nije prošao bez seksizma. Neki od najangažiranijih i najljepših dijelova knjige govore o tome koliko je rodno pitanje za Hillary Clinton bilo teško i kakvu je odgovornost osjećala kao prva žena koja se izborila za predsjedničku nominaciju.

“Ušla sam u to s puno iskustva, kao bivša prva dama, senatorica, državna tajnica. Bila sam za taj posao spremna kao što nitko nikad nije bio. Vjerovala sam da ću biti vraški dobra predsjednica. Pa ipak, nikad me nisu prestali ispitivati ‘Zašto želite postati predsjednica? Zašto? Ali, stvarno, zašto to želite?’ Ta su pitanja implicirala da postoji nešto drugo, neka mračna ambicija. Nitko nije psihoanalizirao Marca Rubija, Teda Cruza ili Bernieja Sandersa oko toga zašto su se kandidirali. U njihovom slučaju to se smatralo normalnim. U mom slučaju to se smatralo nenormalnim i zahtijevalo je neko dublje objašnjenje.”

To je tema koju o kojoj Clinton govori bez rukavica. “Seksizam i mizoginija imali su ulogu u izborima 2016. Najbolji dokaz je to što je pobijedio besramni seksist. Ali Donald Trump nije izmislio seksizam, čiji utjecaj traje puno duže. Čim žena istupi i kaže da će se natjecati za neku funkciju, počnu analize njezina lica, tijela, glasa, držanja, omalovažavanje njene pozicije, njenih ideja, njenih uspjeha, njenog integriteta. Oklijevam dok ovo pišem jer znam da će biti žena koje bi se trebale uključiti u politiku, a koje će ovo pročitati i reći ‘Ne, hvala!’. A jedini način da se riješimo seksizma u politici je u tome da se više žena počne baviti politikom. Pa opet, ne poznajem niti jednu političarku koja o ovome ne bi imala štošta ispričati. Niti jednu.”

Što se žena više popne u politici, to joj je gore

Nakon tri desetljeća u oku javnosti, ovo je njezino viđenje: “Što se žena više popne u politici, to joj je teže. Ako je čvrsta, onda joj kažu da se ljudima ne sviđa. Ako je blaga, kažu joj da nije za prvu ligu. Ako puno radi, kažu joj da zanemaruje obitelj. Ako stavi obitelj na prvo mjesto, kažu joj da posao ne shvaća ozbiljno. Ako ima karijeru ali nema djecu, nešto s njom nije u redu, i obratno. Ako hoće bolji posao, onda je preambiciozna. Iz te seksističke logike nema izlaza.” Koliko je ženama teže nego muškarcima, sažela je u više puta ponovljenu usporedbu – Ginger Rogers radila je sve isto što i Fred Astaire, samo – u štiklama i unazad. Clinton je izračunala da je samo na frizuru i šminku u lanjskoj kampanji potrošila 600 sati, ili 25 dana!

“Ranije sam se par puta pojavila u javnosti bez šminke i odmah bih završila kao vijest na televiziji i u novinama. Zato se s uzdahom uvijek vraćam u frizerkinu stolicu i sanjam o danu kad žene u javnom životu neće morati nositi šminku ako to ne žele jer za to nikoga neće biti briga.”Trump ju je često optuživao da je “ženska karta” jedino što ima. Ona je to spremno prihvaćala, tvrdeći da je nije točno da je to jedina karta, ali da se ponosno bori za prava žena.

No, žene to nisu honorirale. Iako je dobro prošla među afroameričikim i latinoameričkim ženama, Hillary Clinton nije osvojila najbrojnije – bijele žene. One su glasale za Donalda Trumpa, muškarca koji se hvalio da “kad si zvijezda, možeš im raditi što hoćeš”. Imao je pravo. Clinton je doživjela sve što žene dožive u politici, ali i gore. “Ne mogu izbrojiti koliko su puta Trumpovi pristaše tražili da me se ‘zaključa’. Skandirali su ‘Kriva je! Kriva!’ kao što su vjerski fanatici vikali ‘Sramota! Sramota!’ dok je Cersei Lannister u Igri prijestolja hodala do Crvene utvrde”, napisala je u knjizi. Čim je objavljena, neki mediji su je kritizirali predbacujući joj da se poistovjećuje sa Cersei Lannister. Toliko o seksizmu.

+++

Bernie Bros prikazivali su je kao korumpiranu vješticu

Hillary vjeruje da je protukandidat Bernie Sanders djelomično kriv za loš imidž koji je o njoj stvoren u kampanji. “Uporno me prikazivao kao korumpiranu slugu korporativnih interesa kojoj se ne može vjerovati, koju je kupio Wall Street. Bernie i ja smo se slagali u većini političkih pitanja, pa je krenuo u osobne napade.” Njegovi najvatreniji pristaše – mladi, mahom muški studenti, tzv. Bernie Bros, to su podigli na seksističku razinu, nazivajući je vješticom. Sanders je svojim napadima, tvrdi Clinton, “utro put nadimku ‘Pokvarena (Crooked) Hillary’ koji mi je dao Trump. Ne znam je li to Bernieju smetalo ili nije. Poštujem to što je kasnije u kampanji nastupao na mojim skupovima. Ali on nije demokrat – i to nije uvreda, to on sam kaže.

On se nije uključio u utrku kako bi osigurao da demokrat osvoji Bijelu kuću; uključio se kako bi rastresao Demokratsku stranku. Mislim da je bio u krivu oko stranke i toga za što se ona zalaže. Ja sam ponosna članica Demokratske stranke i voljela bih da je to bio i Bernie”, piše Clinton. Hillary sebi prigovara što se Sandersu nije snažnije suprotstavila. “Svaki put kad bih htjela jače uzvratiti na njegove napade, rečeno mi je da se obuzdam. Mogla sam govoriti o tome da njegovi planovi ne drže vodu, da vode povećanju poreza, ili da su samo pusti snovi – ali svaki put mi je rečeno da ne želim otjerati od sebe Berniejeve pristaše. Predsjednik Obama zamolio me da se suzdržim od kritike i pustim Bernieja na miru. Osjećala sam se kao u luđačkoj košulji.”

Utrka protiv Sandersa bila je, kaže, iznimno frustrirajuća. On nije vodio računa o matematici, nikad nije zbrajao koliko bi njegovi planovi koštali i kako bi ih se platilo, nije ga zanimala ni politička kalkulacija kako uopće skupiti većinu da ti planovi prođu u Kongresu. “Za njega politika znači inspiriranje masovnog pokreta. To me je brinulo jer sam uvijek vjerovala da je opasno davati velika obećanja, a u isto vrijeme nemati pojma kako ih provesti. Kakav god progresivan prijedlog ja imala, Bernie bi došao s nečim još većim i ljevljim, bez obzira je li to bilo izvedivo ili ne. Netko mi je poslao ovaj Facebook post, koji to dobro sažima:

 

BERNIE: Ja mislim da Amerika treba nabaviti konjića (engl. pony).

HILLARY: Kako ćeš platiti konjića? Otkud će konjić doći? Kako ćeš nagovoriti Kongres da odobri konjića?

BERNIE: Hillary misli da Amerika ne zaslužuje konjića.

BERNIEJEVI PRISTAŠE: Hillary mrzi konjiće!

HILLARY: Zapravo, ja volim konjiće.

BERNIEJEVI PRISTAŠE: Hillary je promijenila mišljenje o konjićima! #WhichHillary #WitchHillary

NASLOV: “Hillary Clinton odbija dati svakom Amerikancu konjića”

VODITELJ DEBATE: Hillary, kako se osjećate kad ljudi kažu da ste lagali o konjićima?

NASLOV NA PORTALU: “Kogresna istraga o Clintoničinim lažima o konjićima”

TWITTER: #ponygate

 

Iz toga je, kaže, ipak nešto naučila, iako prekasno. Piše da je shvatila koliko su Sandersove ugrubo ocrtane i nerazrađene ideje imale motivacijsku snagu. “Berniejeve ideje su bile velike, jednostavne i potpuno neprovedive. Ali ih je bilo lako objasniti, za razliku od mojih provedivih, ali kompliciranih. Ljudi su htjeli čuti visoke ciljeve oko kojih se mogu organizirati i o kojima mogu sanjati, a ne konkretne politike za ono što je realno i izvedivo. To je bila moja greška.”

+++

Misli da nije izgubila zbog vlastitih grešaka

Takav zaključak – “moja greška” – nitko nije očekivao od Hillary Clinton i zato je njena knjiga mnoge zapanjila. Prije nego što je prošlog tjedna objavljena, u javnost je procurilo nekoliko stranica, na kojima govori o Sandersu, seksizmu, Obami i jedna o Trumpu. Reakcija je bila kao u priči o konjiću – prvi komentari dočekali su Clinton na nož, žestoko kako se danas ne kritizira ni Donalda Trumpa. ‘Hillary za svoj debakl krivi svakoga samo ne sebe’, ‘upire prstom u druge umjesto da se pogleda u ogledalo’, ‘unosi razdor u Demokratsku stranku’ – to je bio ton komentara, mahom slijeva, prije nego što je itko uopće pročitao knjigu. Još prvog dana po objavi prevladavao je takav pristup, jer su čitatelji – a posebno oni koji ne vole Clinton – tražili dijelove nad kojima bi se mogli zgražati na Twitteru. No, kad se pročita svih petstotinjak stranica, stječe se drukčiji dojam o tome što se dogodilo.

Jasno je kako Clinton ne misli da je izbore izgubila zbog vlastitih grešaka. No, ne misli da ih je izgubila ni zbog danas najpopularnijeg objašnjenja o ruskom uplitanju. Ako bi se to dalo izmjeriti, rekao bih da više od 60 posto krivnje za poraz svaljuje na tadašnjeg šefa FBI-ja Jima Comeyja i njegovo otvaranje istrage 11 dana pred izbore. Ostatak krivnje pripisuje Rusiji, seksizmu u američkoj politici, medijskom izjednačavanju nje i Trumpa i – ne najmanje važno – svojim vlastitim greškama. U političkoj kulturi nesklonoj pretjeranom preuzimanju osobne odgovornosti ona iskače – brojna su mjesta na kojima odgovornost svaljuje na sebe, otvoreno i jasno kao u ovoj rečenici: “Mnogo toga je bilo posljedica mojih vlastitih postupaka: radila sam greške, potom im pristupala obranaški i tvrdoglavo odbijala ispričati se kad sam trebala”.

Stalno se hrva s pitanjem Zašto je izgubila

“Nema dana u kojem se nisam hrvala s jednim jedinim pitanjem: Zašto sam izgubila? Ponekad me to toliko obuzme da mi se teško fokusirati na bilo što drugo. Vraćam se vlastitim nedostacima i greškama koje sam napravila. Preuzimam odgovornost za sve. Možete kriviti baze podataka, možete kriviti loše poruke, možete kriviti što vam drago – ali ja sam bila kandidatkinja. To je bila moja kampanja. To su bile moje odluke. Često tješim razočarane prijatelje, što me dovede u još gore stanje – borim se s ogromnim valom tuge koji prijeti da me cijelu proguta. Na svakom koraku osjećam da sam sve iznevjerila. I jesam, iznevjerila sam ih.”Temeljni zaključak Hillary Clinton je da nije prepoznala raskorak između svog pristupa politici i onoga što su birači htjeli čuti. “Kad su ljudi ljuti i traže koga bi okrivili, ne zanima ih vaš plan u deset točaka o povećanju plaća ili smanjenju nezaposlenosti. Oni žele da i vi budete ljuti.”Mnogi su bili ljuti, ali na nju, kad je dio Trumpovih birača nazvala “bijednicima”.

U knjizi se ispričala za to. Bila je, kaže, meta napada i medijskog izjednačavanja s Trumpom, “ali moj je zadatak bio da se probijem kroza svu tu buku i uvjerim Amerikance da glasaju za mene. Nisam znala to kako napraviti. Svi moji najgori strahovi o vlastitim ograničenjima ostvarili su se u izbornoj noći. Pokušala sam nešto naučiti iz iskustva, ali nisam uspjela”, piše Hillary Clinton.Prisjećajući se svoga oca, koji joj je govorio da je bezuvjetno voli čak i kad se ne slaže s njenim postupcima, Clinton se u knjizi zapitala: “No, tata, što bi bilo da znaš da sam izgubila izbore koje sam trebala dobiti i da sam omogućila da nekvalificirani siledžija postane predsjednik Amerike? Bi li me i u tom slučaju bezuvjetno volio?” Hillary Clinton ne može, i ne pokušava, pobjeći od vlastite odgovornosti za poraz na lanjskim izborima.

+++

Nije bila mentalno spremna za poraz

Izborni memoari Hillary Clinton vrlo su neobični za američku političku publicistiku. Istina, gotovo svaki kandidat za predsjednika Amerike napisao je knjigu, uključujući i one koji su poraženi. John Kerrry, koji je izgubio od Georgea W. Busha 2004. godine, objavio je “Poziv na službu”; John McCain, koji je izgubio od Obame četiri godine kasnije, objavio je “Tešku odluku”. Mitt Romney također je izgubio od Obame, 2012. godine, i objavio “Mitt Romney vlastitim riječima”. No, sve su te knjige nagovaračke, a ne introspektivne, programatske, a ne analitičke, jer su objavljene u godini izbora, a ne nakon što je kandidat izgubio. Hillary Clinton napisala je prvu knjigu poraženog kandidata i otkrila koliko bolan i nepodnošljiv može biti gubitak na izborima za najmoćniji posao na svijetu.

Njezino svjedočanstvo o presudnoj noći s 8. na 9. studenog 2016. godine jedini je takav opširni tekst nekog aktera o njegovu (ovdje: njezinu) porazu na američkim izborima. Bilo je političara koji su o toj traumi progovorili u memoarima godinama nakon izbora. Ali nitko do Clinton nije progovorio o emotivnom i psihološkom efektu gubitka izbora. Pogotovo o tome nije govorio ovako rano, niti godinu dana nakon poraza. Clintoničine izborne memoare zato će pročitati svaka buduća kandidatkinja i kandidat za tu funkciju u desetljećima koja dolaze, a vjerojatno i mnogi izvan Amerike. Hillary nije Oprah, nije netko tko intimu lako izlaže drugima. Ako išta, uvijek su je optuživali da je hladna, distancirana i nedostupna. Zato su ove rečenice iz njene knjige još upečatljivije:

“Svi naši izborni modeli, kao i sva istraživanja javnog mišljenja i predviđanja, davala su mi izvrsne šanse za pobjedu. Sad je odjednom ispalo da mi to klizi iz ruke. Bila sam zaprepaštena. Nisam bila mentalno spremna za takvo što. U glavi mi se zadnjih dana kampanje nisu vrtjeli apokaliptični scenariji, nisam ni pomišljala o tome što reći ako izgubim. To mi nije padalo ni na kraj pameti. Ali to je sad počelo izgledati vrlo stvarno. Užasno sam se mučila da to prihvatim. Imala sam dojam da je netko isisao sav zrak iz sobe i da više ne mogu disati.”Izborni utorak započela je u puno boljem raspoloženju. Bio je to prvi dan bez ludog ritma kampanje, pa se posvetila dotad zanemarivanim poslovima. Nakon što su ona i Bill glasali, na putu do izbornog stožera na Manhattanu prvi put se ozbiljno uhvatila biografija kandidata za svoje buduće ministre i počela sastavljati kadrovsku križaljku.

Trenutak u kojem je znala da gubi

Počela je u glavi slagati i prioritetne projekte – prva će biti infrastruktura, masovni radovi na obnovi mostova, cesta, pruga i aerodroma. To je zapisala i dala papir suradnicima da infrastrukturu ubace u pobjednički govor. Na putu do stožera u hotelu Peninsula, samo blok udaljenom od Trump Towera, nije razmišljala o tome tko će pobijediti, nego koliko će demokrati imati mjesta u Kongresu. “Bilo bi dobro da obnovu infrastrukture podrže obje stranke, pa je najpametnije da odmah večeras republikancima pokažem dobru volju”, piše o svojim tadašnjim planovima Hillary Clinton. Navečer u hotelskoj sobi, kad su se birališta počela zatvarati, pobjednički govor brzo je zaboravljen. Iako poraz još nije bio siguran, raspoloženje je postalo sumorno. Dvadesetak najbližih suradnika i članova obitelji pratilo je rezultate kako su objavljivani na CNN-u.

Bill Clinton bio je korak ispred televizije, jer je telefonirao svojim pouzdanicima diljem zemlje koji su mu dojavljivali rezultate prije službene objave. Brojke nisu bile dobre. Iako je nada još postojala, Hillary je iza ponoći poslala Johna Podestu, šefa kampanje, da ode u kongresnu dvoranu gdje su pristaše čekale njen dolazak i pobjednički govor. Uputa: “Pošalji ih doma. Čak i da pobijedim, neću govoriti prije jutra.” Dok je Podesta raspuštao okupljene, Hillary Clinton je zazvonio telefon. Najgori poziv došao je od Baracka Obame. Predsjednik joj nije potvrdio da je izgubila, ali joj je rekao da bi svako rastezanje i nepriznavanje rezultata bilo opasno za demokraciju, pogotovo zato jer je Trump zadnjih mjeseci toliko govorio da su izbori namješteni protiv njega. Poruka je bila jasna.

“Malo nakon toga, u 1:35 sati, AP je objavio da je Trump osvojio Pennsylvaniju. To je bilo to. Došao je čas. Odlučila sam ga nazvati. ‘Donalde, ovdje Hillary.’ Nema sumnje da je to bio najčudniji trenutak mog cijelog života. Čestitala sam Trumpu i ponudila da ću učiniti sve što mogu da prijenos vlasti prođe glatko. On je rekao nešto lijepo o mojoj obitelji i kampanji. Možda je rekao i nešto o tome kako mora da mi je bilo teško odraditi taj poziv, ali se toga sjećam samo u magli i nisam baš sigurna što je točno rekao. Sve je bilo savršeno pristojno i neobično normalno, kao da sam nazvala susjeda da mu kažem kako ne mogu doći na roštilj. Srećom, kratko je trajalo. Onda sam nazvala Obamu. ‘Oprosti što sam te iznevjerila’, rekla sam mu i tad mi se prvi put stisnulo grlo. Predsjednik je odgovorio lijepim riječima. Prekinula sam i sjedila u tišini par trenutaka. Nisam osjećala ništa. Bio je to šok kakav nisam očekivala.” Kad su gosti otišli, kaže Hillary Clinton, ona i Bill legli su u krevet, gledali šutke u strop i držali se za ruke dok nisu zaspali.

+++

Možda i najbolji dio knjige je onaj o tome kako se nosi s porazom

Kako je naučila živjeti s porazom još je zanimljiviji dio knjige Što se dogodilo. Tu je njen narativ gotovo apolitičan. Iz šume sjeverno od New Yorka ne izranja političarka, nego žena nalik svakome od nas – nervozna, hiperaktivna i nesigurna koja puno pije, a ponekad i plače.”Prestala sam glumiti da sam dobro raspoložena. Bila sam užasno uzrujana, ne samo zbog poraza, nego i zbog svega što se događa s državom. Znala sam da svi očekuju da se ponašam pristojno i dostojanstveno, ali sam iznutra kuhala. Ipak, odlučila sam da neću javno pokazivati osjećaje. No, kad sam bila u privatnosti svoje kuće, itekako sam nalazila odušak.

Kad sam čula da je Trump postigao nagodbu oko Trump Universityja, vikala sam na televizor. Kad sam pročitala da je administraciju natrpao bankarima, a mene je optuživao da sam lutka na koncu Wall Streeta, bacila sam daljinski upravljač u zid i razbila ga. Znala sam da ću se na kraju smiriti, ali tih prvih mjeseci nisam bila nimalo dobro. Prijatelji su mi savjetovali xanax, sredstvo za smirenje, i uputili me doktoru. Doktor mi je rekao da nikad u životu nije prepisao toliko antidepresiva kao nakon izbora. No, shvatila sam da xanax nije za mene. Upisala sam se na jogu. Duboko disanje je pomagalo. Ali – iskreno – nisu me spasili samo joga i duboko disanje. Pila sam ogromne količine chardonnaya.”

Nervozu je rješavala i hiperaktivnošću. “Živimo u velikoj kući i imamo dva psa. U jednom trenutku uvjerila sam se da je najvažnija stvar koju treba napraviti – uređenje svih ormara. To sam radila s toliko energije da su mi se psi sklanjali s puta dok bih jurcala po kući. Robu koja Billu i meni više nije trebala slagala sam na hrpu, pa onda pozivala prijatelje i inzistirala da je uzmu. Kad sam riješila ormare, prešla sam na ladice. Našla sam tisuće fotografija i organizirala ih u albume. Potom sam iz kuće izbacila stotine komada starih novina i magazina. Nakon toga sam se prihvatila vizitkarti. Bill i ja smo ih u životu skupili valjda milijun. Sve sam ih skupila i organizirala po abecedi. Onda sam se uhvatila knjiga. Pročitala sam cijelu Elenu Ferrante i nekoliko krimića Donne Leon, Jacqueline Winspear i Charlesa Todda. Billove knjige o politici i povijesti nisam htjela ni vidjeti.”

Plakala je samo jednom

U svemu tome je zaplakala, tvrdi, samo jednom. U subotu nakon izbora gledala je humorističnu emisiju Saturday Night Live. Kate McKinnon, koja je tu inače glumila Hillary, te je subote sjela za klavir i otpjevala pjesmu Hallelujah velikog Leonarda Cohena, koji je umro dan pred izbore. McKinnon je bila u bijelom odijelu, u ulozi Hillary Clinton, pjesma je bila hommage i Cohenu i njezinom porazu. Ima u toj pjesmi jedna strofa, toliko pogođena za Hillary Clinton i za tu situaciju, da čovjek pomisli je li Cohen namjerno umro baš tog tjedna ne bi li ukazao na nju. Oči Kate McKinnon zasuzile su dok je pjevala:

 

I did my best, it wasn’t much
I couldn’t feel, so I tried to touch
I’ve told the truth, I didn’t come to fool you
And even though it all went wrong
I’ll stand before the lord of song
With nothing on my tongue but hallelujah

 

Kad je na televiziji zaplakala čak i glumica koja ju je imitirala, na kauču u svom domu zaplakala je i prava Hillary. Na kraju pjesme, Kate/Hillary pogledala je u kameru i stisnutog grla rekla: “Ja ne odustajem, a ne biste trebali ni vi.”